Ima li dijaloga posle nestanka dijaloga?

Piše za Kosovo onlajn: Dragan Bisenić, novinar
Gotovo da nema ličnosti u međunrodnoj zajednici, u EU i Americi, koja i nakon 24. septembra, nije pozvala na nastavak dijaloga Beograda i Prištine. Na strani Prištine, međutim, čini se da više nema nikakve volje, ni spremnosti da se dijalog nastavi. Prilikom ovonedeljne posete senatske delegacije Prištini, predsednik privremenih kosovskih institucija, Aljbin Kurti, saopštio je da “dijalog koji vodi EU ne može da se nastavi, kao da se skoro ništa nije dogodilo, ne možemo dalje da radimo sa ovim status kvo“.
Kurti je naveo da je Srbija u incident u Banjskoj umešana „bar na četiri nivoa“ i ponovio da je napad na severu bio deo šireg scenarija Srbije za aneksiju severa Kosova, a dokaze o tome Priština je podelila sa međunarodnim partnerima. Kurti je zatražio da „Srbija odgovara“ i da „sada moraju da se zaustave pokušaji Srbije da destabilizuje“. Senatorka Džin Šahin, koja je podnosilac Zakona o Zapadnom Balkanu, u drugačijem tonu odgovorila je da za dugoročnu stabilnost i mir na Kosovu treba da se nađe rešenje za “održivu mirnu koegzistenciju sa Srbijom”.
To, međutim, ne menja sasvim perspektive sadašnjeg ćorsokaka u koju je stigao dijalog u Briselu. Jasno je da će svi morati da se potrude u spasavanju dijaloga, ali da to nije jednostavan zadatak, jer su meseci agresivnih poteza koji su počeli majskim upadom kosovske policije u opštinske zgrade ostavili duboke tragove i poptkopale poverenje i dogovoreno rešenje.
Osim toga, odnos prema SAD i EU, kao ni odnos između njih nije toliko unapređen da bi podigao kapacitete za vođenje dijaloga, ali izgleda da to nije ubedljivo za prištinsku stranu, niti premijera Kurtija kako bi pokazala spremnost za saradnju, pa čak i po cenu ponovne konfrontacije sa SAD.
Tragovi nepoverenja prema delovanju i poziciji Amerikanaca još uvek su snažni. Nikome u regionu, ali ni u Evropi, nije svejedno kako će SAD oblikovati svoje stavove i kuda će krenuti njen politički sud o krizi povodom Kosova i Metohije.
Predsednik Odbora za spoljne poslove nemačkog Bundestaga, Mihael Rot, povodom raspoređivanja vojske Srbije na administrativnoj liniji s Kosovom, napisao je da Srbija odlukom da povuče vojsku, koja se nalazila u blizini administrativnog prelaza sa KiM, pokazala da „reaguje isključivo na pritisak Sjedinjenih Američkih Dražava“ i da „svojim ponašanjem ponižava Evropsku uniju“.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je 30. septembra da nema nameru da naredi vojsci da pređe administrativne prelaze sa Kosovom i Metohijom, dodavši da će povući srpske snage iz tog područja jer bi, kako je naveo, eskalacija sukoba bila kontraproduktivna kada je reč o želji Srbije da postane članica Evropske unije. Na tu izjavu reagovao je Mihael Rot, bivši nemački ministar zadužen za Evropu i predsednik Odbora za spoljne poslove Bundestaga. „Predsednik Srbije isključivo odgovara na pritiske SAD i igra se sa EU. Još jedna niska tačka za spoljnopolitički položaj EU i sramota za Srbiju koja tvrdi da želi da postane članica. Evropa mesečari“,ocenio je Rot.
Pored toga što smatra da su „ruski imperijalizam“ i „srpski nacionalizam“ vodeći činioci regionalne detabilizacije, nemački političar ima upadljivo rezervisan stav prema američkom spoljnopolitičkom delovanju u Evropi i snažni je pristalica koncepta evropske strateške autonomije koji, uprkos francuskom i nemačkom insistiranju, nije uspeo da se razvije i krene napred. U skladu s tim, nešto ranije tražio je da Evropa mora da se oslobodi političke i vojne zavisnosti od Sjedinjenih Američkih Država. "Ne možemo više da se oslanjamo na SAD, moramo nešto da uradimo sami", rekao je Rot.
On je upozorio da Evropa mora da se pokrene i učini više da se odbrani i zaštiti liberalnu demokratiju, bez obzira na to ko ima većinu u američkom Kongresu ili ko vlada u Beloj kući. Prema njegovim rečima, Evropa oseća da Amerika mora da brine i o drugim problemima, osim bezbednosti starog kontinenta. On smatra da je situacija u SAD „izuzetno problematična“, jer, navodi, "bez SAD ne bismo mogli da branimo Nemačku ni Evropu".
