Mogućnost unapređenja odnosa s SAD, "grejs period" za Beograd

Vučić i Đurić u Beloj kući
Izvor: Facebook Marko Đurić

Sporazum iz Vašingtona otvara prostor za značajno unapređenje srpsko-američkih odnosa, ocenjuje beogradska tink-tenk organizacija, Centar za društveni dijalog i regionalne inicijative.

Centar u analizi tog dokumenta, tačku po tačku, konstatuje da osam od ukupno 16 tačaka nije povezano sa "ekonomskom normalizacijom odnosa" između Beograda i Prištine, dok je bar pet, kako navode, već bilo tema razgovora u okvirima EU dijaloga.

Takođe, navode, teško je otrgnuti se utisku da su međunarodno-političke komponente nadjačale ekonomske.

Kada je reč o statusnim pitanjima, na primer, Centar ukazuje da nespominjanje "uzajamnog priznanja" daje za pravo Beogradu da dogovoreno tumači kao pozitivni pomak, ako se imaju u vidu stavovi Sjedinjenih Država i njihove uloge u stvaranju nezavisnog Kosova.

Takođe, predsednik Aleksandar Vučić potpisivanjem dokumenta iz Vašingtona je dobio "grejs period" u postizanju pune normalizacije odnosa sa Prištinom, bar, dodaje se, kada je reč o SAD, koje su, kako se primećuje u analizi, i vršile najsnažniji pritisak u postizanju trajnog rešenja.

Jasno je, smatraju u Centru, i da se Srbija učešćem u vašingtonskim pregovorima politički približava SAD.

"Iako se iz izjava srpskih lidera nakon završetka pregovora može zaključiti da se Srbija ne odriče svojih partnera Rusije i Kine, jasno je da potpisivanje izjave o namerama otvara prostor za značajno unapređenje srpsko-američkih odnosa", ocenjuje se u analizi.

To, doduše, istovremeno stavlja Srbiju pred neke spoljnopolitičke izazove, imajući u vidu da bi striktnim sprovođenjem svih odredbi Srbija mogla da naruši odnose sa Moskvom, Pekingom, velikim brojem zemalja Bliskog istoka, kao i sa Evropskom unijom.

Doslovno sprovođenje može se videti i kao svrstavanje Srbije uz SAD, a pre svega uz aktuelnu administraciju u Vašingtonu i napuštanje izbalansiranog spoljnopolitičkog pristupa.

Centar analizira i karakter potpisanih dokumenata i zaključuje da je njihov karakter najbliži tzv. izjavama o namerama, što znači da njihovo nesprovođenje ne bi proizvelo pravne posledice za aktere, a li ne isključuje političke posledice, koje, kako zaključuju, nekada mogu biti i opasnije od pravnih, pogotovo, dodaju, kada je zainteresovana strana za sprovođenje - najmoćnija sila današnjice, SAD.