U neslobodi cveta talenat, porodica Inić ne planira da ode sa Kosova 

Porodica Inić
Izvor: RTV

Da je život Srba na Kosovu i dalje veoma izazovan svedoči priča porodice Inić, koja sa dvoje dece živi na samom rubu Gračanice u potpuno albanskom okruženju. Protiv neslobode u kojoj odrastaju bore se pesmom a talenat ne manjka, prenosi RTV.

Inići kažu da žive u Ajvaliji, jer je katastarska granica sa Gračanicom ranije bila dalje od njihove kuće. Danas njihovo imanje pripada opštini Gračanica ali to ne menja činjenicu da žive u potpuno albanskom okruženju. Iako sa komšijama nikada nisu imali problema, najteže je Heleni i Sofiji koje odrastaju u potpunoj neslobodi.

"One se samo igraju u svom dvorištu a van njega ne mogu pešaka, samo automobilom do redovne škole, ali i muzičke i na treninge karatea. Primećuje se kod njih da kada prođemo kroz Gračanicu gde ima puno dece vidi se da su tužne i da pate zbog toga" , kaže Radica Inić, majka ove dve devojčice.

Otac dve devojčice Branislav Inić dodaje da devojčice imaju sve osim slobode i društva.

"Najprostiji primer je taj što recimo da deca imaju bicikl i rolere ali nemaju gde da voze. Jedini način je da autom odemo do školskog dvorista ili bilo gde gde ima druge dece da se poigraju sa njima", kaže otac Bratislav Inić.

Helena i Sofija kažu da imaju jedna drugu, i da je bar to lepa okolnost.

"Igram se sa sestrom, ljubimcima i igračkama. Treniram karate, imam žuti pojas i za sada jednu medalju", kaže devetogodišnja Sofija, dok starija Helena dodaje da pored igre sa mlađom sestrom vreme provodi čitajući knjige.

"Najčešće se igram sa sestrom, a imamo i tri psa sa kojima jako volim da se igram, volim i da čitam", kaže Helena koja ima jedanaest godina.

Osim što gaji ljubav prema knjizi i slikanju, Helena pohađa i muzičku školu "Stevan Mokranjac". Volela bi, kaže, da ima klavir, a roditelji se trude da joj omoguće sve što je potrebno.

"Helena je zaista neverovatan talenat i mislim da je pred njom veoma svetla budućnost", kaže profesor klavira Nemanja Đorđević.

Inići ne razmišljaju o tome da i pored ovakvog načina života odu sa Kosova.

"Ne razmišljam o odlasku. Rođeni smo ovde tu i živimo, zašto bi išli bilo gde", naglašava Bratislav.

Već naredni put roditelji će ponovo zatvarati prozore na svojoj kući dok Helena vežba pevanje, ali se nadaju da će u budućnosti imati bolje životne okolnosti.