Prvi potezi Sorensena: Da li će formiranje ZSO biti među prioritetima?

Ilustracija, Izaslanik EU Peter Sorensen
Izvor: Kosovo online/Ilustracija

Za početak telefonski razgovor sa glavnim pregovaračima, Petrom Petkovićem i Besnikom Bisljimijem. I kurtoazni pozivi da poseti Beograd i Prištinu. Ali to je lakši deo posla. Mnogo teži ga očekuje u narednim mesecima: kako privoleti strane da se vrate dijalogu i ispune ono što su obećale. Formiranje Zajednice srpskih opština biće na vrhu te agende, ali će i zavisiti od izgleda buduće kosovske vlade, poručuju sagovornici Kosovo onlajna.

Piše: Arsenije Vučković

„Cenim veoma dobre razgovore i pozdravljam njihove pozive da uskoro posetim Kosovo i Srbiju“, objavljeno je na zvaničnom nalogu izaslanika EU za dijalog na društvenoj mreži „X“.

Peter Sorensen 1. februara je preuzeo dužnost od Miroslava Lajčaka.

Tokom nepunih pet godina koliko je vodio dijalog održano je 14 sastanaka na nivou lidera i 31 susret na nivou glavnih pregovarača.

Lajčak kao krunu svog rada vidi postizanje Ohridskog sporazuma i uveren je da će na vrhu dnevnog reda njegovog naslednika biti implementacija upravo ovog sporazuma.

„Bez njegove implementacije, teško je videti napredak u evropskim integracijama za bilo koju stranu“, kazao je Lajčak ocenjujući svoj angažman u kome je po 28 puta boravio u Beogradu i u Prištini.

Ali, ako je suditi prvobitnim obećanjima, za razliku od njega danski diplomata neće biti sam u tom poslu.

Šefica evropske diplomatije Kaja Kalas je najavila je da će direktno biti uključena u pregovore i da želi da bude na čelu tog procesa.

„Pred nama je važan posao. Potpuna normalizacija odnosa je jedini način da Kosovo i Srbija uđu u EU“, poručila je Kalas.

Mandat i koraci

Koordinator Radne grupe Nacionalnog konventa o EU za Poglavlje 35 Dragiša Mijačić nema dilemu da novi specijalni izaslanik EU ima jasan mandat, ali da će njegovi prvi koraci uslediti tek nakon formiranja nove kosovske vlade.

Tu misli i na ključnu obavezu Prištine - formiranje Zajednice srpskih opština.

„Sorensen je došao sa jasnim mandatom, a to je da omogući implementaciju Sporazuma o putu ka normalizaciji i njegovom Ohridskom aneksu. U tim osnovama treba tražiti i kratkoročne i dugoročne korake. Njegov zadatak je nakon formiranja kosovske vlade da dve strane dovede za pregovarački sto i da omogući kako bi došlo do implementacije sporazuma, a gde je prvi korak formiranje Zajednice srpskih opština“, kaže Mijačić u razgovoru za Kosovo onlajn.

Naglašava da je formiranje ZSO osnova za bilo kakvu normalizaciju odnosa između Beograda i Prištine.

„Osnova je takođe i za članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama kao što je Savet Evrope. I Sorensen će imati veliki i težak zadatak da otpočne realizaciju tih aktivnosti“, precizira.

Komentarišući tvrdnju kosovskog premijera Aljbina Kurtija da ukoliko dobije novi mandant neće formirati ZSO, Mijačić kaže da će se dijalog u tom slučaju vratiti u „začarani krug“.

„To znači ako Kurti ponovo dođe na čelo vlade mi ćemo ponovo ulaziti u jedan začarani krug aktivnosti koji neće voditi ka normalizaciji, nego će voditi ka nenormalizaciji međuetničkih i odnosa između Kosova i Srbije“, naglašava Mijačić.

Dijalog Beograda i Prištine pod vođstvom Petera Sorensena umnogome će zavisiti i od „talasnih dužina“ na relaciji Vašington-Brisel.

„Ovde je isto ključno pitanje i kako će se postaviti Vašington prema ovim pregovorima koje vodi Sorensen: da li će mu davati podršku u tom procesu, da li su i dalje Vašington i Brisel na istoj talasnoj dužini ili će svako voditi svoju politiku. To u ovom trenutku zaista niko ne može da tvrdi“, kaže Mijačić.

Dodaje da se Brisel i Vašington ipak slažu u jednom.

