Zašto Viola fon Kramon "minira” Vašingtonski sporazum

Poziv Viole fon Kramon članicama Evropske unije koje nisu priznale nezavisnost Kosova da to urade nije prvi te vrste, budući da Španija, Rumunija, Grčka, Kipar i Slovačka dugo već "kvare sreću” i jedinstvo EU na pitanju Kosova, ali su vreme i kontekst u kome je to učinila simptomatični, piše Politika.
Njen apel stiže tri meseca posle Vašingtonskog sporazuma, u kome se Priština obavezala da godinu dana neće lobirati za učlanjenje u međunarodne organizacije (a nova priznanja su najsigurniji put za takva članstva) i u trenutku kada je jasno da Bela kuća dobija novog stanara.
Reč je o nacrtu izveštaja Evropskog parlamenta o Kosovu, podložnom izmeni do marta, kada će biti usvojen u formi rezolucije, a koji je sačinila Fon Kramonova, kao izvestilac EP za ovu teritoriju.
Osim toga, ovih dana je Nemica iz partije Zelenih bila u fokusu javnosti i zbog oštrih tvitova i izjava o Srbiji, poput onih da je „dobra vest” da nam neće biti otvoreno nijedno poglavlje do kraja godine i da je „sama srž demokratskih principa dovedena u opasnost ponašanjem Vučićevog režima”.
Razgovor sa pozicije sile
Njene izjave vremenski su se poklopile sa slušanjem u Spoljnopolitičkom odboru Predstavničkog doma Kongresa SAD, gde su dominirali Medlin Olbrajt, Danijel Server i Eliot Engel, koji su takođe pozivali da Srbija prizna Kosovo.
"To znači suočavaćemo se s najtežim mogućim pritiscima (oko priznanja Kosova)”, ocenio je tim povodom predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
Da slede pritisci „združenih snaga” Vašingtona i Brisela saglasni su i diplomata u penziji Zoran Milivojević i direktor Centra za društvenu stabilnost Ognjen Karanović.
Sagovornici „Politike” se slažu i u oceni da su potezi poput poziva na priznanje Kosova izraz nepoštovanja vašingtonskog sporazuma u delu koji kaže da godinu dana nijedna strana neće ništa raditi u vezi sa statusnim pitanjima.
Kao što je to bio, podsetimo, i zahtev Tirane za članstvo Kosova u Savet Evrope, s početka novembra.
Albanija, kaže Milivojević, to od početka ne poštuje, a potez evroposlanice ima veze sa rezultatima predsedničkih izbora u SAD, imajući u vidu da Bajdenova administracija nema punu obavezu primene tog sporazuma, jer je to politički sporazum i zavisi od političke volje i političkih interesa.
"Pitanje Kosova i Metohije dobija na posebnom značaju ovde u Evropi, pogotovo za one snage koje se zalažu za priznanje Kosova, u koje spada i gospođa Fon Kramon. Očigledan je pritisak da se to pitanje pokrene na jedan dinamičniji način i da je to vezano i za neke posebne interese EU i za njenu konsolidaciju, pa i za verifikaciju kao regionalne i globalne sile”, ocenjuje Milivojević, dodajući da se očekuje veća koordinacija Brisela i Vašingtona i vraćanje na politiku koja je imala kontinuitet u administraciji Klintona, Buša mlađeg i Obame.
Nacrt izveštaja koji je pripremila Fon Kramonova je i jedan politički šamar odlazećoj Trampovoj administraciji, smatra Karanović. I kaže da "one snage i u Zapadnoj Evropi i u SAD koje su podržavale agresiju NATO na SRJ 1999. i koji su politički sponzori albanske separatističke politike na Kosocu, sada se nadaju da će se administracija Džoa Bajdena vratiti na ta ’podešavanja’ od pre 20 godina i da će sa Srbijom razgovarati onako kako smo i čuli na sednici Spoljnopolitičkog komiteta u SAD – sa pozicija sile”.
Karanović misli da su malo izašli iz realnih okvira sagledavanja geopolitičke pozicije Srbije, Balkana, ali i političkih i geopolitičkih procesa koji su se odvijali protekle dve decenije, pa i u proteklih pet ili šest godina.
"Negde su svi oni zaboravili da je sam Bajden 2016. u Beogradu rekao da SAD i Srbija po pitanju KiM imaju potpuno suprotna gledišta, ali je i naveo: ’Ostavimo to pitanje po strani i fokusirajmo se na razvijanje naših partnerskih odnosa’”, podseća on.
Šta im smeta u vašingtonskom sporazumu? To što u Vašingtonu Amerikanci nisu postavili statusno pitanje, što on znači jačanje srpsko-američkih odnosa i što je ekonomija kao mehanizam nešto što se potpuno preklapa i sa srpskim pristupom i sa srpskim shvatanjem normalizacije odnosa, precizan je Zoran Milivojević.
