Film "Dosije Kosovo – Žuta kuća" premijerno prikazan u Palati Srbija

Film Dosije Kosovo Žuta kuća MUP
Izvor: Ministarstvo unutrašnjih poslova

U Palati Srbija večeras je organizovana premijera dokumentarno-igranog filma "Dosije Kosovo – Žuta kuća", autorke Slađane Zarić, snimljenog u saradnji RTS i Ministarstva unutrašnjih poslova, a prikazanog u okviru obeležavanja 24 godine od početka NATO agresije na Srbiju, prenela je RTV.

Premijeri su prisustvovali predsednik Skupštine Srbije Vladimir Orlić, ministri Ivica Dačić, Maja Gojković, Darija Kisić, Branko Ružić, Tomislav Žigmanov, Bratislav Gašić, Zoran Gajić, Danica Grujičić, Đorđe Miličević, direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Petar Petković, predstavnici SPC, savetnici, porodice žrtava, kao i nestalih.

Ministar unutrašnjih poslova Bratislav Gašić naglasio je da je film još jedan način da se svi podsete stradanja, strahote, užasa i zla kroz koje je prošao srpski narod, da se pokaže istina da se srpski narod borio za očuvanje ognjišta i svaki grumen svoje zemlje.

"Ako govorimo o tome toliko glasno, činimo se da se takve strahote ne ponove. Ako nešto ne smemo da zaboravimo, to je stradanje našeg naroda. Ne smemo zaboraviti bol dece, njihovih roditelja, braće i sestara", rekao je Gašić i podsetio da Srbija ima bogatu istoriju, ali i istoriju stradanja, pogotovo tokom 20 veka.

Dodao je da je, zahvaljujući predsedniku Aleksandru Vučiću, Srbija posvećena sećanju na najveća stradanja, jer to su, navodi, dug i obaveza da se čuva sećanje na one koji su znali koliko su važni sloboda i mir.

"Negovanje kulture sećanja preduslov je za opstanak i budućnost Srbije", rekao je Gašić pre projekcije filma.

Film je snimljen na osnovu istraživanja Dika Martija i izveštaja koji je usvojen u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope, kao i na jednom UNMIK dokumentu iz 2003. godine, u kojem su date izjave svedoka, bivših pripadnika OVK koji su imali direktna ili indirektna saznanja kako o transportovanju Srba u Albaniju, tako i o trgovini njihovim organima.

Autorka filma Slađana Zarić je ranije podsetila da je nakon izveštaja Dika Martija, sprovedena i prilično opsežna istraga kojom je rukovodio specijalni tužilac Klint Vilijamson, a kojom su potvrđeni Martijevi navodi.

"To je teška i tragična priča o sudbini kidnapovanih ljudi, atmosferi koja je vladala posle 10. juna 1999, priča o pravdi koja je bila selektivna. Ljudi su kidnapovani na ulici, na radnom mestu, imali smo čak i slučajeve da su kidnapovani lekari ispred bolnice, student stomatologije koji je radio u hitnoj pomoći, i to se dešavalo pred kontingentom Kfora koja je tada bio prisutan", navela je ona.

Prema dokumentima, nestalo je, stradalo ili ubijeno više od hiljadu ljudi, od kojih je više od 700 Srba. Za sudbinu njih 400 se ne zna do danas. Među žrtvama su bili i Albanci koji nisu bili lojalni OVK.

"Kada je pred očima međunarodne zajednice postalo rizično, jer ja ne mogu da kažem da Kfor te nestale nije tražio, tzv. OVK je počeo da ih transportuje u Albaniju", navela Zarić koja je i autor filma "Ratne priče sa Košara" koji predstavlja zahvalnost srpskim herojima iz 1999. godine.

Film "Dosije Kosovo - Žuta kuća", po rečima članova porodica nestalih Srba unosi nemir i tugu u njihove živote, ali i budi nadu da će saznati sudbinu najmilijih.

