Šta je pozadina sve jačeg uticaja radikalnog političkog islama na Kosovu?

Kurban bajram
Izvor: Gazeta Ekspres

"Oko 40 odsto Albanaca na Kosovu sebe definiše prvenstveno kao muslimane, pa tek onda kao pripadnike svoje nacije. Takođe, čak oko 100.000 Albanaca na Kosovu ne praktikuje više samo konzervativne doktrine u islamskoj veri, već su postali fanatični sledbenici vehabijskog oblika suni-radikalnog islama“.

Priredio: Miloš Garić

Da je politički islam jedino rešenje za nagomilane svetske probleme, na Kosovu veruje sve veći broj Albanaca. Podaci koji stižu iz nedavnih istraživanja govore da se u prethodnih 25 godina desetine mladih Albanaca sa Kosova školovalo u verskim školama Bliskog istoka. Mnoge od ovih škola promovišu radikalni islam, a neki njihovi sledbenici osuđeni su i na Kosovu za promovisanje terorizma.

Pojedini prištinski mediji objavili su da je tokom 2022. godine na internet stranicama na Kosovu objavljeno na stotine materijala koji promovišu politički islam, koji su pripremljeni ili prevedeni na albanski jezik i distribuiraju se društvenim mrežama. Iako iz policije kažu da su zatvorili stotine takvih stranica, mnogi od statusa su još uvek dostupni javnosti.

Izraz “politički islam” u Oksfordskom rečniku se u širokom smislu odnosi na svako tumačenje islama koje služi kao osnova za politički identitet i delovanje. Konkretnije, odnosi se na pokrete koji predstavljaju modernu političku mobilizaciju u ime islama, trend koji se ponovo pojavio krajem 20. veka. Svaki pokret koji ima za cilj da preuzme vlast i izgradi državne zakone pozivajući se na pravila religije naziva se političkim islamom.

Da je politički islam prisutan na Kosovu pokazuje i nedavna inicijativa da se u školama za devojčice uvede obaveza nošenja marama, koja je imala čak 37.000 podela na društvenoj mreži Fejsbuk.

Direktorka "Organizacije za upravljanje sukobima“ Šukrije Gaši kaže da "Srbija nije uspela da podeli Albance na Kosovu, ali da je to učinio politički islam", prenela je Koha.

"Branioci vere" protiv zapadnog sekularizma

Gaši je istakla da je podela ljudi počela od grupa političkog islama koji su uslovili da mlade kosovske žene na kursevima za engleski ili kompjuterske veštine moraju da nose marame.

"Počeci političkog islama na Kosovu datiraju iz 90-ih godina prošlog veka. Srbija decenijama nije uspela da izazove nejedinstvo u albanskom narodu, ali to je postignuto posle rata, kada je sa arapskim prolećem počeo proces omasovljavanja ovog fenomena", izjavila je Gaši.

Tvrdokorni vernici među Albancima skloni su arapskoj interpretaciji islama i oni sami za sebe kažu da su branioci vere i da se suprotstavljaju prodiranju zapadnog sekularizma na Kosovo.

Jedan od najslikovitijih primera je mala opština Eljez Han na samom jugu Kosova, sa oko 10 hiljada stanovnika, koja je do 2012. nosila ime Đeneral Janković, po proslavljenom srpskom vojskovođi iz Balkanskih i Prvog svetskog rata Božidaru Jankoviću, a Srbi i danas tako zovu ovo mesto. Iako je od leta 1999. godine ovo etnički potpuno „čista“ albanska sredina, zanimljivo je da je upravo iz Đeneral Jankovića (Eljez Hana), prema istraživanjima pojedinih kosovskih medija, preko 20 esktremnih islamista otišlo u ratove u Siriju i Irak.

U neposrednoj blizini Đeneral Jankovića, na putu za Uroševac, je Kačanik, opština poznata po najekstremnijem albanskom nacionalizmu, a tu je zabeležen najveći uticaj na regrutovanje ljudi u ISIS. 

Siromaštvo i porozna granica s Albanijom

Ipak, UN i EU i dalje potcenjuju opasnost od ove vrste ekstremizma na Kosovu, gde siromaštvo i porozna granica s Albanijom čine plodno tlo za radikalizam.

"Kada govorimo o uticaju islamističkih političkih grupacija na prilike u južnoj srpskoj pokrajini, na prvom mestu trebalo bi da razlikujemo uticaj „konzervativizma u islamu“ na političke i opšte socijalno-kulturološke procese u fundamentu albanske populacione strukture na Kosovu i Metohiji, u odnosu na pojavu, a onda i afirmaciju ekstremnog ili radikalnog islamističkog pokreta u separatističkim albanskim političkim zajednicama, kao i u širim slojevima tamošnjeg društva“, objašnjava za Kosovo onlajn Ognjen Karanović, istoričar i direktor Centra za društvenu stabilnost.

Po njegovim rečima, nesumnjivo je da se u svom političkom, najčešće ekstremno-iredentističkom radu, albanski nacionalni i separatistički pokret na Kosovu i Metohiji oslanjao na konzervativne islamske doktrine koje su bile negovane u okvirima muslimanske zajednice još od vremena pre i posle Prve prizrenske lige na kraju 19. veka.