To ne odgovara snagama koje hoće da verifikuju kosovsku državnost i koje podržavaju prištinsku stranu protiv Srbije.
"Zbog toga oni hoće već sada da to menjaju, vršeći određeni pritisak na buduću američku administraciju. A to se uklapa u tezu da će se Bajden odreći Trampovog pristupa i da će se vratiti na staru metodologiju prema kojoj se pitanje KiM tretira kao završena stvar koju samo treba osnažiti i verifikovati. Ništa više od toga. Znači da o tome nema razgovora”, ukazuje bivši diplomata.
Kako kaže, kosovski projekat očigledno nije uspeo i da bi ga vratili u život služe se pritiscima – i zbog toga potpuno razume Violu fon Kramon, jer „nema nikakve razlike između nje i nekog u Americi poput Danijela Servera ili nekog od te ekipe koja se zalaže za nezavisnost Kosova”.
Milivojević: Traženje konsenzusa
I Aleksandar Vučić je ocenio da je ona „najostrašćenija” u borbi za nezavisno Kosovo, a u tu kategoriju je svrstava i Ognjen Karanović. Ukazujući da Nemačka čvrsto stoji na poziciji priznanja kosovske „državnosti”, a da su političke snage okupljene oko partije Zelenih posebno rigidne u tom pogledu, on kaže da je Viola fon Kramon čak i personalni izraz takve „nerazumne beskompromisne politike”.
„Takav tvrd i beskompromisan stav prema Srbiji, rekao bih čak i neprijateljski, pokazuju od 1999. i svi ti ’antisrpski’ stavovi ili ’antisrpska’ politika koja provejava iz delova nemačkog establišmenta poslednjih 20 godina, zapravo dolazi iz redova Zelenih. To je važno kako bismo u celini mogli da sagledamo nemačko-srpske odnose, a onda i pitanje KiM.
S druge strane, politički uticaj te partije u Nemačkoj raste (verovatno će na izborima za Bundestag sledeće godine ostvariti veoma dobar rezultat), a Fon Kramonova se u pogledu svojih ratobornih izjava već dokazala.
Njoj su Vučić i državni vrh Srbije neprestano meta, uvek u fokusu njenih političkih izjava ili političkih agendi, ako ih ona personalno uopšte i ima”, primećuje Karanović.
Osim što je „ratovala” s Vučićem i njegovim ljudima (Petar Petković ju je u oktobru, zbog njenog protivljenja promeni kosovskog ustava, nazvao albanskim lobistom, a Marko Đurić je u julu ocenio da su „manični antisrpski istupi Viole fon Kramon satkani od samih laži” i da pripadaju jednom mračnom vremenu kada je Srbija bila stigmatizovana kao dežurni krivac za sve), koplja je ukrstila i s Trampovim „specijalcem” Ričardom Grenelom.
Optuživala ga je da je hteo da zaobiđe Evropsku uniju i bivšu vladu Albina Kurtija, kao i za rušenje Kurtija posle 51 dana na vlasti, ali i za navodnu nameru Trampove administracije da se u rešavanju kosovskog problema ide na razmenu teritorija.
Pravno obavezujući sporazum Beograda i Prištine, po viđenju Fon Kramonove, ali i Angele Merkel, treba da znači ugovor između dva ravnopravna subjekta, bilateralni sporazum između dve države.
Da bi to tako bilo, onda Kosovo mora da bude priznato od EU, a da bi bilo priznato, moraju sve države članice da ga priznaju, mora da postoji konsenzus.
"Dakle, treba eliminisati sve ono što je do sada bilo smetnja, između ostalog i one elemente vašingtonskog sporazuma koji su suprotni stavovima i interesima one strukture u Evropi koja se zalaže da se to pitanje definitivno reši tako što će Srbija priznati nezavisnost Kosova”, ističe Zoran Milivojević.
Karanović: Izveštaj protiv statusno neutralne politike EU
Nacrt izveštaja koji je pripremila Viola fon Kramon i njene izjave su u potpunoj suprotnosti i s generalnom politikom EU prema pitanju Kosova.
Jer upravo zbog toga što pet zemalja EU nisu priznale nezavisnost Kosova, Evropska unija je zauzela taj neutralni stav po pitanju KiM.
"To je izašlo iz svakog mogućeg konteksta, čak i utvrđenih parametara po kojima se vodi dijalog između Beograda i privremenih institucija Prištine”, ocenjuje Ognjen Karanović.
Ističe da se Beograd od 2013. maksimalno posvetio politici postizanja suštinskog sporazuma s Prištinom, i to takvog koji bi pokušao da reši ne samo pitanje Kosova nego uopšte srpsko-albanske odnose.
Ali, dodaje, očigledno za takvu jednu politiku sada nema razumevanja u političkom establišmentu kako SAD, tako i EU.
2 komentara