Visoke funkcije, niske kazne: Korupcijski skandali u Albaniji opstaju uprkos reformi pravosuđa

Edi Rama
Izvor: Ilustracija/Kosovo online

Zamenicu premijera Albanije Beljindu Baluku, blisku saradnicu Edija Rame, Specijalno tužilaštvo za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala optužilo je za kršenje ravnopravnosti učesnika na tenderima i javnim aukcijama. Optužnica se odnosi na period kada je Baluku obavljala funkciju ministarke infrastrukture i energetike, a ona nije jedini visoki zvaničnik pod istragom. Analitičari Đerđ Erebara i Leonard Karaj ocenjuju za Kosovo onlajn da borba protiv korupcije ne može biti isključivo u rukama tužilaca i da je neophodno pooštravanje zakona.

Piše: Bledar Kuka

U Albaniji je počeo žestok sukob između premijera i specijalnog pravosuđa, nakon što je sud odlučio da suspenduje Baluku sa njenih funkcija. Rama, koji je nije razrešio, uputio je slučaj Ustavnom sudu.

Većinom glasova ovaj sud je odlučio da Baluku vrati na funkciju. U saopštenju, Ustavni sud je naveo da će odluka o Baluki biti objavljena u Službenom listu.

U međuvremenu, zabrinutost je velika jer, uprkos suđenju mnogim ministrima, gradonačelnicima i do sada dvojici zamenika premijera, korupcijski skandali na najvišim nivoima se nastavljaju.

Zašto se ovo dešava?

Đerđ Erebara, urednik regionalnih medija BIRN, specijalista za ekonomiju, kaže za Kosovo onlajn da korupciju ne mogu zaustaviti samo tužioci.

„Slučaj Baluku, ali i drugi slučajevi pokazuju da je korupcija u našoj zemlji na sistemskom nivou, tako da ne možemo verovati da se bilo koji tender zaista sprovodi ispravno u Albaniji. Manje-više, sve javne nabavke su pogođene korupcijom, a njihov cilj je upravo korupcija. Ovaj problem je veoma veliki jer, da biste ovo ispravili, moraćete da svrgnute korumpiranu političku klasu i stvorite novu političku klasu. Ovo je veoma težak, veoma komplikovan proces i sa neizvesnim ishodom“, rekao je on.

Čak i da se ova politička klasa svrgne ocenjuje da će biti potrebno mnogo godina da se stvori nova politička klasa u kojoj korupcija nije toliko rasprostranjena.

„Korupcija postoji svuda u svetu, tako da se ne može potpuno iskoreniti, ali jedno je imati korupciju, drugo je imati korupciju na visokim nivoima, a sasvim drugo je imati sistemsku korupciju. To je slučaj kada je cela država izgrađena na modelu gde se poreski novac krade da bi se kupili glasovi, a glasovi se kupuju da bi se ukrao poreski novac. Ovo je problem koji zahteva posvećenost celog društva da se bori protiv njega - samo tužioci nisu dovoljni“, naveo je on.


Advokat Leonard Karaj, osnivač advokatske firme LEAL, bivši novinar, kaže za Kosovo onlajn da rad tužilaštva nije na odgovarajućem nivou, jer se ljudi osumnjičeni za korupciju uglavnom optužuju za zloupotrebu službenog položaja, iako je slučaj Baluku malo drugačiji.

„Slučaj gospođe Baluku je poseban slučaj u punom smislu te reči, kako u pravnom smislu, tako i kao slučaj korupcije, naravno ako sud to potvrdi. Čekam sud jer je, za tužilaštvo, gospođa Baluku optužena i ovaj njen pravni status znači da je, po mišljenju tužilaštva, ova osoba počinila krivično delo. Naravno, imam drugačiji stav u poređenju sa mnogim stručnjacima za pravosuđe ili advokatima u vezi sa krivičnim delom koje se pripisuje gospođi Baluku. Dakle, govorimo o kršenju ravnopravnosti u javnim tenderima. Verujem da nije normalno da gospođa Baluku bude optužena za tako malo krivično delo, jer ako pogledate stvari koje su otkrivene iz njenog istražnog dosijea, ne bavimo se samo kršenjem ravnopravnosti u tenderima, već se bavimo najmanje krađom po članu 135 Krivičnog zakonika, a u najtežem slučaju bavimo se korupcijom“, kazao je advokat.

Ocenjuje da je zloupotreba službenog položaja izum u albanskom Krivičnom zakoniku kako bi se olakšao rad tužilaštva.

„Tužilaštvo se, u ovom slučaju, uopšte ne trudi da otkrije kakvu je korupciju počinio neki službenik, već ga optužuje za zloupotrebu službenog položaja - krivično delo koje se često ne kažnjava ni danom zatvora, kao što se dešavalo u drugim slučajevima. Ne bih slučaj gospođe Baluku nazvao ’zvonom za uzbunu’, jer su ovde u našoj zemlji ta ’zvona’ potpuno uništena, ali bih cenio to što je Specijalno tužilaštvo prvi put istražilo postupak tendera za ovu moćnu osobu. To se nikada ranije nije dogodilo, ni sa gospodinom Bećajem (bivšim ministrom zdravlja), ni sa gospodinom Veliajem, pa čak ni u slučajevima spalionica, gde je nekoliko ljudi istraženo i osuđeno, ali nikada zbog postupka tendera, koji nikada nije istražen“, rekao je.


Karaj kaže da se u Albaniji proces javnog gonjenja pogoršao i da zakoni ostavljaju mnogo prostora da se korupcija ne kažnjava na odgovarajući način.

