Pravni ili politički galimatijas: Zašto Kosovo nije Ukrajina?

I bez Rame je već bilo dovoljno zamršeno. Rusija ne priznaje Kosovo, ali je taj slučaj navela kada je pripajala deo Ukrajine. Zapad priznaje Kosovo, ali rusku akciju doživljava kao klasičnu agresiju. I Kosovo i Srbija podržavaju suverenitet Ukrajine, ali je Ukrajina izričita u priznavanju integriteta Srbije nad Kosovom. Premijer Albanije Edi Rama ovaj galimatijas je prošle nedelje dodatno zakomplikovao tvrdnjom da ne treba praviti „veštačke pararale“ ova dva slučaja jer je Kosovo „neodvojivi deo međunarodne realnosti“. Za sagovornike Kosovo onlajna ključna reč u ovoj temi jeste - suverenitet.
Piše: Arsenije Vučković
"Svaka veštački povučena paralela između Kosova i Ukrajine treba da privuče pažnju bilo koga u ovoj zgradi, ali Kosovo je neodvojivi deo međunarodne realnosti. Ne bi trebalo da bude talac nikome sa lažnim tvrdnjama i opravdanjima, počev od pet država članica koje ne priznaju Kosovo", poručio je Rama u svom govoru na zasedanju 79. redovne sednice Generalne skupštine UN.
Negde u isto vreme, kosovski premijer Aljbin Kurti izjavio je za AP da region Balkana u poslednjih 25 godina uživa najveći stepen mira, slobode i demokratije, ali da bi to moglo da se preokrene ako Rusija pobedi u Ukrajini i, kako tvrdi, "podstakne srpsku ekspanziju".
Za srpskog ministra diplomatije Marka Đurića nema dileme oko Kosova, ali i da će Srbija u skladu sa međunarodnim pravom da podržava teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine.
I ambasador Ukrajine u Beogradu Volodimir Tolkač je nedvosmislen da će Ukrajina nastaviti da podržava teritorijalni integritet i suverenit Srbije.
On je nakon sastanka sa ministrom za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Srbije Tomislavom Žigmanovim, poručio da Ukrajina i Srbija imaju dosta sličnosti i kada je reč o istoriji, višenacionalnom sastavu, ali i evrointegracijama.
Presedan integriteta
Profesor na Katedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu Aleksandar Životić kaže da i Zapad i Rusija koriste Ukrajinu i Kosovo zbog svojih interesa, a da je ključna sličnosti ova dva slučaja pitanje poštovanja teritorijalnog integriteta.
„Svakako da kosovski problem jeste ne samo tačka, već nešto što se može karakterisati u širem smislu što Rusija koristi kao svojevrstan preseden da bi objasnila sopstvenu politiku. Međutim ona to koristi sa jedne sasvim drugačije pozicije, odnosno ističući da je tu srušen sistem međunarodnog prava, da nakon toga postojeće norme ne važe i sa druge strane svakako svojom pozicijom u Savetu bezbednosti ona može da utiče na vrlo bitne odluke“, ističe Životić u razgovoru za Kosovo onlajn.
S druge strane, smatra, za Zapad kosovski problem je potpuno različit od onog u Ukrajini.
„Zapad svakako koristi kosovski problem, međutim ne u kontekstu Ukrajine s obzirom da se na Zapadu permanentno ističe da se radi o posebnom slučaju. Zaista, drugačije Zapad ne bi mogao da objasni svoju politiku ako insistira u drugim slučajevima na poštovanju međunarodnih normi, a u ovom slučaju se te norme nisu poštovale. Dakle, mora se insistirati na tome da se radi o posebnom slučaju i oni to zaista konzistentno i rade“, naglašava Životić.
Dodaje da su ključne sličnosti oba slučaja ugroženost teritorijalnog integriteta i uzroci problema.
„Ključna sličnost se sastoji u pitanju međunarodnog javnog prava, poštovanja terirtorijalnog integriteta države. Kao što je ugrožen teritorijalni integritet Ukrajine, ugrožen je i teritorijalni integritet Srbije“, smatraŽivotić.
Kao drugu bitnu bliskost navodi uzroke oba problema.
„To je pre svega oružana pobuna jednog dela stanovništva, kompaktno naseljenog na određenoj teritoriji protiv državnog centra. U svemu ostalom naravno ne možemo tražiti neke druge sličnosti s obzirom da se radi o drugim geografskim prostorima, o drugačijem istorijskom i političkom nasleđu, ali i drugačijim navikama stanovništva“, naglašava Životić.
Suverenitet i sateliti
Univerzitetski profesor Nedžmedin Spahiu ocenjuje da Rusija koristi kosovski presedan zbog svojih direktnih interesa.
„Naravo da koristi presedan Kosova. Rusija je celo vreme stajala na strani Srbije, ali kada su bili u pitanju njeni direktni interesi onda je umela da pokaže da ipak prodaje interese Srbije zbog svog vlastitog interesa. Kada im to zatreba pravila je pararelu između Krima i Kosova“, ističe Spahiu za Kosovo onlajn.
