Zakon o dvojezičnosti za mnoge i dalje mrtvo slovo na papiru

Debata o Zakonu o dvojezičnosti.jpg
Izvor: Kosovo Online

Zakon o upotrebi srpskog kao drugog zvaničnog jezika na Kosovu različito se poštuje i primenjuje na centralnom i lokalnom nivou dok politička volja da se ovaj problem prevaziđe još ne postoji, ocenjeno je na debati “Dvojezičnost na Kosovu – Igra prevoda”, koja je u organizaciji Komunikacije za razvoj društva održana u Gračanici.

Iako se, kako je naglašeno, ulažu ozbiljni napori da se problem primene dvojezičnosti na Kosovu reši, nažalost, još je mnogo primera koji dokazuju da zakon o upotrebi jezika prevashodno ne poštuju mnoge institucije.

Panelisti su se saglasili da ne postoji jaka politička volja da se problem upotrebe srpskog, kao drugog zvaničnog jezika na Kosovu, prevaziđe.

Osim centralnih i lokalnih institucija o zakon o dvojezičnosti su se ogrešile, kako je rečeno, i mnoge  javne ustanove, kosovske angencije, Pošta Kosova čak i doplomatska predstavništava mnogih zemalja u Prištini.

Profesorka srpskog jezika Ana Kostić je govoreći na debati istakla da se kroz postojeće institucije na Kosovu, srpska zajednica sama ne može izboriti za očuvanje jezika.  

„Ne možemo da se izborimo jer ne postoji politička korektnost. Ne postoji volja, kako građana i građanstva većinske zajednice, tako i institucija. Koliko god se oni deklarativno izjašnjavali, gde god mogu, da oni to žele, kad god se u praksi pokuša da se bilo šta uradi na planu jezika, vidi se da je to nemoguće. Mi jednostavno nemamo sagovornike u njima“, zaključila je Kostićeva.

Govoreći o postojećim mehanizmima za zaštitu srpskog jezika kao Ustavne kategorije na debati je zaključeno da se institucionalno može delovati jedino na dva načina preko poverenika za jezike i Zaštitnika prava građana ali da i takav vid borbe daje minorne rezultate.

Naznačeno je da i mnoge međunarodne organizacije koje podržavaju i pomažu kosovske institucije ne poštuju pravilo dvojezičnosti na Kosovu.

Nebojša Perić ispred „Akcije za odgovorno društvo – Gračanica“ kaže da ne postoji želja da se dvojezičnost poštuje.

„Ključno je da ne postoji volja većinske zajednice da srpski jezik zaživi. Kada ovo kažem, mislim na većinsku zajednicu i institucije“, rekao je Perić.

Poverenik za jezike na Kosovu Slaviša Mladenović kaže da je prema njegovoj slobodnoj proceni više od 80% zaheva u kojima su navedeni slučajevi kršenja zakona o upotrebi jezika na Kosovu pozitivno i brzo rešeni.

Saglasan je da postoje brojni slučajevi kršenja zakona o upotrebi jezika i dodaje da se srpska i albanska zajednica na Kosovu mogu približiti jedna drugoj putem učenja jezika druge etničke grupe.

“U javnosti ne želimo da pričamo o tome da bismo želeli da naučimo jezik okruženja i kada istraživači pitaju, trend je negativan, dok sa druge strane, istraživanja pokazuju da 20.000 ljudi aktivno koristi onlajn platformu za učenje albanskog jezika, a više od 1.000 građana pohađa kurseve jezika okruženja, odnosno albanskog ili srpskog. To su malo kontradiktorni podaci i dajem sebi slobodu da kažem da volja za učenem jezika ipak postoji, ali da o tome ne želi da se govori u javnosti”, naglasio je Mladenović.  

Brojni kosovski zakoni se zbog lošeg prevoda loše i tumače, zato je uloga prevodioca u ovom slučaju od presudne važnosti.

Profesionalni prevodilac Bruno Neziraj kaže da kao u svim segmentima i institucije funkcionišu po principu odgovornosti i obrazovanosti osobe koja radi određeni posao.    

“Ako prevodilac radi odgovorno svoj posao onda je sve jasno, ukoliko ne radi dobijamo rezultate takvi kakvi su. To je opšte stanje društva kod nas. Ja ovde ne bih pravio razliku između Albanaca i Srba”, rekao je Neziraj.  

Građani pojedinačno, tako što pišu žalbe u kojima navode primere kršenja zakona o dvojezičnosti ne mogu da se izbore sa ovim problemom. Ukoliko se žele promene inicijativa treba da proistekne iz institucija koje će biti nosioci istih, zaključeno je na kraju debate.