FELJTON 25 godina NATO bombardovanja Srbije (2): 78 dana bombardovanja, 415.000 projektila i 1.100 aviona

Bombardovanje SRJ
Izvor: Twitter

Piše za Kosovo onlajn: Dragan Bisenić

Bivši češki predsednici Vaclav Klaus i Miloš Zeman su povodom 25 godina članstva Češke u NATO ocenili da je bombardovanje SR Jugoslavije 1999, bilo ogromna greška i da je Kosovo teroristička država koju Prag nije smeo da prizna.

„Kada je naša vlada kao poslednja odobrila prelet aviona to je bio prvi trenutak kada sam sebi rekao da je NATO napravio grešku. Iako sam podržao ulazak u NATO a i dalje ga podržavam to zaboga ne znači da ću sve videti kao plavo nebo čak bez oblačka“, rekao je Zeman. Vaclav Klaus je podsetio da je bio ljut na Zemanovu vladu koja je dala blagoslov da se bombarduje SR Jugoslavija. „Ja sam bio kategorični protivnik bombardovanja Srbije i Kosova i svih tih oblasti. Ljutio sam se na Zemanovu vladu koja je dala pristanak“, kazao je Klaus.

Sadašnji američki predsednik Džo Bajden aktivno je učestvovao u raspravama i kreiranju američke politike tokom cele jugoslovenske krize. „Ja sam predlagao da bombardujemo Srbiju. Ja sam predlagao da pošaljemo pilote da bombarduju mostove na Drini. Ja sam predlagao da im uništimo rezerve nafte. Ja sam predlagao vrlo određene akcije“, rekao je Tramp.

Bivši američki predsednik Donald Tramp je rekao: „ Ja bih to odradio malo drugačije, i znam da to zvuči strašno, ali … pogledajte nered koji su napravili na Kosovu. Mi možemo da kažemo da smo izgubili malo ljudi. Naravno kada smo imali avione koji sa 75.000 stopa (oko 23 kilometara) bacaju bombe. Ali, pogledajte šta smo uradili na toj zemlji i tim ljudima i smrti koje su se desile zbog nas. Dakle, nije bilo gubitaka kod nas i saveznika, jer smo mi bili skroz tamo gore, u avionima", kazao je Tramp. Ona nije izazvana od strane nas i od strane naših saveznika, jer mi smo bili gore u avionima, ali u nekom momentu morate uvesti kopnene snage, da ne može svako prelaziti granice i mnogi ljudi se slaže sa tim. Da li bi bilo stradanja? Možda, možda i više nego sad, ali na kraju bi se završilo sa manje smrti i bez haosa i terora koji imamo sada. E, sada, da li bi ljudi bili ubijeni? Možda. Možda i više. Ali, barem bismo imali mnogo manje smrtnih slučajeva i ne biste imali rasulo i haos koji sada imate. Dakle, ja ne znam da li oni to smatraju uspehom, jer ga ja ne smatram uspehom. Oni su žestoko izbombardovali zemlju i celu tu oblast, svi beže u svim mogućim pravcima i niko ne zna šta se dešava. A smrtnih slučajeva je na hiljade“.

Prema prvom saopštenju Generalštaba Vojske Jugoslavije, 24. marta oko 20.45, u prvom naletu gađano je preko dvadeset objekata. Prvi projektili pali su na kasarnu u Prokuplju u 19.53. Sledio je napad na Prištinu, Kuršumliju, Batajnicu.

Predsednik SAD Bil Klinton iste večeri je saopštio potrebu da se "demonstrira ozbiljnost NATO u suprotstavljanju represiji", naglasivši potrebu "zastrašivanja Srbije i Jugoslavije" i "uništenje vojnih kapaciteta Srbije", da se ne bi, kako je rekao "preduzimale akcije protiv kosmetskih Albanaca." Iste večeri britanski premijer Toni Bler izjavio je da je agresija NATO-a preduzeta, jer je to tražio "narod Kosova". Da bi dalje pojasnio da on pod "narodom Kosova" podrazumeva kosmetske Albance.

Devetnaest zemalja NATO započelo je bombardovanje sa brodova u Jadranu, kao i iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji. Najpre su gađani protivvazdušušna odbrana i drugi objekti Vojske Jugoslavije. U bombardovanju neposredno je učestvovalo 10 država sa 1 100 aviona. Prema navodima srpskih stručnjaka, do 10. juna zabeleženo je 18.168 avio poletanja. Po NATO izvorima, naleta je bilo 38.004, od toga 10.484 vatrenih dejstva, dok su ostalo bila izviđanja, avaksi, tankeri. U dejstvima je u prvo vreme učestvovalo dnevno oko 70 borbenih aviona, da bi docnije taj broj bio i oko 400 svakodnevno. Na kraju, NATO je izvršio preko 38.000 letova, ali nije uspeo da povredi Jugoslovensku vojsku na Kosovu.

