Davne 1957.god. Albanci su dalekovido "Trampili" Lapsku Oblast koja je pripadalo Kosovskoj Oblasti za uvek srpski Ibarski Kolašin. Srpsksa teritorija koja ni pod Otomanima, fašističkom Velikom Albanijom, nije pripojena je Kosovskoj Oblasti sa jasnim ciljem za izgradnju Jezera Gazivode i Hidro sistema Ibar - Lepenac iz koga će Prištevci piti vodu, navodnjavati Kosovsku Dolinu i hladiti Termoelektrane u Obiliću. U tu svrhu je oroterano oko 30.000 Srba i pitopljena zadužbina Jelene Anžujske crkva sa najvećim zvonom i zvonikom u to doba kakva sada krasi Kotor a treću istovetnu crkvu zadužbinu Jelene Anžujske su Albanci minirali u doba Enver Hodže. Ti manastiri su istovremeno bile i prve ženske škole u konima su se mlade Srpkinje opismenjavali i učili književnosti i lepim umetnostima. Zvono sa zvonika i danas tužno zvoni kada je voda jezera nemirna. Džmal Bjedić je sa svojom suprugom udario kamen temeljac nasipne brane da bi na dan puštanja u rad brane i elektrane poginuli u avionskoj nesreći - stigla ih svete Jelene Anžujske kletva. Rešnje je da se za sada utvrdi koliko su Albanci sa KiM potrošili vode a nisu platili i da se to plati (za 21 godinu oko dve milijarde evra) da se pod hitno uvede ZSO i da se preda upravljanje Srbima koji će redovno naplaćivsti vodu i struju i te pare ulaziti u budžet Zubinog Potoka i ZSO. Korišćenje vode bi za Kosovo postalo besplatno tj. tom vodom bi Srbija i Srbi "Platili" eksterotijalnost SPC i njenih metoha po Vatikanskom modelu ili Atoske Svete Gore.
Dakle. Jezero Gazivode je kljuć dogovora i trajnog mira između Albaca i Srba. Ali, ukoluko taj dogovor izostane Srbija je spremna da radikalizujuje problem ili vojno policijskom reintegracijom okupiranih teritorija (što je manje verovatno) ili izgradnjom prevodnice kod Ribarića i skrenula srpsku reku Ibar i kanalom Ibar-Raška-Ibar praktično isušla Jezero Gazivode. Tim kanalom bi se zaobišla trepčina jalovišta i do Dunava bi išla čista voda. Kanal treba svakako izgraditi jer se njime može odgovoriti na svaku albansku provokaciju prema Srbima i Srbiji.
Dakle. Jezero Gazivode je kljuć dogovora i trajnog mira između Albaca i Srba. Ali, ukoluko taj dogovor izostane Srbija je spremna da radikalizujuje problem ili vojno policijskom reintegracijom okupiranih teritorija (što je manje verovatno) ili izgradnjom prevodnice kod Ribarića i skrenula srpsku reku Ibar i kanalom Ibar-Raška-Ibar praktično isušla Jezero Gazivode. Tim kanalom bi se zaobišla trepčina jalovišta i do Dunava bi išla čista voda. Kanal treba svakako izgraditi jer se njime može odgovoriti na svaku albansku provokaciju prema Srbima i Srbiji.