„Iskazuju nezadovoljstvo jednostranim akcijama Aljbina Kurtija i negde se očekuje u narednom periodu da neće biti takvih jednostranih akcija. To je nešto što je ključ daljih aktivnosti i ključ uspeha: koordinirane akcije u dogovoru između dve strane, plus Brisel i Vašington ili će se prosto ići u proces sankcija i kažnjavanja koje prosto niko ne želi sa ovih prostora“, precizira Mijačić.

Ukidanja mera EU protiv Kosova je kompleksno pitanje zato što ih je „bilo jednostavno uvesti, ali ih je teško ukloniti“ zbog neophodnog koncenzusa svih članica.

Ukidanje sankcija će sačekati, uveren je, lokalne izbore na Kosovu najavljene za jesen.

„Te saglasnosti sigurno neće biti do organizovanja novih lokalnih izbora koji se očekuju negde u oktobru ove godine. To znači da tokom cele ove godine najverovatnije će sankcije ostati. Ukoliko Vlada Kosova ne napravi neke odlučne korake ka formiranju ZSO verujem da će te sankcije ostati“, naglašava Mijačić.

U primoravanju Prištine da ispuni svoj deo obaveza, Evropska unija osim kaznenih mera ima i „druge mehanizme“.

„Oni će pre svega marginalizovati Kosovo u odnosu na ostalu zapadnobalkansku šestorku i u odnosu na neke integrativne procese, nego što će direktno targetirati kosovsku vladu“, smatra Mijačić.

Odgovor na većinu nedoumica, poručuje, može se dobiti već 9. februara i rezultatima parlamentarnih izbora na Kosovu.

„Ne kažem da će 9. februar dati sve odgovore, ali daće mnoge. I videćemo kako će se ponašati ukoliko ostane vlada Aljbina Kurtija. Da li će ostati na istom diskursu kao do sada ili će prosto promeniti narativ. Znajući gospodina Kurtija, prosto niko ne očekuje da će on omekšati u tim procesima pregovora što znači da donosi novu nevolju, pre svega albanskom društvu na Kosovu, ali svakako i svim građanima Kosova kroz to svoje jednostrano ponašanje“, uveren je Mijačić.

Naglašava da će dodatni problem za novu vladu ukoliko je bude vodio Kurti biti i odnos sa novom američkom administracijom.

„Videli smo izjavu Grenela koji će svakako imati ulogu u američkoj administraciji kada je u pitanju odnos između Srbije i Kosova. Videli smo njegov izrazito negativan stav po pitanju izjava Kurtija. I to daje jedan ograničujući faktor delovanja Aljbina Kurtija na način da li će ići ka samoizolaciji za koju će isključivo on biti kriv, ili će ići u neke integrativne, regionalne i evropske procese koje očekuju svi, ne samo u Prištini i Beogradu, nego i u Briselu i van Evrope“, zaključuje Mijačić.

Predizborna računica

Analitičar Afrim Kasoli smatra da će prvi potezi novog evropskog izaslanika u procesu dijaloga zavisiti od mnogo faktora, uključujući i to ko će formirati sledeću kosovsku vladu.

„EU je jasno stavila do znanja da prvi korak Kosova u ovom pravcu treba da bude slanje draft Statuta Ustavnom sudu za ocenjivanje njegove ustavnosti kao osnovni potez za osnivanje Zajednice srpskih opština. To će zavisiti i od toga ko će voditi Vladu Kosova. Premijer Kurti u poslednje vreme zanemaruje ovu obavezu“, izjavio je Kasoli za Kosovo onlajn.

Precizira da je većina albanskih stanaka izbegavala da se tokom kampanje izjašnjava oko formiranja ZSO, a izuzeci su lider Samoopredeljenja Aljbin Kurti koji je rekao da to nije u nadležnosti vlade i kandidat za premijera ABK Ramuš Haradinaj koji se izjasnio da bi nacrt Statuta ZSO poslao Ustavnom sudu odmah po stupanju na dužnost predsednika vlade.

„Zbog toga što ovo pitanje ne donosi korist na izborima i DSK i DPK nisu se izjašnjavale po ovom pitanju konstatujući da neće primenjivati ništa od obaveza koje je Kurti preuzeo tokom pregovora u Briselu i Ohridu“, kaže Kasoli.