Komentarišući nedavnu tvdnju albanskog premijera Edija Rame Spahiu kaže da je između slučajeva Ukrajine i Kosova mnogo više razlika nego sličnosti.
„Pre svega, razlika je u tome što je Ukrajina članica UN koja je priznata od Rusije, ali koja se suočava sa agresijom. Kosovo je priznato od 117 nacija, ali nije član Ujedinjenih nacija. To je velika razlika. Druga razlika je što u Ukrajini postoje delovi koji možda ne žele da budu sa Ukrajinom, ali protiv kojih nije načinjen niti pokušan genocid, niti zločin od strane ukrajinskih vlasti. Na Kosovu je do Nato intervencije došlo zbog toga što je milion ljudi proterano i zato što je više od 10.000 ljudi pobijeno. To je ogromna razlika“, smatra Spahiu.
Sličnost Ukrajine i Kosova je i u negiranju suvereniteta.
„Sličnost je i po tome što se negira suverenitet, u ovom slučaju suverenitet Srbije od strane Kosova. U potpunosti se negira, a posebno u delu gde žive pretežno Srbi. A s druge strane Rusija negira suverenitet Ukrajine u nekim njenim delovima“, smatra Spahiu.
Kaže da je ključna pararela između Kosova i Ukrajine ta da su „na zapadnoj strani.
„Pararela je što su i Ukrajina i Kosovo na 'zapadnog strani', sateliti zapadne sfere. To je jedna bitna činjenica“, zaključuje Spahiu.
Zapad i Baba Jaga
Spoljnopolitički analitičar Mirko Dautović izjavio je da je kršenje suvereniteta i teritorijalnog integriteta i Srbije i Ukrajine ključna pararela između ova dva slučaju, a da Kosovo plaši Zapad Rusijom kao svojevrsnom Baba Jagom.
„Koje su zapravo paralele Kosova i Ukrajine? U oba slučaja imamo kršenje suvereniteta jedne zemlje i njenog teritorijalnog integriteta. Dakle, Nato koji interveniše na Kosovu 1999. i onda još gore jednostrano priznanje Kosova od strane zapadnih zemalja. Dok u slučaju Ukrajine imamo rusku agresiju i aneksiju pet oblasti. U oba slučaja imamo tu paralelu. I u oba slučaja imate izgovor da je to urađeno zbog ratnih zločina koje je ta vlast, da li u Beogradu ili u Kijevu, navodno sprovodila nad albanskim, odnosno rusofonim ili ruskim stanovništom u istočnoj Ukrajini. To je ta glavna paralela“, kaže Dautović za Kosovo onlajn.
Ističe da je sve ostalo u domenu u koju će se istinu poverovati.
„Stvar je da li ćete poverovati da je postojao genocid na Kosovu, da li ćete poverovati da je postojao genocid u Donbasu, u istočnoj Ukrajini.
U zavisnosti od tih vaših stavova možete prihvatiti da je spašavanje neke populacije od genocida, da je taj prioritet viši od prioriteta suvereniteta neke zemlje. I to je dosledno, odnosno u skladu je sa doktrinom ’odgovornosti da se zaštiti’“, smatra Dautović.
Prema njegovim rečima upravo ovakva vrsta nedoumice daje priliku i za različita tumačenja kosovskog presedana.
„Vešti diplomata će koristiti sve argumente u svom arsenalu. Da, može se reći, da, Rusija svakako koristi Kosovo, odnosno bombardovanje Natoa, upravo kao presedan. Ne zaboravite kada su zapadne zemlje priznale Kosovo rekli su da je to situacija sui generis, odnosno da je to samo po sebi izuzetak, da to ne može da se poredi sa drugim slučajima. Ali znate kako, jednom kada napravite presedan, onda za svaki drugi presedan možete kažete da je on sui generis. Rusija svakako koristi presedan koje su napravile zapadne zemlje u pogledu Kosova, da i ona sama krši međunarodno pravo anektirajući teritorije drugih zemalja“, ističe Dautović.
S druge strane, dodaje, i Kosovo koristi Rusiju, ali u drugom smislu.
„U smislu jedne vrste Baba Jage, plašeći zapadni savez da je Srbija ta koja čeka da Rusija upadne nekako na Balkan i da onda preko tih ruskih snaga, pretpostavljam upadnu na Kosovo, Crnu Goru, u Bosnu i na ta način ostvare plan velike Srbije. I znate kako, Srbija daje neke signale zbog koji bi se to moglo tako protumačiti. Makar se moglo tako protumačiti 2022., možda i 2023. Ali ove godine, 2024. nesumnjivo je da je Srbija dala signale da je ona takođe u zapadnom lageru, odnosno da je uz Ukrajinu i uz Izrael. I na taj način zapravo se ogradila od Rusije“, zaključuje Dautović.
0 komentara