"Uspon navedenih doktrina u duhovno-političkim postavkama separatističkog pokreta albanskog etniciteta na Kosmetu razvijao se posle oslobođenja Stare i Južne Srbije od osmanlijske uprave 1912. godine, da bi svoj prvi vrhunac dočekao u godinama Drugog svetskog rata, svakako u okvirima italijanskih, fašističkih i nemačkih, nacističkih okupacionih struktura na Kosovu i Metohiji. Duhovni i sociološki sentimenti kolektivne svesti albanske populacije iz reda najdominantnije muslimanske konfesionalne zajednice, posebno njihovih političkih, rodovsko-plemenskih elita, u rasponu od stotinu godina održavani su permanentno u koordinatama tih konzervativnih doktrina, zbog čega je albanska populacija u južnoj srpskoj pokrajini, sve do pre koju godinu, ostala jedno od najzatvorenijih, konzervativnih društava u Evropi“, nastavlja Ognjenović.

On dodaje da su upravo iz navedenih razloga, uticaji radikalnih islamističkih ideja, generisanih iz politički, etnički i etnološki veoma heterogenih uslova i pokreta muslimanskih zajednica na Bliskom i Srednjem istoku sredinom prethodnog stoleća, gotovo neometano integrisani u strukture albanskih separatističkih snaga na Kosovu i Metohiji.

"Naročito od trenutka kada je počela teroristička i zločinačka delatnost tzv. Oslobodilačke vojske Kosova devedestih godina 20. stoleća. Poznato je prisustvo rukovodilaca i grupacija tada najmoćnije islamističke terorističke organizacije u svetu Al Kaide, u zločinačkim jedinicama OVK na Kosmetu, dok se za ondašnjeg vođu te ozloglašene zajednice terorista, Osamu bin Ladena, kaže da je još početkom devedesetih godina dolazio u Albaniju, ali i tajno u južnu srpsku pokrajinu. Dužni smo da ukažemo na činjenicu da su pod uticajem komunističkih ideoloških učenja, kako u Albaniji tako i na Kosovu i Metohiji, albanski separatistički pokret na Kosmetu, ali i albanska populacija muslimanske konfesionalne provenijencije u celini u južnoj srpskoj pokrajini, imali snažniji „pečat“ sekularnosti, nego verskog fanatizma u svojim političkim doktrinama sve do završetka NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999. godine i posebno do momenta jednostranog proglašenja nezavisnosti tzv. Kosova i njegovog priznanja od strane političkog Zapada, čiju političku kreaturu i karikaturu i predstavlja“, naglašava Karanović.

Urušavanje tradicionalnog albanskog društva

Podseća da od datog perioda na Kosmetu jačaju ekstremne političke snage, koje svoje ideološko-duhovne fundamente postavljaju u okvire globalnih islamističkih, radikalnih interesa ili delovanja.

"Navedeno delovanje naročito se materijalizuje putem uključivanja pomenutih radikalnih muslimanskih grupacija sa Kosova i Metohije u terorističke pokrete poput Islamske države ili različitih frakcija Muslimanske braće, koje deluju na Bliskom istoku. U okvirima albanske etničke zajednice, ali muslimanske verske provenijencije dogodio se jedan sociološki fenomen, čije uzore možemo da prepoznamo u tradicijama postmodernističkog raslojavanja društava na političkom Zapadu od druge polovine prethodnog veka. Naime, paralelno sa procesima urušavanja tradicionalnog, na konzervativnim duhovno-konfesionalnim tradicijama ustrojenog albanskog muslimanskog društva na Kosovu i Metohiji, afirmisano je kretanje važnih elemenata tog društva, naročito u slojevima životno mlađe populacije, prema ideološko-verskim doktrinama radikalnog islama. Liberalizacija kolektivnih duhovnih vrednosti ovog društva, proces izveden pod snažnim uticajem masovne kulture liberalnih društava političkog Zapada, uslovio je mobilisanje konzervativnih političkih grupacija, ali njihova mobilnost je zasnovana na vrednostima radikalnih pseudoverskih vrednosti islamske religije“, ukazuje istoričar Ognjen Karanović.

Grandiozni uticaj na rast islamskog ekstremizma u okvirima albanske populacije na Kosmetu, kaže, imale su arapske države na Bliskom istoku, u prvom redu Saudijska Arabija, ali i Turska.

"Islamski ekstremizam, vehabizam, postao je „moćno ideološko oružje“ u širenju političkog uticaja „čuvara Meke i Medine“ na Kosmetu. Saudijska Arabija, kao i Turska, otvoreno finansiraju rad brojnih islamskih, tzv. „humanitarnih“ organizacija, koje grade džamije, bolnice, stipendiraju mlade Albance… Postoji sveobuhvatno dokumentovana i nepobitna relacija tih organizacija sa ekstremističkim i terorističkim grupacijama, poput Islamskog džihada, Džabhat Al Nusra il al el Šama, koje deluju na prostoru Bliskog istoka. Sve te grupacije i organizacije finansirane su od strane moćnih arapskih monarhija, čak većine njih, ali i od strane vlada sa političkog Zapada. Neke od najpoznatijih organizacija na Kosovu i Metohiji koje promovišu verski ekstremizam su: Prizrenska omladina, Studentski islamski front, Albanska omladina za Kosovo, Udružena pomoć za Kosovo, Fondacija za globalnu pomoć, Svetska skupština muslimanske omladine, Međunarodna islamska organizacija za pomoć, Fondacija Al Haramein i druge. Zato i ne bi trebalo da nas čude podaci da oko odsto Albanaca na Kosmetu sebe definiše prvenstveno kao muslimane, pa tek onda kao pripadnike svoje nacije. Takođe, oko 100.000 Albanaca na Kosmetu ne praktikuje više samo konzervativne doktrine u islamskoj veri, već su postali fanatični sledbenici vehabijskog oblika suni-radikalnog islama“, zaključuje Karanović.