Na koju stranu preteže klackalica u odnosima Kosova i Zapada?

Jern Rode
Izvor: X/@GermanAmbKOS

Dok pojedini analitičari, pa i političari u Prištini upozoravaju da su odnosi Kosova i Zapada zategnuti i da je njihovo partnerstvo ugroženo, nemački ambasador na Kosovu uz podignutu čašu govori o 25 godina prijateljstva i saradnje, a zamenik kosovskog premijera je na sastancima u Stejt departmentu. Sagovornici Kosovo onlajna različito tumače aktuelno stanje na relaciji Priština-Zapad, pa prema jednom gledištu oni nisu kao što su bili pre pet ili deset godina, dok prema drugom razdora nema čak ni onda kada je Priština izložena kritikama svojih saveznika.

Piše: Dušica Radeka Đorđević  

Kao na glavnog krivca za narušene odnose sa Zapadom prstom se upire u aktuelnu Vladu Kosova i njenog premijera Aljbina Kurtija, pa je tako analitičar Seljam Hajrizi mišljenja da je Kurti tokom četvorogodišnjeg mandata stvorio napete odnose sa međunarodnom zajednicom, dok politikolog Meljazim Koci deo odgovornosti pripisuje i predsednici Vjosi Osmani zbog njenog ćutanja ili zakasnelog reagovanja na odluke koje su „pogodile” saveznike.

Analitičar iz Tirane Mentor Nazarko za odnos Kosova sa Zapadom kaže da je - na najnižoj tački.

Kurtijevoj vladi se posebno zamera što se Kosovo našlo pod sankcijama Evropske unije od juna 2023. godine jer nije sprovela korake za smanjenje tenzija na severu, iako te sankcije nisu vidljive ni u delu koji se odnosi na prekid poseta i kontakata sa zvaničnicima Kosova niti kada je reč o pristupu evropskim fondovima, jer će iz Plana rasta za Zapadni Balkan Kosovo dobiti 882 miliona evra. 

Naučni saradnik u Institutu za međunarodnu politiku i privredu u Beogradu Aleksandar Mitić kaže za Kosovo onlajn da odnosi Kosova i Zapada nisu na posebno niskom nivou, iako se često mogu čuti takve ocene. On navodi da postoje neki kritički tonovi prema Prištini u odnosu na period kada je Zapad orkestrirao jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova, ali da suštinski promene u odnosu Zapada prema Prištini nema.

„Videli smo ozbiljnu manipulaciju u protekle dve godine sa  takozvanim sankcijama protiv Prištine, gde se od početka radi o farsi i triku i gde su često imali jednog dobrog i jednog lošeg policajca među zemljama Kvinte, ali činjenica je da se ništa suštinski nije promenilo. Taj pritisak je bio izuzetno slab. O tome najbolje govori činjenica da se Aljbin Kurti nije ni za pedalj pomerio u odnosu na svoje stavove po pitanju odnosa prema srpskoj zajednici, ni po pitanju ispunjenja Briselskog sporazuma, pre svega oko Zajednice srpskih opština, niti u svom diskursu prema Beogradu. To znači ili da je Aljbin Kurti jači od celog Zapada i celokupne Kvinte ili da ga oni nisu pritiskali“, navodi Mitić.

On dodaje da i kada se pogledaju aktivnosti Aljbina Kurtija u poslednjih nekoliko nedelja – sastanci u Briselu, Parizu, kao i redovni kontakti sa drugim zvaničnicima Evropske unije, iako to nisu uvek najviši nivoi, da to ne govori da se on nalazi u onakvoj izolaciji kakvu bi neki možda želeli da predstave.

„To je poražavajuće pre svega za Zapad koji ne stoji iza svoje reči i bilo bi mnogo bolje kada bi napravio neki konkretan potez i da sa reči pređe na dela, ali u tom pogledu nisam optimista jer mislim da u njihovom zajedničkom poduhvatu legitimisanja takozvanog kosovskog suvereniteta za sada uspešno rade kroz etničko čišćenje Srba i kroz neuključivanje Srba u bilo kakve institucije“, kaže Mitić.

Kako zaključuje, Aljbin Kurti će sigurno do kraja izborne kampanje gurati svoju priču i možda će trpeti neke kritike sa Zapada, ali će nastaviti svojim putem koji mu je do sada doneo rezultate pre svega u izbacivanju srpskog naroda sa Kosova i stvaranja daljeg razdora sa Beogradom.

