Ukrštanje Kosova i Kašmira

Dragan Bisenić
Izvor: Print Screen/YouTube - Podkast kod Brane

Piše za Kosovo onlajn: Dragan Bisenić, novinar

Sporne teritorije u celom svetu postaju sve dinamičnije. Sinhrono sa problemima Kosova, Donbasa, Krima, Gaze, Latinske Amerike, dešavaju se promene i u Indiji. Indijski Vrhovni sud potvrdio je odluku vlade premijera Narendre Modija iz 2019. o ukidanju specijalnog statusa državi Džamu i Kašmir i odredio krajnji rok da se tamo održe lokalni izbori do 30. septembra sledeće godine. Jedini indijski region s većinskim muslimanskim stanovništvom, Džamu i Kašmir, bio je više od 75 godina u središtu neprijateljstva Indije i Pakistana. Jednoglasna odluka veća od pet sudija usledila je posle više od deset peticija u kojima se osporava ukidanje specijalnog statusa i naknadna odluka da se region podeli na dve teritorije pod federalnom upravom – jedna je Džamu i Kašmir, a druga Ladak. Time su omogućeni izbori u Džamuu i Kašmiru, koji je bio bliže integrisan s Indijom posle vladine odluke, u skladu s obećanjem  Indijske narodne partije (BJP) premijera Modija.

Pakistan je kategorički odbacio presudu koju je objavio Vrhovni sud Indije o statusu, kako je navedeno “indijskog nelegalno okupiranog Džamu Kašmira”. Islamabad tvrdi da su Džamu i Kašmir “međunarodno priznat spor koji ostaje na dnevnom redu Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija više od sedam decenija“.

Ovakve teritorije imaju svoju logiku i političku istoriju koje ih povezuju, pa se one ukrštaju jedna s drugom u svojim ambicijama i težnjama. Indija ne priznaje Kosovo jednim delom i zbog pitanja Kašmira na koji pretenduju Pakistan i Kina. Kina mstra da polaže pravo na Ladak zbog kontinuiranog spora oko Aksai Čina. Kinezi su reagovali rekavši da će reorganizacija iz 2019. „ometati suverenitet Kine“.

Kosovski zvaničnici, tako, traže od Indije da prizna Kosovo tvrdeći da “Kosovo nije Kašmir”. U tom naporu kosovska vlada je 2022. podržala otvaranje komercijalne kancelarije u Nju Delhiju. Indija je sa svoje strane saopštila da je to jednostran potez i da ne postoji plan da se Kosovo zbog toga prizna, niti je to u ikakvoj vezi sa stavom Indije prema Kosovu. Portparol ministarstva spoljnih poslova Indije, Arindam Bagči dao je tim povodom saopštenje: „Ponavlja se da je naš stav o Kosovu dobro poznat i da u njemu nema promene ». Prema zvaničnim izvorima, u ovom pitanju nema bilateralnog elementa ili reciprociteta, jer je reč o privatnim licima koja nemaju nikakav diplomatski, niti poseban status.

Od kada je Kosovo proglasilo nezavisnost od Srbije 2008. godine, Indija je uporno odbijala da ga prizna kao zasebnu državu. Tvrdilo je da Kosovo nije ispunilo tri principa potrebna za priznanje – „definisanu teritoriju, propisno konstituisanu nadležnu vladu koju prihvataju ljudi i koja ima efektivnu kontrolu nad oblastima upravljanja“.

Dalje, Indija se, „na zahtev Srbije“, usprotivila članstvu Kosova u međunarodnim telima, Unesku, Interpolu, Konvenciji o apostilu, Konvenciji za pacifičko rešavanje međunarodnih sporova i Egmont grupi.

Kada je ministar spoljnih poslova Subrahmanjam Džaišankar posetio Srbiju 2019. godine, on je izjavio da je nepriznavanje Kosova od strane Indije „veoma principijelan stav jer se odnosi na podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu jedne zemlje, prijateljske zemlje, zemlje sa kojom imamo dugogodišnju vezu”.

Ovde godine je predsednica Republike Indije Droupadi Murmu, bila u zvaničnoj poseti Srbiji gde je razgovarala o sveukupnoj saradnji u oblasti odbrane, farmacije i medicine, ali i u drugim oblastima.

