Kosovo kao privremeni projekat: Zašto iz Kurtijeve vlade stižu pomešani signali o ujedinjenju s Albanijom?

Kosovo - Albanija
Izvor: Reporteri

Izjava kosovskog ministra Ljuburna Aljiua da je Kosovo privremeni projekat bez identiteta dok se ne ujedini sa Albanijom izazvala je brojne polemike kako u kosovskoj političkoj eliti, tako i u regionu. Za jedne, radi se o višedecenijskoj težnji, za druge o predizbornom triku, ali se gotovo svi slažu da bi takva retorika mogla da destabilizuje čitav Balkan.

Dve najznačajnije ličnosti u Pokretu Samoopredeljenje premijera Kosova Aljbina Kurtija, Gljauk Konjufca i Ljiburn Aljiu, u kratkom vremenskom periodu dale su kontradiktorne stavove o uniji sa Albanijom.

Dok je Aljiu Kosovo nazvao privremenim projektom do ujedinjenja sa Albanijom, izrazivši sumnju da je moguće stvoriti kosovsku naciju, Konjufca je izjavio da je “ujedinjenje dve države u 21. veku paradoksalno”. Čak je i sam Kurti ublažio svoj stav o uniji sa Albanijom rekavši da u ovom trenutku Ustav Kosova tako nešto ne dozvoljava i da je Vlada Kosova fokusirana na zaštitu zemlje, teritorijalni integritet i suverenitet.

Istoričar Stefan Radojković sa Instituta za političke studije kaže za Kosovo onlajn da se slaže s izjavom ministra Aljiua da je Kosovo privremeni projekat bez identiteta, ali ne misli da je cilj Prištine ujedinjenje sa Tiranom.

"Teza o Kosovu kao privremenom projektu predstavlja politički program Kurtijevog Samoopredeljenja. Oni su na toj platformi došli do podrške u većinskom delu albanskog stanovništva. Interesantno je da oni to javno govore, nije to nešto što se ne zna, ali je to znak da se osećaju komotno i povlašćeno u trenutnoj konstelaciji i strukturi međunarodnih odnosa koja ih definitivno favorizuje, barem što se tiče balkanskog poluostrva", objašnjava Radojković.

Na pitanje kako komentariše to što je bilo i protivnika u Vladi Kosova takvom stavu, on kaže da se niko stvarno ne protivi, već se mnogi zvaničnici plaše da javno iskažu svoj stav da im to ne bi uništilo spoljnopolitičku podršku.

S druge strane, Radojković smatra da Kosovo jeste privremeni projekat i da Priština pokušava da stvori nešto što nije održiv pokušaj državne infrastrukture.

"Kosovo je ekonomski neodrživ, institucionalno slabo organizovan politički entitet. Njega Albanci vide kao privremeni administrativni okvir za nešto što bi trebalo da bude dalje izgrađeno. Da li će to biti “velika Albanija!” nije toliko bitno, ali ono što je za nas važno je da shvatimo kako oni posmatraju čitav ovaj etnički prostor. Za njih je to jedinstveni kulturno-etnički prostor. Tu mislim na Albaniju, na zapadni deo Makedonije, na najveći deo Kosova i Metohije i na pojedine delove Crne Gore. Oni to vide kao jedinstveni etnički kulturni prostor gde su sve ove granice privremenog karaktera", naveo je naš sagovornik.

Kako dodaje, kosovska zastava je izmišljena, ona nema nikakvo utemeljenje ni u tradiciji srpskog naroda, niti u tradiciji albanskog naroda, niti drugih naroda na tom prostoru.

"Ona je prinudno rešenje nametnuto zato što je Kosovo i dalje zvanično međunarodni protektorat. Tu imate jedinice Kfora, imate formalno još Umnikovu misiju. To je negde moralo da se barem formalno istakne kao zaista neka država koja će vremenom stvoriti naciju. Zapravo, često etničke grupe stvaraju nacije, pa države, a ovde je sve krenulo obrnutim redosledom. Tu je pokušano da se napravi nekakvo tzv. kosovsko građansko društvo koje apsolutno ne postoji. Dole imate albansko društvo, srpsko društvo, Gorance koje vide kao građane Srbije, imamo i tursko stanovništvo... To je jedna veštačka konstrukcija koja je trenutno plod međunarodne konstelacije snaga i verovatno će kao takva prestati da postoji sa promenom međunarodnih okolnosti", naglasio je Radojković.

U vezi sa tim, on negira da je krajnji cilj Kosova ujedinjenje sa Albanijom, ali razlozi za to su isključivo pragmatični.

