Raković: Pisma patrijarha Porfirija poslata papi i na druge važne adrese mogu da doprinesu ostanku Srba na Kosovu

Istoričar Aleksandar Raković
Izvor: Kosovo Online

Istoričar Aleksandar Raković kaže za Kosovo onlajn da pismo koje je patrijarh srpski Porfirije uputio papi Lavu XIV, ukazujući na posledice koje bi po srpski narod na Kosovu imala primena Zakona o strancima, kao i pisma brojnim državnicima, ne samo pojedinačno, nego i u sinergiji, mogu da daju rezultate jer se vidi globalni apel patrijarha Porfirija najvažnijim adresama u svetu.

Raković navodi da je patrijarh Porfirije poslao desetak personalizovanih pisama čiji je sadržaj takav da svakom adresatu ponaosob najpre sugeriše kakvi su odnosi srpskog naroda i tih država, odnosno lidera, i šta bi konkretno određena država ili lider mogli da urade da se poboljša položaj srpskog naroda na Kosovu i da se Srbi na KiM zaštite, i da je s tim u vezi i pismo koje je poslato papi.

„Kada se sve to sakupi to samo može da doprinese tome da Srbi ostanu na Kosovu i Metohiji i treba pohvaliti taj potez patrijarha Porfirija, da on ništa nije hteo da prepusti slučaju, nego da uradimo sve što možemo da uradimo“, kaže Raković.

On ukazuje da rimokatolika Albanaca na Kosovu ima oko dva odsto i da su oni elita tog društva, ali istovremeno podseća da je jerarhija Rimokatoličke crkve Albanaca na Kosovu i Metohiji u prošlosti vrlo radikalno nastupala protiv Srpske pravoslavne crkve i srpskih svetinja na KiM.

„Imali su nameru da sebi prigrabe srpske srednjovekovne svetinje i da ih prikažu kao svoje. Ta kampanja traje već decenijama, a posebno se usložnila nakon ulaska Natoa na Kosovo i Metohiju i okupacije južne srpske pokrajine“, kaže naš sagovornik.

Dodaje, međutim, da je Vatikan odigrao pozitivnu ulogu oko gorućeg pitanja da Kosovo ne bude primljeno u Unesko i da ne može sebi da pripiše četiri najveće srpske svetinje na KiM, a posle njih i ostale.  

„S obzirom na pozitivnu ulogu koju je Vatikan tada odigrao, naravno da se na njih i dalje apeluje da zaštite srpske, pravoslavne, hrišćanske svetinje na Kosovu i da praktično utiču na jerarhiju Albanaca na KiM da što je moguće manje širi neistine o tome da su to bile njihove crkve i da su ih Srbi prigrabili u srednjem veku. S obzirom na ta pozitivna iskustva oko Uneska i na pozitivnu ulogu koju je papa Francisko imao kada je zaustavio kanonizaciju Alojzija Stepinca, čini mi se da je to doprinelo da patrijarh Porfirije napiše pismo i novom papi, da ga podseti na činjenice i da smatra da će to pismo, konkretno njemu, uspeti da zaustavi pretenzije Albanaca na srpske srednjevekovne svetinje i da zaustavi njihove namere ili da ih obeshrabri u nekoj meri da nastave s pokušajima proterivanja Srba sa Kosova i Metohije“, navodi Raković. 

Pismo papi, kako kaže, verovatno se i suštinski bazira na hrišćanskim korenima na Kosovu i Metohiji. 

„Kosovo i Metohija je jerusalimsko pitanje Evrope. To je tako sveto pitanje da tako svetog pitanja više nema. To je nekad bilo pitanje Carigrada, i ono je, nažalost, rešeno nepovoljno po pravoslavne hrišćane, ali da ne bismo došli u situaciju da se kosovsko-metohijsko pitanje reši nepovoljno po nas, moramo da radimo sve što je moguće u diplomatiji i da budemo strpljivi i da čekamo momenat kada će se pravedno rešiti pitanje Kosova i Metohije“, smatra ovaj istoričar.

Kako dodaje, videće se kakav će na kraju biti rasplet oko spornih zakona jer je situacija oko njihove primene za sada zamrznuta.

„Ali bolje i takva zamrznuta situacija nego da Albanci u narednih nekoliko meseci krenu sa administrativnim proterivanjem Srba s Kosova i Metohije“, ističe on.