Gogić: Teritorijalno rešenje za Ukrajinu uticalo bi na ceo Zapadni Balkan

Ognjen Gogić
Izvor: Kosovo Online

Politikolog Ognjen Gogić ocenio je da bi promena granica Ukrajine bio globalni presedan koji bi se odrazio i na budući odnos Rusije po pitanju odnosa prema Kosovu u Savetu bezbednosti UN, ali i budući odnos između država Zapadnog Balkana zbog nerešenih graničnih pitanja.

„Od izbijanja rata u Ukrajini i otvoreno pitanje statusa tih ukrajinskih pokrajina, i Beograd i Priština odbacivali su bilo kakvu sličnost sa situacijom na Kosovu. Ni jedna ni druga strana se nije pozivala na to kao presedan iz različitih razloga. Ali, ukoliko bi došlo do teritorijalnog rešenja to bi možda moglo da da neko uporište onim idejama da je razmena teritorija ili razgraničenje između Srbije i Kosova rešenje za status i izlazak iz otvorenog pitanja statusa. To bi, ne nužno Beogradu i Prištini, koliko pojedinim akterima sa obe strane, moglo da posluži kao presedan na koji bi se pozivali“, izjavio  je Gogić za Kosovo onlajn.

Upozorava da se primena takvog principa ne bi završila samo na Kosovu.

„To je nešto što može da se iskoristi na primeru Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, ali takođe to može biti presedan da se otvori pitanje Albanaca u Severnoj Makedoniji i da se onda zapravo vidi izlaz i kroz otvaranje tih pitanja teritorijalnih kompenzacija za albansku stranu. Ako se teritorijalni princip usvoji kao princip za rešavanje sukoba onda to zaista otvara prostor mnogima na Balkanu zato što su na Balkanu granice sporne među državama. Brojni su akteri u ovim društvima koji bi mogli da se pozovu na to kao presedan“ ističe Gogić.

Prema njegovim rečima, teritorijalno rešenje za okončanje rata u Ukrajini bio bi presedan koji bi imao šire implikacije i uticao na mnoga globalna pitanja, pa bi se odrazilo i na Kosovo.

„Ali ne na način na koji se misli da bi Amerikanci forsirali promenu granica kao rešenje, već bi bilo pitanje da li bi Rusija promenila odnos prema Kosovu“, tvrdi Gogić.

Svoju tezu potkrepljuje mogućnošću priznavanja Donbasa kao zasebne republike ili mogućnošću da Rusija anektira deo Ukrajine.

„Zapravo bi vodilo ka tome da bi onda možda Rusija promenila svoj odnos prema Kosovu i to bi onda promenilo stratešku situaciju u kojoj se nalaze Beograd i Priština. Beograd onda verovatno više ne bi mogao da računa na mogućnost ruskog veta u Savetu bezbednosti. To nije nešto što se toliko tiče Amerikanaca, koliko Rusa“, precizirao je Gogić.

Komentarišući sve glasnije tvrdnje da bi Kosovo ipak moglo da bude „deo paketa“ brzih američkih rešenja ratova u Ukrajini, ali i Pojasu Gaze, Gogić kaže da je reč o spekulacijama zato što postoje najmanje dve bitne razlike po kojima se ovi konflikti razlikuju od kosovoskog pitanja.

„I u Gazi i u Ukrajini odvijaju se oružani sukobi sa ogromnim ljudskim žrtvama. Na Kosovu ne postoji oružani sukob. To je nerešeno pitanje. Ne postoji saglasnost oko statusa Kosova, ali to nije oružani sukob“, naglašava on.

Druga bitna razlika je ekonomski momenat zato što sukobi u Pojasu Gaze i u Ukrajini podrazumevaju i veliku finansijsku podršku SAD što u slučaju Kosova nije slučaj.

Otuda se postavlja pitanje zbog čega bi SAD imale interesovanje da pronađu brzo rešenje za Kosovo.

„Tramp i tokom kampanje i kada je preuzeo administraciju nikada nije pomenuo Kosovo. Ništa ne sugeriše da bi se Kosovo našlo na dnevnom redu, jer želi da završi ova druga dva žarišta kako bi se usmerio na odnos sa Kinom koji je njemu zapravo glavni prioritet. Ali, takođe treba reći da se Tramp ni u prvoj godini svog prošlog mandata nije bavio Kosovom. Kosovo je došlo na dnevni red nešto kasnije tokom mandata. Možda kroz nekoliko godina, u slučaju nekih promenjenih okolnosti to pitanje ponovo može da se nađe na dnevnom redu“, smatra Gogić.

Moguće angažovanje SAD u rešenju pitanja Kosova pre svega vidi kroz reafirmisanje Vašingtonskog sporazuma.

„Ono što bi se možda moglo očekivati to je da Trampova administracija u nekom momentu možda reaktivira odredbe sporazuma koje su podrazumevale i američku finansijsku podršku za infrastrukturalne i ekonomske projekte. I to je možda najveći domet koji treba da se očekuje kada je reč o američkom uključivanju u rešavanje ovog problema“, uveren je ovaj analitičar.