IFIMES: Primena potpisanih sporazuma od ključne važnosti za nastavak dijaloga Beograda i Prištine

Beograd Priština
Izvor: Kosovo Online

Dijalog između delegacija zvaničnog Beograda i Prištine, na čelu sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i kosovskim premijerom Aljbinom Kurtijem, nastavljen je u Briselu 15. juna 2021. godine, piše u svojoj analizi Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES).

Nastavak dijaloga uz posredovanje EU, konkretno visokog predstavnika za spoljnu i bezbednosnu politiku Đuzepa Borelja i specijalnog predstavnika EU za dijalog Beograda i Prištine Miroslava Lajčaka, znak je ohrabrenja uprkos neprijatnim incidentima koji su se dogodili tokom dijaloga.

Analitičari smatraju da je ključna prepreka za finalizaciju dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine "sukob" dva ustavna koncepta.

Naime, dok je prema Ustavu Republike Srbije Kosovo autonomna pokrajina koja je sastavni deo Republike Srbije, prema Ustavu Kosova je nezavisna i odvojena država. Zbog toga će posrednici u dijalogu morati da ulože dodatne napore i veštine da finalizuju dijalog smišljanjem kompromisnog rešenja i potpisivanjem sveobuhvatnog obavezujućeg sporazuma između zvaničnog Beograda i Prištine. Primena već potpisanih Briselskog i Vašingtonskog sporazuma je od ključne važnosti za uspešan nastavak dijaloga.

Naime, primena briselskog sporazuma iz 2013. godine, a posebno delova koji se odnose na nestale osobe (arhiva OVK) i uspostavljanje Zajednice srpskih opština, potpuno je blokirana.

Vašingtonski sporazum iz 2020. godine predviđa rešavanje spora u vezi sa korišćenjem i upravljanjem jezerom Gazivode. Štaviše, SAD su nedavno napravile studiju izvodljivosti za rešenje spora oko jezera Gazivode. Naime, jedna trećina vodosnabdevanja na Kosovu i 97odsto proizvodnje električne energije direktno zavisi od jezera Gazivode.
 
Nastavak projekta "mini Šengen"

Dana 9. oktobra 2019. u Novom Sadu, predsednik Srbije Aleksandar Vučić, premijer Severne Makedonije Zoran Zaev i albanski premijer Edi Rama potpisali su izjavu o namerama da uspostave "mini šengenski" prostor među tri zemlje. Deklaracija predviđa uklanjanje granične kontrole i drugih prepreka kako bi se olakšalo kretanje u regionu. To će građanima omogućiti da svoju nacionalnu ličnu kartu koriste kao putnu ispravu, kao i da pronađu zaposlenje bilo gde u regionu ako poseduju potvrdu o svojim kvalifikacijama. Deklaracija takođe predviđa međusobno priznavanje diplomata, bolju saradnju u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, kao i pružanje pomoći u slučaju prirodnih i drugih katastrofa, što se pokazalo posebno važnim tokom pandemije kovid-19.
 
Uspostavljanjem područja "mini Šengena", region Zapadnog Balkana počeo bi da funkcioniše u skladu sa četiri ključne slobode koje su temelj EU - sloboda kretanja ljudi, kapitala, roba i usluga. Bosna i Hercegovina je konačno pokazala namjeru da se pridruži "mini šengenskom" području, baš kao i Crna Gora, kao rezultat promjene vlasti u zemlji.

U okviru Vašingtonskog sporazuma, Kosovo se obavezalo da će se pridružiti inicijativi "mini Šengen". Projekat "mini Šhengen" nije kompenzacija ili alternativa članstvu u EU za zemlje zapadnog Balkana, već put ka članstvu u EU.

Analitičari smatraju da je nedavni video-sastanak Vučića, Zaeva i Rame potvrdio njihovu posvećenost primeni projekta "mini Šengen", koji je posle 30 godina sporova, tenzija, sukoba i odlaganja šansa koja može dovesti do prosperiteta sve zemlje u regionu. Prema analitičarima, nedavna odluka Srbije i njenog predsednika Aleksandra Vučića da podrže albansku kandidaturu za nestalno mesto u Savetu bezbednosti UN bila je razborita i važna, jer predstavlja novi pozitivan razvoj u regionalnim odnosima.

Međutim, druge zemlje, tj. Crna Gora, nije činila takve ili slične poteze. Naime, Crna Gora još nije povukla svoju spornu odluku o izgnanstvu srpskog ambasadora iz Crne Gore Vladimira Božovića, iako je odluka bila suprotna diplomatskim konvencijama.
 
 Položaj Aleksandra Vučića je daleko najteži

U sadašnjoj konstelaciji političkih odnosa predsednik Republike Srbije je u daleko najtežem položaju. Međutim, u turbulentnom okruženju Vučić se pokazao kao faktor mira i stabilnosti. Vučić je svestan da dijalog zvaničnog Beograda i Prištine treba finalizovati kako bi Srbija mogla da obezbedi prosperitet i predvidljivu budućnost. U tom pogledu, najvažniji zadaci bi bili ekonomski oporavak, razvoj države, afirmacija Srbije u međunarodnim okvirima i zaustavljanje trenda emigracije građana. Dalje, postoje pokušaji da se Vučić i njegova vlada potkopaju preko pojedinaca iz Srpske napredne stranke (SNS), koji deluju u saradnji sa stranim faktorom.
 
Srbija i njen predsednik Vučić su pod intenzivnim međunarodnim pritiskom da priznaju nezavisnost Kosova i usklade spoljnu politiku Srbije sa EU, u okviru čega se poseban akcenat stavlja na uvođenje sankcija protiv Rusije. Koncept spoljne politike Srbije zasnovan je na četvorouglu "EU - SAD - Kina - Rusija (+ Pokret nesvrstanosti)". Međutim, EU zahteva od Srbije da to sledi, što je predmet njene spoljne politike prema EU, iako ne postoje garancije kada će ili će postati članica EU. Otuda se od Srbije traži da svoju politiku podvrgne spoljnoj politici EU, a istovremeno EU ne nudi ništa, već samo povećava neizvesnost - koju Srbija i druge zemlje u regionu imaju nezavisno od EU.

Austrijski savezni kancelar Sebastian Kurc ocenio je da su kritike Srbije zbog saradnje sa Rusijom i Kinom neopravdane. Primetio je da je Srbija postigla značajan napredak, koji bi trebalo da bude"nagrađen" i napretkom na evropskom putu: "Želimo da sve zemlje zapadnog Balkana imaju evropsku perspektivu. Naročito u Srbiji razvoj je bio veoma pozitivan, što se mora priznati i takođe mora dovesti do napretka na evropskom putu. Sve drugo dovelo bi do toga da Evropa i EU izgube kredibilitet u regionu. To bi bilo loše s obzirom da je to region gde mnoge države sveta imaju geopolitičke interese. Mnogo je stavljeno na kocku."

Analitičari smatraju da će u narednom periodu biti potrebno više raditi na jačanju i razvijanju poverenja između Srbije i EU, dok bi EU trebalo da pokaže veću osetljivost prema Srbiji i njenom položaju, kao i da jasnije ukaže na svoje namere u pogledu budućnosti članstvo u EU.