Ratni gubici NATO u ljudstvu i tehnici negirani su. Tadašnje vlasti u Beogradu tvrdile su da je oboreno više desetina letelica, što nije potvrđeno. Prema podacima Ministarstva odbrane Srbije, tokom NATO bombardovanja i ratnih dejstava, započetih 24. marta 1999. godine, ubijeno je 2.500 civila, među njima 89 dece i 1.031 pripadnik Vojske i policije.

Prema istom izvoru, ranjeno je oko 6.000 civila, od toga 2.700 dece, kao i 5.173 vojnika i policajaca, a 25 osoba se i danas vodi kao nestalo.Ruska agencija APN objavila je da je NATO izgubio preko 400 vojnika i preko 60 letelica, dok je američki predsednik Bil Klinton naveo u govoru" 10. juna 1999. da NATO nije pretrpeo "nikakve žrtve". U Muzeju vazduhoplovstva u Beogradu čuvaju se ostaci srušenih aviona F-117, F-16, bespilotnih letelica, krstarećih projektila. Letelica F 117, takozvani "nevidljivi" do tada simbol superiornosti američke tehnologije, završila je u njivi u ataru sremskog sela Buđanovaci.

Gotovo da nema grada u Srbiji koji se tokom 11 sedmica agresije nije našao na meti. NATO je izvršio 2. 300 udara i bacio 22. 000 tona projektila, među kojima 37. 000 zabranjenih kasetnih bombi i onih punjenih obogaćenim uranijumom. Osim napada sa brodova u Jadranu, kao i iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji, operacije su izvršavane iz baza u zemljama Zapadne Evropi i SAD. NATO je ispalio 415.000 projektila ukupne mase 22.000 tona, a čak 112 udara izvedeno je municijom sa osiromašenim uranijumom i ispaljeno je prema priznanju NATO 31.000 uranijumskih projektila, a po ruskim izvorima 90.000. Gotovo polovina tih napada bila je u poslednjih 10 dana agresije.

Razorena je infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri, ukupno oko 50 odsto proizvodnih kapaciteta Srbije. O materijalnoj šteti koja je naneta tokom NATO agresije izneti su razliciti podaci. Tadašnje vlasti u Beogradu procenile su je na približno stotinu milijardi dolara, grupa ekonomista G17 procenila je štetu na 29,6 milijardi USA dolara.

U bombardovanju je uništeno i oštećeno 25.000 stambenih objekata, onesposobljeno 470 kilometara puteva i 595 kilometara pruga. Oštećeno je 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok je 38 razoreno.

Uništena je trećina elektroenergetskog kapaciteta zemlje, bombardovane su dve rafinerije u Pančevu i Novom Sadu, a snage NATO su prvi put upotrebile i takozvane grafitne bombe za onesposobljavanje elektroenergetskog sistema. Ukupne posledice po zdravlje stanovništva i ekološke posledice nemerljive su.

Razorena je ambasada Kine u Beogradu 7. maja 1999. Zgrada RTS u Beogradu uništena je 23. aprila. Poginulo je 16 osoba i isto toliko ranjeno. Zgrada Televizije Novi Sad pogođena je 3. maja 1999, na Međunarodni dan slobode medija.

Agresija je obustavljena potpisivanjem Vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu 9. juna 1999, da bi tri dana potom počelo povlačenje snaga SRJ sa Kosova i Metohije. Sporazum je odredio povlačenje vojno bezbednosnih snaga SRJ sa Kosova i Metohije, i uspostavljanje UNMIK-a, misije Ujedinjenih nacija.

Generalni sekretar NATO-a 10. juna 1999. izdao je naredbu o prekidu bombardovanja. Poslednji projektili pali su na području sela Kololeč, nedaleko od Kosovske Kamenice, u 13.30, i na kasarnu u Uroševcu oko 19.35. Bio je to 79. dan NATO agresije na Srbiju, odnosno SRJ.

Savet bezbednosti UN usvojio je tada Rezoluciju 1244. U pokrajinu je upućeno 37.200 vojnika u sastavu misije KFOR, iz 36 zemalja.