U Prištini smatraju da su SAD isuviše „meke“ prema Srbiji, što je bilo i pitanje za američkog ambasadora na poslednjem susretu s medijima. Posle optužbi premijera Kurtija koje smo naveli, američki ambasador je istakao da zvaničnici Kosova moraju da budu oprezni kada optužuju Srbiju za dešavanja u Banjskoj. "Čuo sam mnoge zvaničnike u Vladi Kosova da govore kako je Srbija kriva. Želimo da budemo veoma oprezni pre nego što donesemo konačne odluke o onome što mi nazivamo pripisivanjem, da bismo bili sigurni da smo to ispravno uradili", dodao je Hovenijer.
Na konstataciju da su SAD "blage" prema Srbiji, a "oštre" prema Kosovu, Hovenijer je naveo da se okolnosti ne mogu izjednačiti. On je podsetio da SAD ne zaboravljaju ni pretohne događaje, ni prethodna obećanja, pogotovo kada se pokaže da su SAD bile u pravu, kao što je to bio slučaj u maju ove godine. "Vlada Sjedinjenih Država odlučila je da preduzme neke mere nakon što je kosovski premijer, suprotno od našeg saveta, preduzeo radnje koje su, iz naše perspektive, koristile nepotrebnu silu da obezbedi pristup opštinskim zgradama, doprinoseći destabilizaciji severa. Bilo nam je jasno da je to problem. Mi nismo preduzeli mere koje je preduzela Evropska unija, ali je Vlada Sjedinjenih Država učinila neke stvari, jasno stavljajući do znanja da očekujemo da Vlada Kosova radi sa nama na jačanju stabilnosti i bezbednosti na severu. Slična očekivanja imamo i od Srbije. I ponovo ću reći da ćemo, kada dođemo do naših zaključaka, o krajnjoj odgovornosti ili onome što mi zovemo pripisivanjem za ova dela, smatrati odgovornim one koji su odgovorni. Ali u međuvremenu, očekujemo da Vlada Kosova radi sa nama na stvaranju uslova za veću stabilnost i smanjenje tenzija na severu", naglasio je Hovenijer.
Kritike stižu i od snažnih pristalica kosovske nazavisnosti kao što je to profesor bliskoistočnih studija na Univerziteta Njujork, Šlomo ben Ari. On poziva da “predsednik Srbije Aleksandar Vučić mora da shvati da se o konačnom priznanju nezavisnosti Kosova ne može pregovarati, ni sada, ni bilo kada u budućnosti. Koliko god se on odugovlačio po ovom pitanju, samo je pitanje vremena kada će on ili njegov eventualni naslednik doći do ovog zaključka”. On traži od predsednika Srbije da “prestane da javno izjavljuje da Srbije nikada neće priznati Kosovo”, jer “međusobno priznanje” nije “jedna od opcija”, nego “jedina opcija”. Ali, čak je i on odbacio brojne tvrdnje zvaničnika Prištine, recimo da je u „slučaju Banjska“ reč o nagoveštaju masovnog srpskog napada, da Srbija sprema vojni upad na teritoriju Kosova i Metohije, da su evropski predstavnici pristrasni ili odbacivanje obrazovanja Zajednice srpskih opština.
Ben Ari rešenje vidi u tome što bi obe strane smanjile napetosti na severu i demonstrirale spremnost za obnavljanje pregovora. Za to bi bila potrebna četiri koraka. Prvi je novi izbori na severu Kosova, što je pre mogućno. Drugi je promena javnog narativa “koji inače samo produbljuje njihovo nepoverenje i prezir prema drugoj, truje političku i društvenu atmosferu i tera obe strane da zauzmu ekstremne pozicije kako bi zaštitile svoje interese, što dodatno komplikuje njihov sukob ». Treće je poštovanje preporuka EU "zato što je EU jedina institucija koja može da pomogne u rešavanju njihovih sukoba i da podstakne integraciju kojoj Srbija i Kosovo teže dok pokreću proces pomirenja". Treće je jačanje "kredibiliteta pregovrača" i četvrto je da kosovski premijer Kurti treba da prihvati "da opštine sa srpskom većinom na severu imaju pravo da žive u skladu sa svojom kulturom, verom i tradicijom", naveo je Ben Ari.