U filmu koji govori o strahotama, prebijanjima, mučenjima i agonijama kroz koje su u poslednjoj fazi života prošli oteti Srbi i Albanci, svedoči i francuski pukovnik Žak Ogar koji je tada bio komandant specijalnih jedinica francuskog Kforai koji je posle onoga što je video tih dana na Kosovu napustio francusku vojsku.

"Nadgledao sam se svakakvih zverstava u Africi, ali to se odigralo u Evropi ostavilo me bez reči", rekao je Ogar.

Sudbine u filmu iznose Verica Tomanović, supruga otetog lekara Andrije Tomanovića, koja je podsetila i na knjigu Karle del Ponte "Lov, ja i ratni zločinci" i Igor Todorovski, brat mladića (28) koji je otet sa radnog mesta iz Urgentnog centra u Prištini, a kome, kako kaže, ne može ni sveću da upali.

U filmu su prikazana prebijanja i Srba i Albanaca koji posle toga nisu mogli ni da hodaju danima i analize koje su im rađene. Podseća se da je Marti opisao kroz kavu agoniju su prolazili oteti na samom kraju, da su ubijani pucnjem u glavu, pa transportovani na mesto gde su iz leševa vađeni organi.

Prema izveštaju, glavni organ kojim se trgovalo po ceni od oko 45.000 dolara, bio je bubreg jer je mogao da preživi 24 časa van tela, a srce četiri. Zato je kuća u kojoj je to rađeno bila blizu aerodroma u Tirani i služila je kao tranzit na putu do druge dve kuće.

Slađana Zarić je podsetila da se nije mnogo znalo o "Žutoj kući", da mnogi nisu verovali da je bilo trgovine organima posle juna 1999. i da je zato želela da pokaže sudbinu ljudi, da pričajući njihove priče prizove te ljude u kolektivno sećanje.

"Ako ne pričamo o njima oni će ponovo nestati, pričamo o otmicama i nestancima ljudi pred 50.000 Kforovih vojnika, tada je stradalo i nestalo i ubijeno više od 1.000 ljudi, najviše Srba, ali i 370 Albanaca je ubijeno", navela je ona.

Prema njenim rečima, film je pokušaj da se ti ljudi i njihove sudbine otrgnu od zaborava, jer "ako ne znamo šta se dešavalo nećemo moći da razumemo šta se danas dešava niti šta će se desiti u budućnosti".

Zarić je rekla da ne očekuje burne reakcije međunarodne javnosti jer je film zasnovan na izveštaju Dika Martija, nakon kojega je usledila istraga koje je to potvrdila.

Dodala je očekuje da u Albaniji i dalje negiraju izveštaj Dika Martija.

"Ovo nije propaganda niti bajka, već se bazira na činjenicama i na izveštajima UNMIK", istakla je ona.

Dragana Majstorović, majka nestalog Ivana, koji nikada nije stigao tamo gde je krenuo iz Prištine, u centralnu Srbiju da upiše četvrti razred srednje škole, izrazila je nadu da će se nešto saznati o nestalima i njihovim sudbinama.

"Svet ne bi trebalo da ostane nem na ovu priču, koja nije bajka ni priča, već istinit događaj sa svedocima i argumentovanim podacima", rekla je ona za Tanjug.

Predsednik vladine komisije za nestale Veljko Odalović ocenio je kao dobro to što je snimljen film "Žuta kuća".

"Dobro je da je tragedija i jedna neispričana priča ispričana, da se neko odvažio da uradi tako tešku temu, koja može pomoći da dođemo do više informacija o stradanjima naših ljudi, ne samo u Albaniji već i širom KiM", rekao je Odalović za Tanjug.

Kako kaže, tema je teška i opterećujuća.

"Krajnje je vreme da proces dobije na zamahu, da dobijemo novi prostor, novu snagu i vetar u leđa, da ovo breme polako skidamo sa porodica, da rasvetlimo sudbine nestalih da porodice nađu mir i spokoj", rekao je Odalović.

Film je večeras prikazan i na RTS.