Kako im verovati?

Imer Muskolaj
Izvor: Gazeta Express

Varaju već dvadeset godina. Svašta su obećali, a malo su učinili. Sada pozivaju građane da ponovo glasaju za njih, jer će ovaj put to zaista da rade. Da će se boriti protiv korupcije, da će praviti državu. Državu koju su opljačkali i oteli. Kako im verovati?

Veruj. Zajedno za državu. 100 odsto Kosovo. Došao je dan. Mi gradimo budućnost za vas i državu. Slogani koji zvuče lepo, ali koji se kriju iza nepoverenja i pesimizma. Negde više, a negde manje.

Demokratski savez Kosova poziva građane da veruju. Ali prva asocijacija koja stvara ovaj slogan je verovanje da ova stranka više neće formirati koaliciju sa Demokratskom partijom Kosova. Prema DSK građani treba da i ovog puta imaju poverenje kada kaže "nikad više" za DPK, jer je iskustvo pokazalo da je više puta kršena volja onih koji glasaju za nju.

Alijansa za budućnost Kosova, u koaliciji sa Socijaldemokratskom partijom, poziva na 100-postotni glas za Kosovo. Naglasila je teritorijalni integritet, ali nije pokazala integritet tokom upravljanja. Bili smo  svedoci lošeg upravljanja novcem građana, svedoci kako se mešaju u pravosuđe i obrazovanje, svedoci zapošljavanja rodbine političara i partijskih pristalica.

I Socijaldemokratska inicijativa, koja se zajedno sa Novom kosovskom Alijansom i Strankom pravde obećava da će biti zajedno za državu. U međuvremenu, državne institucije i diplomatska služba su im poslužile kao uteha za zapošljavanje porodica i pristalica.

DPK obećava da će graditi budućnost za građane i državu. Budućnost koju je građanima ukrala za 12 godina vladavine , gajeći korupciju i veze, zarobljavajući državu zajedno sa drugim strankama na vlasti.

Pokret Samoopredeljenje kaže da je došao dan. Poziva da glasamo za njih. Čini se da je  došao dan da PS promeni svoj pristup prema zastavi za koju su nekada govorili da je šarena, institucijama koje su napadali, a sada žele da njima upravljaju.

* * *

Bilo je komično, mada je i tragično, čuti zvaničnike DPK koji kažu kako će se boriti protiv korupcije i  nepotizma. Naravno, legitimno je da bilo koja politička stranka teži tome, ali kada je reč o stranci koja ima ovakve pojave, nepoverenje se još više povećava.

Podjednako je ironično čuti zvaničnike DSK koji obećavaju oslobađanje države, a koju su uz DPK zarobljavali više od decenije u zajedničkoj vladavini. Ne preuzimajući nikakvu odgovornost za ono što je učinila u prošlosti, DSK pokušava da se pojavi kao alternativa, kao nada u zemlji. Obećava da će sprečiti ljude da odlaze, jer su desetine hiljada ljudi izbegli iz zemlje tokom vladavine Ise Mustafe.

Dovoljno je bilo pola mandata na vlasti da razumemo vladajuću filozofiju ABK, filozofiju koja započinje samo-uravnoteženjem i koja raspodeljuje milione budžeta "poput očevine".

Čini se da je ranije obećanje Socijaldemokratske inicijative za „po jednog zaposlenog u svakoj porodici“ , „prevedeno“ kao „zaposlenog u svakoj porodici koji ima stranačku knjižicu“.

Što se tiče ANK Behdžeta Pacolija, diplomatska služba je najbolji pokazatelj kako ova stranka gleda na državu i diplomatiju.

Tačno je da PS nikada nije bila u centralnoj vladi, ali nikada je ne može amnestirati trenutni stav prema državi Kosovo, prema institucijama i simbolima države kojom želi da upravlja sutra.

 Najzad, ova stranka mora shvatiti da stanovnici Kosova nemaju rezervnu domovinu.

* * *

Kosovsko društvo je poznato po svom dubokom nepoverenju u institucije i političke partije. Percepcija građana je da su institucije korumpirane i da je za takvu situaciju uglavnom odgovorna politika. Politika koja nije ostavila ništa bez politizacije, koja nije ostavila poslove u javnom sektoru bez kontrole, koja je bez straha uvrstila političku poziciju u nezavisnim institucijama, koja nije ostavila školu, bolnicu i univerzitet, a da nije zaposlila pristalice .

Dakle, izvan primamljivih slogana i poziva za glasanje, osnovno pitanje koje bi svaki građanin trebalo da postavi je: kako da im verujemo? Glasanje je važno ali ne treba dati glas nekome ko nas  je prevario. Nekome  ko je obećao čuda, a ostale su  samo želje.

Imer Muškolaj
Kolumnista Gazete Ekspres