RSE: Demokratija u informatičkom mraku - Kosovo nema podatke ko glasa

Podaci o izborima američkih građana analizirani su kako bi se pokazalo ko postaje deo oblikovanja budućnosti zemlje, a ko ne. Slični podaci dostupni su i biračima u mnogim razvijenim zapadnim zemljama, ali na Kosovu takvi podaci nikada nisu objavljeni – ni za lokalne, ni za parlamentarne izbore, piše Radio Slobodna Evropa.
RSE je upitao Centralnu izbornu komisiju na Kosovu da li će se prikupljati i objavljivati podaci o biračima za predstojeće parlamentarne izbore, raspisane za 9. februar, ali nije dobio odgovor.
Keli Ditmar, iz Američkog centra za žene i politiku, ističe da su ovi podaci javno dostupni u SAD od 1980. godine.
„U našem radu često govorimo o vrednosti podataka u definisanju problema. A kada definišete problem, možete početi da tražite rešenja“, kaže Ditmar za Radio Slobodna Evropa.
Ona pokazuje da je u SAD to dovelo do konkretnih promena, kao što je sve veći pritisak na stranke da nominuju žene na rukovodeće pozicije i da se bave politikama koje odražavaju životna iskustva žena.
Na Kosovu čak ne postoji nijedna studija koja pokazuje koliki procenat najugroženijih grupa – kao što su žene, omladina i etničke manjine – učestvuje na lokalnim i parlamentarnim izborima.
Ali studija iz 2022. koju je sprovela Fondacija Fridrih Ebert na Kosovu pokazala je da 76 odsto žena uključenih u uzorak ne bi glasalo.
Procenat žena koje su rekle da neće učestvovati na skupovima ili protestima zbog političkih odluka bio je još veći.
„Nedostatak podataka koji bi dokazali koje zajednice nedovoljno glasaju onemogućava preduzimanje inicijativa za podsticanje njihovog većeg političkog učešća“, kaže Ditmar.
Međutim, ističe da često postoje razlozi za nedostatak ovih podataka.
„Ako podaci otkrivaju rodni jaz, ali postoji bojazan da potencijal žena dolazi sa specifičnom ideologijom i partijom, onda se možda plaše da definišu problem“, kaže Ditmar.
S druge strane, kako dodaje, ako žene glasaju u velikom broju, možda postoji želja da se to ne pojača u društvima u kojima muškarci imaju tendenciju da spreče neku vrstu jedinstva među ženama.
Iz ta dva razloga, smatra Ditmar, „apsolutno bi mogli biti ljudi na vlasti, posebno muškarci, koji ne žele da se ovi podaci objavljuju“.
Na Kosovu se ne objavljuju ne samo podaci o biračima na izborima, već i mnogi drugi slični podaci ni kada se prikupe, kaže Ernera Dušica iz Instituta za napredne studije – GAP.
Taj Institut je u decembru prošle godine objavio izveštaj u kome se vidi kako javne institucije na Kosovu ne ispunjavaju kriterijume za objavljivanje podataka razvrstanih po polu.
„Nedostatak detaljnih podataka nije samo tehnički problem, to je strateška prepreka razvoju efikasnih politika. Kada se podaci ne uzimaju u obzir, ne mogu se kreirati politike koje se bave potrebama različitih društvenih grupa“, kaže Dušica za RSE.
Navodi primer kako se podaci mogu konkretno koristiti: „Podaci prošlogodišnjeg popisa stanovništva na Kosovu pokazuju da je u nekim opštinama, poput Kamenice, prosečna starost viša od proseka za celu zemlju“.
Prema Dušičinim rečima, na osnovu ovih podataka trebalo bi da se promeni dnevni red u ovim opštinama, udaljavajući se od politike usmerene na mlade.
„Bolje je obezbediti da socijalne usluge budu pristupačnije stanovnicima tog područja. Fokus ne može biti na politikama za mlade, kada imate stariju populaciju“, kaže Dušica.
Veruje da bi zasnivanje politike na takvim podacima pomoglo da se osigura da politike odražavaju potrebe stanovništva.
Da bi se to postiglo, smatra da bi prvi korak trebalo da bude objavljivanje podataka koje institucije prikupljaju, a ne dele.
„Naišli smo na odgovor da su za to potrebni resursi, ali to nije slučaj. Već imamo dosta podataka. Ali, to je institucionalna kultura koja ovom aspektu ne daje prioritet“, kaže.
Na parlamentarnim izborima 2021. na Kosovu je bilo više od 1,8 miliona registrovanih birača. Ali, na kraju je glasalo samo njih 48,78 odsto.
CIK ne daje podatke o tome koje grupe i zajednice su bile najviše odsutne sa biračkih mesta.
0 komentara