"Političke elite u Tirani i u Prištini su pragmatične i sebične u svom pragmatizmu. Svi oni teže da budu "prvi u selu, a ne drugi u gradu". U tom smislu neće doći do ujedinjenja, ali možda dođe do neke vrste brisanja granica poput zemalja Evropske unije. Formalno, granice ne postoje između punopravnih članica EU koje su deo šengenskog prostora. Dovoljno je da postoji intenzivna razmena ljudi i dobara između Prištine i Tirane. Naravno, ova retorika je uvek poželjna jer odgovara na emotivne potrebe albanskog naroda na Kosovu", kaže Radojković.

Profesor Luka Jovanović sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici objašnjava za Kosovo onlajn da izjava ministra Aljiua ugrožava i suverenitet drugih balkanskih država.

"To nije plan koji je novi, a nije ni ideja, ni cilj nov. To je zapravo ideja koja traje 150 godina kod samih Albanaca, a konkretno Albanaca na KiM. Ono što smo imali da čujemo kod dotičnog ministra jeste zapravo još jedna u nizu potvrda sprovođenja velikoalbanske politike koja se kroji, kao što možemo videti, već vek i po. Ono što je on rekao u kontekstu samog tzv. Kosova jeste da Kosovo samo treba da predstavlja jednu stepenicu ka "velikoj Albaniji". Naravno, tu je ugrožen suverenitet drugih država, ne samo Republike Srbije, već i suverenitet Crne Gore, Severne Makedonije i Grčke", smatra Jovanović.

On objašnjava da je sama izjava ministra Aljiua problematična i treba se posmatrati u istorijskom kontekstu i u cilju ujedinjavanja naroda koji živi van granica svoje matične države.

"Mnogi ministri su shvatili i to da će takvim jednim aktom doći do gubitka funkcija i mnogih poluga vlasti koje ima Priština. Ne smemo zaboraviti, niti imati neke maštarije o tome da su Albanci ujedinjeni apsolutno. Nisu, izuzetno su podeljeni bili i ostali, kako jezički i kulturološki, tako i politički. Naročito smo mogli videti poslednjih par godina i meseci diverzitet na relaciji Priština-Tirana, gde često Priština nije dozvoljavala Tirani da se postavlja kao gazda, što Tirana želi da bude. Zapravo je problem tu kako upravljati Kosovom, odnosno u tom velikoalbanskom projektu, kao budućom provincijom Albanije i šta će biti sa prištinskim funkcionerima, to je zapravo glavni problem. Opet kažem, takvi problemi nisu novi među samim Albancima, oni su uvek imali diverziteta na relaciji Priština-Tirana i mislim da će ti problemi postojati i u budućnosti i da će biti teško premostiti ih, naročito zbog jednog osnovnog pitanja - čija će biti preča", navodi Jovanović.

I  istoričar Aleksandar Gudžić kaže za Kosovo onlajn da je težnja kod Albanaca na Balkanu za ujedinjenjem uvek bila pristuna i upozorava da je u pitanju opasna ideja koja bi destabilizovala Balkan. Kako ističe, Grčka, Makedonija i Srbija neće mirno gledati na stvaranje jedne velike Albanije i rušenje međunarodno priznatih granica.

„Trenutno je na snazi nemački model iz 60-tih godina o postojanju više albanskih država. Naime, zapadna Nemačka je 60-tih godina donela jedan plan političkog prekomponovanja Balkana, gde bi tu bilo više tih albanskih država. Da li će u nekom trenutku doći do ujedinjenja Kosova sa Albanijom teško je reći. Jedino što možemo sa sigurnošću da znamo je da će, ukoliko se to dogodi, to dovesti do destabilizacije Balkana“, zaključio je Gudžić.

S druge strane, analitičar Škeljzen Maljići kaže za Kosovo onlajn da je izjava ministra Aljiua propagandni trik kako bi se nezadovoljnim glasačima pokazalo da Samoopredeljenje i dalje radi na ujedinjenju Albanaca.

Maljići ne smatra da je ujedinjenje sa Albanijom cilj aktuelne vlade, već stari stav Samoopredeljenja koje je oduvek bilo za ujedinjenje Kosova i Albanije.

"To je stari stav Kurtija i Samoopredeljenja, da je Kosovo na pogrešan način osamostaljeno, da nije trebalo uopšte da proglasi nezavisnost. Kada su došli na vlast prihvatili su sve simbole, a izjava Aljiua je propagandni trik da se pokaže onima koji su nezadovoljni ovom kompromisnom linijom da Samoopredeljenje i dalje radi na ujedinjenju Albanaca", poručio je Maljići.

Istakao je da su opozicione partije izjavu Aljiua iskoristile da podsete čemu teži Samoopredeljenje, dok je opozicija unutar vladajuće partije poručila da radi na "učvršćivanju nezavisnosti Kosova".