Iako Indija to nije javno artikulisala, stav Nju Delhija je obojen percepcijom da bi Kosovo moglo da deluje kao presedan za Kašmir.  Kao i u slučaju Kosova, Indija je odbila da prizna Tajvan u skladu sa svojom „politikom jedne Kine“. Godine 1995. osnovali su predstavništva na recipročnoj osnovi – Tajpejski ekonomski i kulturni centar u Indiji (TECC) u Nju Delhiju i Indijsko-tajpejsko udruženje (ITA) za Indiju u Tajpeju. Visoke diplomate sa obe strane vode ova tela. Iako ovo nisu punopravne misije, one deluju kao de fakto ambasade, izdaju vize i obavljaju konzularne dužnosti.

Nasuprot tome, Ekonomskom kancelarijom za trgovinu Kosova Indije ne upravlja nijedan vladin službenik sa Kosova, već je umesto toga vodi privatni građanin. U Indiji se u radovima stručnjaka koji pažljivo prate svaku evoluciju secesionističkih teritorija, posebno onih u koje su umešane treće zemlje, SAD, EU i NATO, navodi da indijski region Kašmir i srpska pokrajina Kosovo i Metohija dele slične istorijske obrasce i srodne probleme.

U tom smislu naglašavaju su kulturni, istorijski i posebno, verski aspekti. Navodi se da su oba regiona vekovima menjana etnička i verska ravnoteža, drastično utičući na versku ravnotežu u regionu, pravoslavno hrišćanstvo na Kosmetu i hinduizam u Kašmiru koji su se smanjili na manjinu, čak i ako se uzme u obzir samo deo Kašmira koji je danas pod kontrolom Indijaca. Početak verskih promena u Kašmiru, navode Indijci, podudara se sa prelomnom godinom za Kosovo, odnosno 1389. i Kosovskom bitkom.

Slično su se pomerali nacionalna ravnoteža Kašmira i etnički balans na Kosmetu. Indijaca koji sebe prihvataju kao takve ima svega 15 odsto, ako se uzme u obzir ceo Kašmir, odnosno 30 odsto, ako se uzme u obzir samo njegov deo pod kontrolom Indije.

Obe teritorije su uživale političku autonomiju. Kašmir je podeljen između Indije, Pakistana (1947) i Kine (1962). Indija je na svojoj strani obezbedila 60 odsto Kašmira posle Indo-pakistanskog rata 1947. godine, a izgubila je 25 odsto od toga od Kine u kinesko-indijskom ratu 1962. Indija je 2019. odlučila da čvrsto integriše deo koji još uvek kontroliše, opozivajući autonomni status države Kašmir-Džamu i integriše je kao teritoriju unije kojom se upravlja direktno iz Nju-Delhija, kako bi se osigurala i odgovarajuću integracija i budućnost regiona u Indiji. Indija smatra da ovaj potez ne može da naiđe na odgovor koji je sličan onome moji su usledili na poteze Srbije.

Indija je nuklearna sila i prema drugim vojnim poencijalima rangirana je između 4. i 6. mesta u svetu, gde je zajedno sa Francuskom i UK, pa je sigurna da nijedna strana sila ne može da ugrozi suverenu politiku Indije i njen teritorijalni integritet. Indija već danas može da se brani od bilo koga umešanog u sukob u Kašmiru, a u decenijama koje dolaze samo će jačati.

Ipak, oprez i obazrivost koji definišu stav Sjedinjenih Država i glavnih zemalja Evropske unije prema sporu oko Kašmira tipični su za stav „međunarodne zajednice“ i njenih dominantnih subjekata prema zahtevima za samoopredeljenje. Često saopšteni američki stav o Kašmiru je da Indija i Pakistan treba da pregovaraju o bilateralnom rešenju spora oko Kašmira, uzimajući u obzir želje „naroda Kašmira“.

Zbog razlike između snage indijske i srpske države, Kašmir, uprkos svim svojim sličnostima sa Kosovom i Metohijom, neće doživeti istu sudbinu, barem za deo koji kontroliše Indija - da bude potpuno odvojen od svoje matice od strane organizacija koju podržavaju strane zemlje.

Stoga, ako buduća sudbina Kosova i Metohije visi o koncu i njena sadašnjost se svodi na političke igre, ekonomsku devastaciju i sveukupno beznađe, sudbina Kašmira koji kontrolišu Indija će verovatno biti mnogo bolja: progresivna asimilacija u Indiju društva, i ekonomski napredak usled te ponovne asimilacije i s tim povezanih investicija, navode indijski stručnjaci. To, međutim, nimalo ne uklanja dilemu o samoopredeljenju koja postoji od Kosova do Kašmira.