„ Ne postoji bilo kakvo rešenje na stolu po pitanju Kosova“. Za Metohiju ne znamo šta se dešava ali najbolja izgovorena tvrdnja do sada! Najbolje rešenje je – da nema rešenja. Objasniću i zašto:
- Jedno je sigurno. U narednih 50 godina neće se nijedna familija sa decom doseliti iz centralne Srbije na Kosovo. Da se ne lažemo. Nas 100-120 000 Srba koji živimo ovde, naučeni smo na nepravdu Albanaca prema nama ali ne i na nepravdu srpske države prema narodu koji živi ovde.
- Ukoliko nas država Srbija bude tretirala kao ravnopravne a ne gradjene drugog reda, dovoljan je broj Srba za narednih minimum 30 godina. Zašto smo gradjani drugog reda? Nemogućnost dobijanja ličnih i putnih isprava kao ostatak Srbije, nemogućnost podizanja kredita kao svi gradjani Srbije, momentalno privodjenje kod sudije za prekršaje ukoliko se napravi saobraćajni prekršaj na teritoriji „uže“ Srbije i tako dalje…
- Ako država Srbija bude ulagala u Srbe na Kosovu i Metohiji, u školstvo, visoko obrazovanje, zdravstvo, privredu, poljoprivredu(sve realno ali dugo za razradu), ako Kosmet bude državno a ne partijsko pitanje, pod tim podrazumevam i zapošljavanje po znanju i struci a ne po partijskoj knjižici, ima nade za nas.
- Neka Albanci rade svoj posao. Nek se vrte po dvorištu. Vremenom će shvatiti svaku uzaludnost i beznadežnost separatističkih težnji. Na svaku, ne daj Bože, nasilnu provokaciju prema srpskom stanovništvu, znao bi se odgovor.
- Srbi će i dalje učestvovati u društvenom i političkom životu Kosova…
Zašto okrećemo teze? Zašto mi moramo da rešavamo pitanje Kosova i Metohije kako bi Albancima rešili vekovne težnje za nezavisnim Kosovom? Evo, proglasili su ga. Ali, sad imaju samo jedan cilj. Da ih Srbija prizna! Zašto??? Gospodin Bećković je odavno rekao:“ Ako Kosovo nije naše, zašto od nas traže da im ga damo? Ako je njihovo, zašto nam ga otimaju? A ako već mogu da ga otmu, zašto se toliko ustručavaju?“
Zato…. Najbolje rešenje je – da nema rešenja!
- Jedno je sigurno. U narednih 50 godina neće se nijedna familija sa decom doseliti iz centralne Srbije na Kosovo. Da se ne lažemo. Nas 100-120 000 Srba koji živimo ovde, naučeni smo na nepravdu Albanaca prema nama ali ne i na nepravdu srpske države prema narodu koji živi ovde.
- Ukoliko nas država Srbija bude tretirala kao ravnopravne a ne gradjene drugog reda, dovoljan je broj Srba za narednih minimum 30 godina. Zašto smo gradjani drugog reda? Nemogućnost dobijanja ličnih i putnih isprava kao ostatak Srbije, nemogućnost podizanja kredita kao svi gradjani Srbije, momentalno privodjenje kod sudije za prekršaje ukoliko se napravi saobraćajni prekršaj na teritoriji „uže“ Srbije i tako dalje…
- Ako država Srbija bude ulagala u Srbe na Kosovu i Metohiji, u školstvo, visoko obrazovanje, zdravstvo, privredu, poljoprivredu(sve realno ali dugo za razradu), ako Kosmet bude državno a ne partijsko pitanje, pod tim podrazumevam i zapošljavanje po znanju i struci a ne po partijskoj knjižici, ima nade za nas.
- Neka Albanci rade svoj posao. Nek se vrte po dvorištu. Vremenom će shvatiti svaku uzaludnost i beznadežnost separatističkih težnji. Na svaku, ne daj Bože, nasilnu provokaciju prema srpskom stanovništvu, znao bi se odgovor.
- Srbi će i dalje učestvovati u društvenom i političkom životu Kosova…
Zašto okrećemo teze? Zašto mi moramo da rešavamo pitanje Kosova i Metohije kako bi Albancima rešili vekovne težnje za nezavisnim Kosovom? Evo, proglasili su ga. Ali, sad imaju samo jedan cilj. Da ih Srbija prizna! Zašto??? Gospodin Bećković je odavno rekao:“ Ako Kosovo nije naše, zašto od nas traže da im ga damo? Ako je njihovo, zašto nam ga otimaju? A ako već mogu da ga otmu, zašto se toliko ustručavaju?“
Zato…. Najbolje rešenje je – da nema rešenja!