Nova nacionalna i verska slika Hrvatske: Manje Srba i katolika, a više ateista i agnostika

Popis stanovništva u Hrvatskoj verovatno će pokazati da Srba ima manje od 4 odsto, pad broja katolika na 80 osto i porast udela ateista na 5 odsto, prenosi hrvatski Jutarnji list.

U Hrvatskoj je 1921. živjelo 16,9 odsto Srba, 1961. ih je bilo 15 odsto, a 1991. godine 12,2 odsto, što je trostruko više nego danas. Nakon akcije Oluja 1995. godine, velik broj Srba napustio je Hrvatsku i većinom se nisu vratili.

Državni zavod za statistiku trebalo bi sredinom godine, dakle krajem juna ili početkom jula, da objavi rezultate prošlogodišnjeg Popisa stanovništva koji se odnose na etničku i versku strukturu populacije Republike Hrvatske.

Uz sam broj stanovnika to su ujedno i javnosti najzanimljiviji podaci iz Popisa, jer o udelu pripadnika pojedine nacionalne manjine zavise i neka njena posebna prava, a isto tako nije nepoznato da je Katolička crkva u Hrvatskoj osetljiva na pad broja deklarisanih vernika i rast udela ateista, iako takav trend beleže i mnoge druge evropske zemlje. U Nemačkoj je tako udeo Hrišćana, prema nedavno objavljenim podacima, pao ispod 50 odsto.

Demograf Stjepan Šterc s Fakulteta hrvatskih studija kaže da će rezultati popisa stanovništva verovatno pokazati pad udela pripadnika srpske manjine na manje od četiri odsto, u odnosnu na 4,36 odsto iz 2011. godine, kao i dalje smanjenje broja rimokatoličkih vernika, čiji će se udeo približiti brojci od 80 posto, dok će istovremeno udeo ateista u Hrvatskoj porasti na pet odsto.

Time će se, očito, samo nastaviti dosadašnji trendovi jer je udeo katolika 2001. bio gotovo 88 odsto, a 2011. godine 86,3 odsto. Koliko je pao udeo katolika, toliko se povećao udeo ateista, s 2,2 odsto u 2001. na 3,8 odsto u 2011. godini.

Štercove su se prognoze i dosad pokazale tačne jer je pre godinu i više dana govorio da u Hrvatskoj ne živi više od četiri miliona stanovnika - prvi javno objavljeni podaci iz popisa provedenog prošle jeseni zaista su pokazali da je broj stanovnika pao na 3,88 miliona.

Po njegovom mišljenju, nova nacionalna i verska slika Hrvatske, koja će biti poznata uskoro, kada DZS objavi službene podatke, neće pokazati dramatične promene u odnosu na onu pre deset godina.

"Zakonitost je da se u nekom prostoru smanjuje manjinska populacija kada nema velikog useljavanja. Do sada se u Hrvatskoj udeo manjinske populacije uvek smanjivao. To je delom vezano uz migracije, ali i uključivanje manjina u hrvatsko društvo. Nije to klasična asimilacija, nego funkcionalno uključivanje. Kod nas se nije razvijalo razdvajanje nacionalne od etničke pripadnosti. U skandinavskim je zemljama nacionalnost samo jedna i ona se ne određuje prema etničkoj pripadnosti, nego prema pripadnosti prostoru i državi. Mi imamo nacionalne manjine i to je relikt bivše države. Uvek se na javnoj sceni vraćamo u prošlost u kojoj se definišuu neke krivice koje se prenose na sadašnjost, iako nam je sadašnjost opterećena nizom drugih problema. Za to se često koristi manjinska populacija", kaže Šterc.

Docent na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka Stevo Đurašković ističe kako do pada udela Srba u Hrvatskoj dolazi kao i do pada svih drugih manjina.

"Ljudi odlaze trbuhom za kruhom", kaže Đurašković.

Po njegovim rečima, neki demografi izvući će tendenciozne zaključke da ljudi odlaze iz Hrvatske, jer nama dovoljno hrvatstva.

„Neka dignu nos i vide što se događa u Poljskoj koja je zaustavila loše demografske trendove, jer vodi ozbiljnu ekonomsku politiku. Od samog hrvatstva se ne živi. Nije dovoljno samo mahati zastavama nego imati i nešto u glavi o društvu i ekonomiji. U skandinavskim je zemljama natalitet dosta visok. A što se tiče asimilacija nacionalnih manjina, toga je uvek bilo. U Hrvatskoj je u doba Jugoslavije zbog toga padao broj Srba. To je normalno u društvu. Ko tvrdi suprotno, bavi se etnopreduzetništvom. Kao što se i neki vojvođanski Hrvati, ako se ožene ili udaju za Srpkinju ili Srbina i odu da živet u Beogradu, prijavljuju kao Srbi, tako i Srbin iz Gračaca u Zagrebu postane Hrvat. Kao što se Hrvat u Nemačkoj druge generacije rođen u toj zemlji oseća kao Nemac. To znači da je do kraja integrisan u društvo u kojem živi. Asimilaciju vidim kao normalnu, prirodnu stvar", kaže Đurašković.