Istoričari: Mnoge ustanove i ulice na Kosovu nose imena osvedočenih saradnika nacista i fašista

Kulturni centar Redžep Mitrovica u Južnoj Mitrovici
Izvor: Kosovo Online

Aktuelna dešavanja oko renoviranja kuće Džafera Deve u Južnoj Mitrovici, što je otvorilo priču i o njegovoj ulozi u Drugom svetskom ratu, otvaraju i temu drugih "albanskih glavara" iz tog vremena, koji su skoro svi odreda sarađivali sa nacistima na Kosovu i fašistima u Albaniji i Metohiji, ocenjuje saradnik na Katedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici Luka Jovanović.

"Tu pre svega među prvima treba spomenuti Redžepa Mitrovicu, čoveka koji je bio predsednik vlade nacističke Albanije od 1943.godine, inspiratora formiranja zloglasne divizije SS-a "Skenderbeg", i direktno odgovorog za zločine nad Srbima, od kojih je najzloglasniji pokolj Srba u Peći. Na čelu Skenderbeg divizije nalazili su se potomci Ise Boljetinca, sinovi i bratanci Bajazit, Jusuf i Adem Boljetinac, koji su Albance vodili i komandovali pokolje nad Srbima", kaže Jovanović.
 
Po njegovim rečima, još jedan značajan Albanac iz Mitrovice i okoline tog vremena, Besim Bajgora, je bukvalno doveo Naciste pred Mitrovicu aprila 1941.godine, gde ih je oduševljeno dočekao Džafer Deva.

"Bajgora je kvisling, koji je zbog svojih zasluga postao čak i ađutant komandanta Gestapoa, Guntera Hazdinga. Albanci su se čak organizovali većinom po dobrovoljačkom principu, pa su čuveni "Vulnetari" čiji je komandant Šaban Poluža, balista i kvisling", istiće Jovanović.

Jovanović dodaje da zanimljivo, kada se posmatraju sve te ličnosti, da su svi dokazani nacisti i kvizlinzi, što potvrđuje i inostrana istoriografija.

"Međutim, među Albancima se oni smatraju nacionalnim herojima. U Južnoj Mitrovici svaka veća ulica nosi ime po jednom od njih, a da ne govorimo o ostalim počastima koje im se ukazuju. Dovoljno je reći da se kulturni centar zove po Redžepu Mitrovici. Sve to je i aktuelno u slučaju Džafera Deve, koji je samo jedan od primera među albanskim saradnicima nacista i fašista", podseća Jovanović.

Asistent na Katedri za Istoriju Filozofskog Fakulteta dr Jovan Aleksić ističe da je to slučaj i u drugom gradovima na Kosovu.

"Pećka gimnazija nosi ime 'Bedri Pejani', po albanskom političaru koji je bio jedan od osnivača Druge prizrenske lige. Reč je o istaknutom kolaboracionisti, profašističkom i pronacističkom političaru, koji je svoja uverenja gradio na istim osnovama kao njegov blizak saradnik Džafer Deva", kaže Aleksić.

On dodaje da je u regonu Drenice uobičajeno da škole i domovi kulture nose imena po ličnostima kao što su Mehmed Gradica i Šaban Poluža.

"Obojica su bili poznati po aktivnoj saradnji sa italijanskim fašistima za vreme Drugog svetskog rata. Njihove organizovane grupe ostavile su za sobom brojne zločine. Bili su kolovođe Dreničke pobune tokom januara i februara 1945. godine. Na kraju su nastradali u borbi protiv NOVJ. Posle proglašenja nezavisnosti tzv. Kosova stekli su status narodnih heroja", ističe Aleksić.

Po njegovim rečima, slini slučajevi mogu se videti i u Prištini.

"Primera radi, jedna od većih ulica u, takoreći, centru grada, nosi ime po Mustafi Kruji, predsedniku vlade Velike Albanije (1941-1943), revnosnom saradniku fašističke Italije, iskrenom zastupniku ideologije Benita Musolinija. Ostao je upamćen po izrazitoj antisrpskoj politici i otvorenom zalaganju za proterivanje Srba sa prostora Kosova i Metohije. Umro je u emigraciji, u Kanadi, 1958. godine, bez presude, iako su jugoslovenske vlasti za njim raspisale optužnicu zaratne zločine", navodi Aleksić.