Vujičić: Crnogorci još nisu ustavna kategorija na Kosovu, menjati Zakon o verskim slobodama u Crnoj Gori

Predsednik Udruženje Crnogoraca Kosova Slobodan Vujičić ocenjuje u intervjuu za Kosovo Onlajn da je neophodna izmena i dopuna Zakona o verskim slobodama u Crnoj Gori i napominje da su građani Crne Gore vernici SPC, a govoreći o položaju crnogorske zajednice na Kosovu ukazuje da još nisu priznati kao ustavna kategorija.

Vujičić naglašava da je svega petoro ljudi iz crnogorske zajednice zaposleno u institucijama Kosova što znači da je jasno da je podrška Prištine samo deklarativna i dodaje da su ostali zaposleni u institucijama Srbije na Kosovu, od kojih dobijaju sve ostale benefite koji se izdvajaju iz budžeta Vlade Srbije kako za Srbe tako i za Crnogorce na Kosovu.

Zakon o slobodi veroispovesti u Crnoj Gori, kome se protivi SPC, stupio je na snagu 8. januara. Kako crnogorska zajednica na Kosovu gleda na taj zakon, da li ga podržavate ili ne?

Mi smo se i ranije oglašavali po tom pitanju i u potpunosti smo za to da dođe do izmene i dopune tog zakona. Dakle da se što hitnije obnovi dijalog između Vlade Crne Gore i Mitropolije crnogorsko primorske i SPC i da se nađe rešenje i kompromis, zato što smatramo da je Mitropolija crnogorsko primorska i pravoslavni vjernici, da su u tom smislu oštećeni. Tako da je celokupna crnogorska zajednica na Kosovu dala podršku mirnim protestima kao i molebanima na kojima smo u Gračanici i sami učestvovali. Želim da dodam da ovo nije upereno ni protiv koga, ali treba da se zna da je svaki mitropolit crnogorski bio i egzarh Pećke patrijaršije od 1750. godine, onda kada je Mitropolija crnogorska bila sjedinjena u SPC, to se nije dogodilo nasilno već je sveti sinod tadašnje crkve donio odluku da se dobrovoljno i u dobroj volji i vjeri sjedinjuje sa SPC. Tako da sadašnja Mitropolija crnogorsko primorska ima kontinuitet i ona je jedina priznata kako kanonski tako i kod pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori. Hoću da naglasim da tamo kad se kaže da se daje braći srpskom narodu u Crnoj Gori, ja kao Crnogorac tvrdim da su 98 odsto naroda u Crnoj Gori vjernici Mitropolije crnogorsko primorske, a i mi na Kosovu SPC, dakle svi smo vjernici SPC i ne možemo dati podršku ili mogućnost da se neka NVO koja je sebe nazvala Crnogorska pravoslavna crkva na bilo koji način miješa u manastire i crkve koji se nalaze na teritoriji Crne Gore.

Pojedini srpski političari, ali i predstavnici SPC su ocenili da bi i na Kosovu mogao da se desi scenario kao i u Crnoj Gori kada je pitanju imovina SPC,  šta vi mislite da li postoji takva mogućnost?

To je apsolutno nemoguće niti jedno sa drugim vezano. Prvo nikada nije postojala Kosovska pravoslavna crkva, drugo Zakon i Ustav Kosova je prepoznao Srpsku pravoslavnu crkvu kao kanonsku i pravoslavnu crkvu na Kosovu. Zatim po Ahtisarijevom planu Kosovo se obavezalo da neće moći da mijenja bilo šta po pitanju SPC i na kraju i da su recimo moguće izmene Ustava, prvo mora da se mijenja Ustav da bi došlo do neke promjene, potrebna je dvotrećinska većina, a srpska zajednica ima deset poslanika. Bogu hvala sada su tu poslanici koji nijesu rizični da bi mogli zbog nekih ličnih interesa da sebi daju za pravo da mijenjaju taj Zakon, tako da mislim da mi pravoslavni vjernici na Kosovu možemo biti spokojni po tom pitanju.

Kako ocenjujete položaj crnogorske zajednice na Kosovu. Znamo da Crnogorci još uvek nisu ustavna kategorija, očekujete li da se to promeni uskoro?

Naš položaj je za nijansu bolji od recimo 2008. godine kada je osnovano Udruženje crnogoraca Kosova i kada smo poslali prve zahtjeve da se riješi naš ustavno pravni položaj i adekvatna zastupljenost u Skupštini Kosova. Medjutim, daleko smo od dobrog položaja, šta više kako se približava 2021. godina kada će biti popis stanovništva, ukoliko se odnos institucija Kosova pa i Crne Gore ne promjeni radikalno, ja se bojim da ćemo 2021. godine nestati kao zajednica što će biti istorijski najveći gubitak Crne Gore od njenog postojanja. Da podsetim, prije rata na Kosovu je živjelo 28.000 crnogoraca. Mi smo 2011. godine zahvaljujući našem Udruženju ušli u Zakon o zaštiti prava zajednica i njihovih predstavnika. Stvorili smo sve preduslove da se prilikom prve izmene Ustava priznamo kao zajednica i ustavna kategorija. Medjutim bojim se da ne postoji iskrena volja institucija Kosova, a i to naše pitanje nikada nije istaknuto u Skupštini. Na primer, predsednik Kosova, i raniji i sadašnji, po Ustavu ima pravo da pošalje amandman u Skupštini jer albanske političke partije uglavnom Crnoj Gori, a i nama, govore da je recimo srpska zajednica protiv, ali to nije istina. Najbolje bi bilo da pošalju taj amandman i da već jednom, 12 godina od naših zahteva tačno vidimo ko je protiv i da li je neko protiv. Onda 2016. godine na naš zahtjev je usvojena strategija za integraciju i afirmaciju crnogorske zajednice, međutim nikada nije urađen pripadajući akcioni plan tako da sa tom strategijom nikada nije ni započeto, njena implementacija koja bi riješila naš problem u potpunosti, našeg ustavnog priznanja. Evo imamo i Razvojni centar crnogoraca Kosova koji smo imenovali u Petar drugi Petrović Njegoš, ali njegova budućnost je vrlo upitna jer nije dovoljno da se nešto samo otvori. Treba imati novac za projekte, za radnike i tako dalje.

Šta očekujete od buduće Vlade Kosova i kako vidite položaj  manjinskih zajednica?

Pa ja ne vidim niti se pribojavam da značajno može biti lošiji položaj manjina nego što je bio ranije. Ukoliko dodje do sastavljanja vlade što je upitno jer vidite i sami da je ovo četvrti mjesec da vlade nema, da se još ne dogovaraju, postoji mogućnost da se ide na druge izbore. Ali ukoliko dodje do sastavljanja vlade ne mislim da će se znatno pogoršati i poboljšati položaj manjina jer vjerujem da postoji drugi preduslovi koji utiču na razvoj situacije i najbolje je po nama da dodje do tog sporazuma i da se obnovi dijalog između Beograda i Prištine. Očekujem boljitak kako za Kosovo tako i za Srbiju ali i za nas koji živimo ovdje.