Martens: Berlin i Pariz nameravaju da odlože glasanje za članstvo Kosova u SE

Savet Evrope
Izvor: Savet Evrope

Novinar nemačkog Frankfuter algemajne cajtunga (FAZ) Mihael Martens smatra da neki politički krugovi u Nemačkoj i Francuskoj nameravaju da odlože glasanje o prijemu Kosova u Savetu Evrope.

"U Evropi se trenutno vodi borba oko toga da li najmlađoj evropskoj državi (Kosovo, osnovano 2008.) treba dozvoliti da se pridruži najstarijem klubu evropskih demokratija (Savet Evrope, osnovan 1949. godine). To je takođe borba za evropski kredibilitet", napisao je Martens na društvenoj mreži "X".

Ističe da iako Francuska i Nemačka ne odlučuju same o tom pitanju, one igraju centralnu ulogu u odluci.

"Zbog toga je predsednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno posetio Pariz da agituje protiv članstva Kosova. Kosovski premijer Aljbin Kurti iz svoje stranke otputovao je prošle nedelje u Berlin da vodi kampanju za prijem Kosova u SE. Fokusirao se na razgovore sa političarima iz SPD-a, stranke kancelara Olafa Šolca, ali se i sastao sa nemačkom ministarkom spoljnih poslova Analenom Berbok", naveo je novinar.

Naglašava da bi polazna pozicija zapravo trebalo da bude više nego jasna, jer je velika većina od više od 80 odsto poslanika u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope nedavno glasala za prijem Kosova u članstvo.

"Parlamentarna skupština nije postupila iz hira, već nakon pažljivog pregleda od strane više nadležnih organa, specijalnog izvestioca, grčke konzervativke Dore Bakojani, i posebno angažovanih ustavnih pravnika. Proces je trajao mnogo meseci. Na kraju ovog procesa, 131 poslanik je glasao za i samo 29 protiv članstva Kosova. Ali poslanici ovde nemaju konačnu reč. Ovo pripada ministrima spoljnih poslova zemalja članica SE, koji će se sastati u maju", navodi Martens.

Dalje piše da, međutim, u Berlinu i Parizu (ali i u drugim prestonicama) izgleda da postoje krugovi koji nameravaju da ignorišu jasno glasanje svojih parlamentaraca i umesto toga odlože glasanje o zahtevu za članstvo Kosova, ignorišući kriterijume.

"Ovi krugovi kažu da pre nego što se može glasati o molbi Prištine, Kosovo mora da dozvoli osnivanje "Asocijacije opština sa srpskom većinom“ (ZSO) kako bi se obezbedila prava srpske manjine. Čini se da ova linija razmišljanja postoji i u nemačkoj kancelariji. Ali kada se bolje pogleda, ovaj zahtev ne znači ništa drugo do davanje prava veta Srbiji na prijem Kosova, iako takav veto nije predviđen statutom SE. Hajde da pogledamo šta je istina: Beograd i Priština su se još 2013. godine, u sporazumu koji je posredovala EU u Briselu, složili da na Kosovu mora postojati Zajednica srpskih opština. Prva rečenica Briselskog sporazuma glasi: „Na Kosovu će postojati Asocijacija/Zajednica opština sa srpskom većinom. Ali izgleda da postoji poprilična konfuzija oko toga šta ova rečenica znači, čak i među ljudima koji bi trebalo da su upućeniji u sve", napisao je Martens.

Dodaje da je razlog tome zato što je fundamentalno pitanje: ko je, prema ovoj rečenici, i evropskim standardima, odgovoran za osnivanje ovakvog udruženja?

"Iz nekog razloga, izgleda da je preovladalo tumačenje koje nije kompatibilno sa evropskim standardima. Prema ovom prilično čudnom čitanju stvari, vlada u Prištini bi trebalo da uspostavi takvo udruženje po principu odozgo nadole, nekako ga prenevši u četiri opštine sa srpskom većinom na Kosovu. Ali to ne ide ovako. Širom Evrope postoje asocijacije opština. Nijedno od tih udruženja nisu osnovale vlade. Zato što vlade to ne mogu da urade", dodaje novinar.

Dalje piše da su opštinska udruženja koja osnivaju vlade oksimoron.

"Inicijativa mora doći od opština. Ne može se nametnuti bez njih ili protiv njih. Kontrola (u okviru zakona njihovih zemalja) mora ostati kod njih. Vlade, naravno, mogu, i treba, da dobronamerno prate osnivanje takvih udruženja. Ali na Kosovu će, izgleda, važiti drugačija pravila. Frustrirani nedostatkom napretka, nekoliko zapadnih aktera prošlog oktobra nezvanično su predstavili sopstveni nacrt Asocijacije: "Nacrt dolazi od „Kvinte“, koju čine SAD, Nemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija (plus EU). Zvanično, nacrt nema autora. Pao je sa neba kao deset zapovesti. Ipak, zemlje Kvinte zahtevaju da Kosovo pošalje svoj "non-pejper“, nezvanični nacrt bez autora, svom Ustavnom sudu na razmatranje. Čovek se pita: da li bi te diplomate to zahtevale u svojim zemljama?", napisao je Martens.

Naglašava da bi nemački ustavni sud, na primer, sigurno proglasio neprihvatljivim pravno ispitivanje takvog nezvaničnog, nepapirnatog nacrta dokumenta bez autora.

"Sud, takođe, ne pregleda crtane filmove ili dečije crteže, što se toga tiče. Postoji još jedan važan detalj: kao što je gore prikazano, bilo koju Asocijaciju opština sa srpskom većinom mogu osnovati samo te opštine. I niko se do sada nije izjasnio u korist nacrta Kvine. Jer Beograd to neće. Za Srbiju je sadašnji status savršen: Beograd se glasno žali da nema Asocijacije – a istovremeno čini sve da tako i ostane. Ko kaže da ne možete uzeti svoju tortu i jesti je? Beograd pokazuje da možete, sve dok se drugi igraju.

Dodaje da je Srbija u nekoliko navrata uspešno uputila kosovske Srbe da bojkotuju izbore i opoziv u srpskim opštinama na severu.

"Jer bez srpskih predstavnika nema Asocijacije, a bez Asocijacije nema članstva Kosova u Savetu Evrope. Dobro odigrano. Ali unutar nemačke SPD, postoji otpor ovoj logici. Jedan od njegovih protagonista je Frenk Švabe, predsednik Grupe socijalista, demokrata i zelenih u skupštini Saveta Evrope, poznat po svojoj ulozi u otkrivanju korumpirane azerbejdžanske "kavijarske diplomatije“. Švabe uživa ogroman kredibilitet u svojoj partiji zbog svoje uloge u otkrivanju načina na koji je Azerbejdžan potkopao Savet Evrope. On je posvećen da osigura da Berlin neće ignorisati jasno glasanje koje je Parlamentarna skupština Saveta Evrope dala o Kosovu. Nije sam u SPD. Kao i Dora Bakojani, specijalni izvestilac za Kosovo, Švabe je shvatio da je srpski uslov Asocijacije u suštini zamka, jer Srbija ne želi da bude ispunjen. Drugi u Berlinu ili ne shvataju ovo ili dobijaju kaznu. Nisam siguran šta je gore", tvrdi Martens.

Prema njemu, to je trenutak kao u sukobu između Atine i Skoplja u "pitanju imena".

"Te 2018. je bio Kairos, ili prozor mogućnosti. Da to strane tada nisu iskoristile, sukob se ni danas ne bi rešio", zaključio je Martens u svom viđenju situacije.