Ni profesor ustavnog prava iz Prištine Mazlum Baraljiu ne smatra da su odnosi Kosova i Zapada pali na nizak nivo, jer, kako kaže, odnosi između zemalja zavise prevashodno od interesa bilo strateških, ekonomskih ili političkih. 

„Oko nekih stvari jeste bilo nesuglasica i zbog toga imamo na snazi mere, kako kažu iz vlade, dok neki kažu da su to sankcije. Na stotine miliona evra i dolara nisu dati Kosovu, a bili su predviđeni da se daju kao krediti, subvencije ili pomoć“, naveo je on za Kosovo onlajn. 

Ipak, mišljenja je da Amerika neće odustati ni od Balkana ni od Kosova i da odnosi nisu ozbiljno poremećeni iako oko određenih stvari stavovi nisu bili usaglašeni. 

„Budući da je u međunarodnim odnosima interes preči od svega, ne vidim da su Amerikanci odustali, niti da će odustati jer su Balkan i Kosovo interesna zona Sjedinjenih Američkih Država“, kaže Baraljiu.

Naučna saradnica u Istraživačkom centru Henri Džekson Helena Ivanov, međutim, smatra da se može reći da su odnosi između kosovske vlasti i zapadnih partnera na najnižem nivou nego što su bili pre pet ili deset godina, imajući u vidu da je vlast Aljbina Kurtija često povlačila jednostrane poteze uprkos savetima međunarodne zajednice.

Ona podseća na poteze Prištine oko pitanja registarskih tablica, izbora gradonačelnika na severu i raspravu oko otvaranja mosta na Ibru. 

„Na kraju krajeva zbog toga su i uvedene određene sankcije Kosovu i onda možemo da razumemo zašto su ti odnosi danas lošiji nego što su bili ranije. Daleko od toga da su ovo ozbiljne sankcije koje prištinska vlast substantivno oseća i daleko od toga da su one ili kvaranje odnosa doprineli tome da Priština i vlast Aljbina Kurtija promene način na koji vode politiku, ali svakako u odnosu na pre pet ili deset godina, ti odnosi jesu danas lošiji i zbog ponašanja ove vlasti s jedne strane i s druge strane zbog toga što u procesu normalizacije odnosa između Beograda i Prištine još uvek nismo videli nikakav substantivni napredak“, rekla je Ivanov za Kosovo onlajn.

Iako postoje i mišljenja da je malo verovatno da Priština jednostrane poteze povlači samostalno, bez makar prećutne saglasnosti nekog od zapadnih kosovskih saveznika, Ivanov kaže da je zvaničan stav svih međunarodnih partnera da oni ne podržavaju bilo koju vrstu jednostranih poteza, bilo prištinske, bilo beogradske vlasti.

„Bilo kakva moja analiza koja bi se ticala toga da li oni iza kulisa imaju neku podršku za koju mi ne znamo, bila bi spekulacija. Ali ono što možemo definitivno da zaključimo je da uprkos tom negodovanju međunarodne zajednice zbog toga što Priština vrlo često vuče jednostrane poteze, međunarodna zajednica nije uvela kaznu koja bi zaista u praksi mogla i da spreči prištinsku vlast da uvodi takve poteze. Zašto to međunarodna zajednica radi, malo ko od nas može sa sigurnošću da tvrdi“, kaže naša sagovornica.

Kako dodaje, njena pretpostavka je da je stav međunarodne zajednice prema Kosovu definisan pre više od 20 godina i da ona već decenijama radi na tome da poziciju koju su zauzeli izguraju do kraja, a što podrazumeva i normalizaciju odnosa Beograda i Prištine, i priznanje Kosova.

„Međunarodna zajednica se našla u teškoj poziciji u situaciji u kojoj postoji vlast Aljbina Kurtija koja je voljna da ide kontra onome što je savet međunarodne zajednice. Oni sada ili mogu da idu unazad i menjaju politiku koje se drže više od 20 godina ili mogu da rade ono što rade trenutno, a to je da se nadaju da ukoliko budu pretili da će se odnosi dodatno pogoršati i da ukoliko budu vodili neke simbolične mere protiv prištinske vlasti, da će možda na taj način privoleti vlast Aljbina Kurtija da bude konstruktivan partner u procesu normalizacije Beograda i Prištine i da se drži dogovorenih i odavno prihvaćenih stvari, a tu konkretno mislim na osnivanje Zajednice srpskih opština na severu Kosova“, kaže Ivanov.