Ristić: Opasna šarlatanizacija istorije od strane Albanaca

Uporni i sve brojniji nasrtaji albanskih istoričara sa Кosova uz otvorenu logističku podršku u Prištini, sada već potpuno jasno pokazuju da je na delu temeljno osmišljen projekat sistematskog, potpunog i sveobuhvatnog ataka na nepokretno, pokretno i nematerijalno nasleđe srpske provenijencije koje se nalazi na Kosovu, rekao je za Kosovo Onlajn istoričar Dejan Ristić.

"Tvrdnje istoričara Jusufa Budžovija kako je, tobože, Srpska pravoslavna crkva prisvojila hrišćansko kulturno nasleđe na području nepostojeće države Kosovo predstavlja vrhunac šarlatanizacije prošlosti. O svoj besmislenosti jedne takve tvrdnje najbolje svedoči posve logička činjenica, da je nemoguće da neko prisvoji ono što je sam stvarao, štitio, obnavljao i što vekovima svakodnevno koristi kao svoja bogoslužbena i molitvena mesta", rekao je Ristić.

Istakao je da je ta tvrdnja besmislena na više nivoa jer bi po "toj nakaradnoj logici Budžovi mogao da optuži Rimokatoličku crkvu da je, primerice, prisvojila crkvu Svetog apostola Petra u Rimu, Vaseljensku patrijaršiju da je prisvojila hram Premudrosti Gospodnje (Aja Sofiju) u Carigradu i slično".

Ristić kaže da je žalosno, da neko ko sebe smatra istoričarem na tako amaterski, politikantski i pseudonaučni način pokušava da dokaže nedokazivo.

"Po tvrdnjama Budžovija SPC je prisvojila hrišćansko kulturno nasleđe na Kosovu i Metohiji iako je i vrapcima na grani sada već potpuno jasno da su u pitanju bogomolje koje su tokom srednjeg veka, ali i kasnije, podizali srpski vladari, velikaši, crkveni dostojanstvenici i sam verni narod. O tome svodeče brojni pisani i materijalni istorijski izvori, koji ne ostavljaju prostora ni za najmanju manipulaciju u vezi sa time", izričit je Ristić.

Prema njegovim rečima situaciju čini gorom i opasnijom tumečenje Budžovija koji "očito ponet neobičnom ’kreativnošću’ u tumačenju prošlosti" čak tvrdi da su srpski pravoslavni episkopi koji su se sve do 1913. godine nalazili na čelu Eparhije raško-prizrenske, bili Albanci.

"Da nije tužno, bilo bi smešno", kaže Ristić.

Naglašava da o potpunoj naučnoj neutemeljenosti tvrdnji Budžovija svedoči i njegov iskaz kako su Srbi svoje zadužbine podizali na temeljima starijih rimokatoličkih crkava, iako je u nauci odavno dobro poznata drevna praksa podizanja novih bogomolja na temeljima ili ostacima onih starijih.

"U pitanju su drevna kultna mesta, a primeri na Кosovu i Metohiji svedoče o tome kako su u pojedinim slučajevima naši preci podizali hramove na ostacima starijih bogomolja nastalih u razdoblju Vizantije", naglašava Ristić.

On je dodao da o tome koliko su stavovi Budžovija naučno neutemeljeni svedoči i sam njihov tvorac time što u istoj izjavi naglašava kako "ne bi mogao da pruži kompetentan odgovor".

"Ukoliko bi nam bilo omogućeno da kolegi Budžoviju damo jedan dobronameran savet, onda bi se on odnosio na podsećanje da je obaveza istoričara da se strogo i isključivo drže naučnih činjenica i da ne uzimaju aktivno učešće u pokušajima revizije, falsifikovanja, politizacije ili šarlatanizacije prošlosti", kaže Ristić.

Ističe da nijedna nauka, pa ni istoriografija, ne treba i ne može da bude "patriotska".

"Ne možemo analizirati i tumačiti istorijske izvore u skladu sa sopstvenim političkim, ideološkim i drugim stavovima, odnosno iz ugla sopstvenog nacionalnog i verskog identiteta. Istorijske izvore možemo i moramo analzirati i tumačiti isključivo na osnovu složene metodologije naučnih istraživanja, a sve sa ciljem obogaćivanja i objaktivizacije našeg znanja o prošlosti", ističe Ristić.

Imajući sve to u vidu, kaže Ristić, jasno je zbog čega su "uporni pseudonaučni nasrtaji pojedinih albanskih istoričara sa Kosova na kulturno nasleđe srpske provenijencije, odnosno istrajni i agresivni pokušaji promene njegove identitetske karakteristike ništa drugo do puka promena dosadašnje taktike, a sve sa ciljem potpunog zatiranja istorijskih, duhovnih, umetničkih i identitetskih materijalnih tragova viševekovnog života Srba na Kosovu i Metohiji".

Ristić upozorava da je prezentovanje "patriotske istoriografije" opomona i motivacija za delanje.

"Ovakvi javni istupi albanskih istoričara treba da nas dodatno opomenu, prenu i motivišu na još temeljnije, sistematičnije i sveobuhvatnije interdisciplinarno istraživanje, izvođenje mera zaštite i prezentaciju kulturnog nasleđa srpske provenijencije na području južne srpske pokrajine", zaključuje Ristić.