Pričao mi je profesor Milićević, nekada davno, kakva je to bila gromada od Azema Vlasija. Setiće se dotični ko je to. Ubedjen sam da ga nije zaboravio. Hajde što je dane koristio nego ni noćima nisu mogli da ga odvoje od posla! Sada, kada čitam ove „autorske tekstove“ dotičnog gospodina, stvarno ali stvarno shvatim kolika je žal za prošlošću. Toliko gneva, zavisti,ljubomore, toliko srdžbe, kompleksa, tolike žalosti za mladošću…Niko te ne pita ništa a bio si sve i svja.
Toliko nisko padneš da komentarišeš drugu veru i naciju. Samo da bi bio u novinama. Znam da je poznavao Tita ali bi boga trebao da se plaši! Neću da to komentarišem jer sam ja jedan mali, najobičniji čovek koji poštuje boga i krsnu slavu. Želim samo da ga potsetim da su Srbi vekovima opstajali, da opstaju, da su se radjali, živeli i umirali sa zavetom: „Za krst časni i slobodu svetu“! Ne diraj mi to, bivši Titov pioniru, da se ne bi svadjali…
Toliko nisko padneš da komentarišeš drugu veru i naciju. Samo da bi bio u novinama. Znam da je poznavao Tita ali bi boga trebao da se plaši! Neću da to komentarišem jer sam ja jedan mali, najobičniji čovek koji poštuje boga i krsnu slavu. Želim samo da ga potsetim da su Srbi vekovima opstajali, da opstaju, da su se radjali, živeli i umirali sa zavetom: „Za krst časni i slobodu svetu“! Ne diraj mi to, bivši Titov pioniru, da se ne bi svadjali…