U ovom delikatnom trenutku, američki Stejt department dobio je novu ličnost zaduženu za Evropu, višedecenijskog poznavaoca regionalnih događaja, Džemsa O’Brajana. U regionalnim reagovanjima postavilo se pitanje šta bi to značilo za regionalne odnose i regionalnu politiku, pri čemu se naglašava njegovo poznavanje regiona i dugo iskustvo stečeno u veoma turbulentnom periodu balkanske istorije. Ono što je nekako ostalo van vidokruga, jeste O’ Brajanova aktivnost na kreiranju projekta „mini Šengena“, a zatim „Otvorenog Balkana“ u vreme Trampove administracije.
Iako se čini da će Bajdenova administracija ukazati mnogo više poverenja svojim evropskim partnerima, to ne mora da bude realno u O’ Brajanovom slučaju. „Mini Šengen“ i „Otvoreni Balkan“ dočekani su sa otvorenom netrpeljivošću od strane predstavnika Evropske unije, podjednako od parlamentarnih izaslanika za Balkan, pa do predsednice Evropske komisije. Sada, kada se čini da je ova inicijativa na posletku sasvim ugušena, gotovo primoravanjem albanskog predsednika Edija Rame da je se odrekne, kako bi bio domaćin samitu „Berlinskog procesa“ i jasnije definisao albanske ambicije prema Evropskoj uniji kada se sve češće, ali još uvek neodređeno, nagovaštava da bi ceo Zapadni Balkan mogao da bude integrisan u Evropsku uniju.
U potvrđivanju svog imenovanja na senatskom Odboru za spoljnu politiku, 26. jula ove godine, O’Brajan je definisao prostor između Arktika, Atlantika, Jadrana, Crnog mora i stepe centralne Azije kao područje od kojeg zavise svakodnevna američka bezbednosti i prosperitet. On je nagovestio značajne promene u ovom prostoru, ukazujući da sledeća godina (2024.) „može da postavi šablon za dublju, jaču zajednicu slobode zasnovanu na pravilima širom ovog regiona“.
U kratkom govoru, izdvojio je upravo Zapadni Balkan kao područje od posebnog američkog interesa. „Šest država zapadnog Balkana treba da dobije nove jasne zahteve i podsticaje za reformu dok se kreću ka Evropskoj uniji...Angažman SAD će definisati izbore pred svakom zemljom“, rekao je O’Brajan.
Ove američko – evropske nedoumice biće deo opštijeg razmatranja na Samitu US – EU koji se održava 20. oktobra u Vašingtonu. To je prvi takav Samit posle 2006. godine kada je održan u Beču. Maks Bergman iz vašingtonskog Centra za strateške studije uoči skupa priznaje da postoji “jedina velika smetnja u vezi sa bezbednosnom politikom, ili vrsta birokratskog rivalstva EU - NATO i SAD uz protivljenje tome da EU na neki način postane odbrambeni akter, ostaje neka vrsta stalne temeljne napetosti u odnosima”. Imajući u vidu ulogu NATO i KFOR na Kosovu, proističe da će se ovaj skup, indirektno, ako ne i direktno, baviti zbivanjima u južnoj srpskoj pokrajini. Dan uoči Samita zasedaće Evropski parlament koji je najavio usvajanje rezolucije o Kosovu. Albanski parlament već je usvojio takvu rezoluciju za koju je glasao 101 poslanik od 106 prisutnih. Sve ovo događa se uoči zasedanja Saveta bezbednosti UN 23. oktobra, kome prethodi dolazak predstavnika „petorke“ u Beograd. Kako je najavio predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, od nje se očekuju nove stvari.
Delegacija će prvo posetiti Prištinu, a potom i Beograd, a u delegaciji će osim izaslanika Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine Miroslava Lajčaka biti izaslanici predsednika SAD, Francuske, Nemačke i premijerke Italije, Gabrijel Eskobar, Emanuel Bon, Jens Pletner i Frančesko Talo.
Prema najavama briselskih zvaničnicika, cilj te posete je da se unapredi primena sporazuma o putu ka normalizaciji odnosa. Iz diplomatskih izvora se čuje da je za spas sporazuma potrebna još većoj i vidljivijoj posvećenosti SAD, Nemačke i Francuske. Imajući u vidu da je prilikom posednjeg boravka, u januaru ove godine, pred usvajnje Ohridskog sporazuma, pristup „petorke“ bio „uzmi ili ostavi“, uz isticanje sankcija prema obe strane ukoliko ne budu sarađivale, verovatno je da će se nešto slično nalaziti u njihovim torbama i ovoga puta. Sada su okolnosti, međutim, sasvim drugačije, a prepreke složenije, tako da ne znači da će ono što je delovalo u januaru, delovati i u oktobru.
0 komentara