„Imali smo dva perioda tendera u Albaniji. Prvi do 2013. godine, kada se vlada gospodina Beriše hvalila da su, zahvaljujući odgovornim postupcima u javnim nabavkama, ušteđeni milioni evra u državnom budžetu. Sećam se da je 2018. godine ta brojka bila 18 miliona evra, a to je bilo zbog konkurencije na tenderima. Zatim smo prešli na period od 2013. do 2025. godine, gde više nema tenderskih akata. Tender je sada ostao administrativni termin, ali se pravni aspekt u ovim postupcima uopšte ne poštuje. Gotovo svi tenderi se dobijaju sa maksimalnim limitnim fondom, skoro sve tendere dobijaju kompanije koje su dale jedinu ponudu ili u slučajevima kada postoji samo jedna kompanija koja učestvuje u konkurenciji. Imamo bezbroj takvih slučajeva“, istakao je on.

Dodaje da je najveći problem to što se u Albaniji niko ne plaši zakona.

„Ovo je veoma veliki problem. Pre dva ili tri meseca, gospodin Altin Dumani, šef Specijalne strukture za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, izjavio je u parlamentu da su u 2024. godini slučajevi korupcije u tenderima porasli. Dakle, imamo specijalno pravosuđe koje se bori protiv korupcije, ali istovremeno, paradoksalno, nivo korupcije raste umesto da se smanjuje. To pokazuje da se ljudi ovde više ne plaše zakona. Šta treba učiniti? Krivični zakonik treba promeniti i ova krivična dela treba da imaju mnogo strože kazne. Dakle, zakon ne treba da bude kao što je sada, gde se krivično delo kažnjava, na primer, od jedne do sedam godina. Ova razlika stvara mogućnosti za vanredne zloupotrebe. Krivična dela koja nanose veliku štetu albanskoj državi treba da imaju kaznu sa manjom razlikom, na primer od tri do 10 godina ili od pet do 10 godina, kako se sudu ne bi dozvolila mogućnost da pomogne da optuženi bude malo ili nikako kažnjen“, naveo je Karaj.


Čemu služe ova tela interne revizije?

Međutim, uprkos tekućim korupcijskim skandalima na visokim nivoima, Erebara smatra da je reforma pravosuđa dala rezultate i da postoje elementi u kojima je Albanija napredovala.

„Moramo uzeti u obzir činjenicu da novi pravosudni sistem nije samo očistio deo ‘blata’ koje je postojalo u našoj zemlji, već je doneo i još jednu veliku promenu u autonomiji odlučivanja tužilaca. To znači da je promena u odnosu na prethodni pravosudni sistem prilično velika. U prethodnom sistemu postojao je glavni tužilac koga je birao Parlament i on je imao punu moć nad karijerom svakog drugog tužioca i pun uticaj na njih. On je odlučivao o svemu. Vlada ili politička klasa u to vreme nije morala da kontroliše 300 tužilaca i 300 sudija, koliko ih otprilike ima u Albaniji, već je bilo dovoljno da kontroliše glavnog tužioca, a on je zatim kontrolisao sve ostale. Ovaj piramidalni sistem, izgrađen tokom komunističke ere, služio je da tužilaštvo postane ‘bič’ politike prema narodu“, kazao je on.

Po njemu, reforma pravosuđa je imala mnogo sastavnih elemenata, ali je element nezavisnosti tužilaca otežao političarima da ih kontrolišu.

„U SPAK-u ima 20 tužilaca i svaki od njih ima svoju autonomiju, ali i sopstveni karakter. Postoje tužioci koji su hrabriji, postoje oni koji se više plaše, jedni su sposobniji, a drugi manje sposobni. Problem koji ostaje jeste to što su korupcija na visokim nivoima i oni koje nazivamo ‘velikim ribama’ predmet mnogih slučajeva, ali su često istraženi samo za jedan. Tačno je da se pravda kreće u pravom smeru, ali tužilaštvo ne može da zameni političke procese koje moraju da sprovode građani“, naveo je Erebara.


Advokat Karaj takođe krivi vladu i njene organe unutrašnje kontrole što ne čine ništa u borbi protiv korupcije u javnoj upravi, iako su plaćeni poreskim novcem građana.

„U takvim slučajevima izvršna vlast, odnosno vlada, treba da bude odgovorna. Zašto? Zato što smo usvojili mnogo zakona i podzakonskih akata, što je karakteristično za birokratsku državu, a Albanija je, nažalost, takva država. S druge strane, vlada nije intervenisala ni u jednom slučaju preko svojih tela interne revizije. Trebalo bi da znamo da građani plaćaju 70 do 80 institucija za internu reviziju u ministarstvima i lokalnim samoupravama, a svaka od ovih institucija može imati pet ili deset ljudi koji primaju platu. Činjenica je da tokom svih ovih godina nije sprovedena nijedna interna revizija i nijedan krivični predmet za korupciju nije poslat sudu“, istakao je on.

Zbog svega toga advokat postavlja, kako kaže, vrlo jednostavno pitanje - čemu služe ova tela interne revizije?

„Zašto se albanski porezi troše na plaćanje ovih tela kada ne otkrivaju nijedan slučaj korupcije u javnim tenderima? Isto važi i za komisije za javne nabavke, komisije prvog i drugog stepena. Dešava se da one sprovode istrage u proceduralne svrhe, ali se ti postupci nikada ne šalju na krivično gonjenje specijalnom tužilaštvu, niti generalnim tužilaštvima“, zaključio je Karaj.


Poslednjih godina u Albaniji su održana suđenja i izrečene osuđujuće presude protiv mnogih visokih zvaničnika, kao što su bivši zamenik premijera Arben Ahmetaj, zamenica premijera Beljinda Baluku, bivši ministar zdravlja Iljir Beća, gradonačelnik Tirane Erion Veliaj...