Naglašava da će uspeh novog evropskog izvestioca u dijalogu Petera Sorensena zavisiti od mnogo faktora, uključujući i uslovljavanja integracionom agendom i evro-atlanskim integracijama.

„Napredak u dijalogu će zavisiti i od toga koje će adute koristiti EU. Ili će vršiti veći pritisak ili će nuditi povlastice koje mogu dobiti, ako sprovedu obavezu“, smatra Kasoli.

Ocenjuje i da će novi evropski pregovarač biti uslovljen i problemima unutar EU, ali i budućim odnosom Brisela i Vašingtona.

„Čini se da će se EU više baviti ovom novonastalnom situacijom i time kako da Tramp upravlja novom administracijom, nego da se bavi drugim osetljivim geopolitičkim pitanjima, kao što je region Zapadnog Balkana“, uveren je ovaj analitičar.

Kao još jedan ozbiljan problem vidi najavu „trgovinskog rata“ između SAD i EU, ali i političke krize u najmoćnijim evropskim državama koje su i najzaslužnije za postizanje sporazuma u Briselu i Ohridu.

„Francuska i Nemačka imaju svoje unutrašnje izazove, političke i izborne, čeka se i formiranje institucija, ko će biti na čelu vlade, ko će biti kancelar. U pitanju su dva glavna nosioca projekta koji je obavezujući i za Kosovo i za Srbiju i od kojih se očekuje da budu aktivni u pritiscima na obe strane kako bi se prihvaćene obaveze i primenjivale“, ističe Kasoli.

Otuda, prognozira, u daljim pregovorima Beograda i Prištine, mnogo toga neće zavisiti od volje novog posrednika EU.

„Svi ovi faktori, nezavisno od volje koju može da ima, mogu ga ometati da ostvari uspeh. Na kraju krajeva, ovo pitanje će zavisiti i od konsenzusa zemalja EU. Pre odlaska prethodnog predstavnika Lajčaka, koji je nakon napada 24. septembra najavio ukidanje sankcija EU za Kosovo, nešto tako se nije desilo, jer je izostao konsenzus zemalja EU. Tako da, u tom smislu, sama EU se nalazi u jednom nejasnom stavu, nije jedinstvena u obećanju prema ovim dvema zemljama u procesu integracija“, smatra Kasoli.

Dodatni problem vidi i u nameri nove američke administracije da ima  „ekskluzivitet“ u rešavanju svetskih konflikta.

„Videli smo da je EU isključena iz pokušaja kontakata predsednika Putina i Trampa za rešavanja ukrajinske krize. Plan kako rešiti konflikt je ekskluzivno američki, tako da ta situacija stavlja u nezavidnu poziciju EU i time samog pregovarača EU za dijalog Kosova i Srbije“, smatra Kasoli.

Revitalizacija dijaloga

Programski koordinator Fondacije BFPE za odgovorno društvo Stefan Vladisavljev smatra da će novi evropski izaslanik Peter Sorensen na početku svog mandata morati da nađe način da revitalizuje dijalog Beograda i Prištine i sprovođenje do sada potpisanih sporazuma, ali da pred sobom ima i nepoznanicu ko će biti akteri tog procesa.

„Nakon što obavi one telefonske razgovore dobrodošlice i sve uveri da će biti posvećen procesu dijaloga što je njegov jedini zadatak u ovom mandatu. Za razliku od Lajčaka nema ceo Zapadni Balkan već samo proces dijaloga u svom fokusu. Očekujem da će sesti u kancelariju i razmisliti dobro na koji način se sam proces dijaloga može revitalizovati s obzirom da već dugo ne vodi nigde i ne donosi nikakve konkretne rezultate“, izjavio je Vladisavljev za Kosovo onlajn.

Smatra da su polazna tačka postignuti sporazumi.

„Postoji dosta toga što je već na papiru zapisano. Pitanje je koliko je moguće da se takve stvari implementiraju“, smatra Vladisavljev.

Uveren je da će teme prvih razgovora Sorensena i relevatnih aktera  Beograda i Prištine biti vraćanje početnim tačkama pregovora: Ohridskom sporazumu, Sporazumu o implementaciji i formiranju ZSO.

„One su preduslov za bilo kakav dalji napredak, kako u procesu dijaloga, tako i šireg procesa normalizacije“, naglašava Vladisavlje.

Upozorava da je za nastavak procesa dijaloga pitanje i ko će zapravo voditi dijalog.

„Imamo dosta nepoznanica koje se tiču samih aktera koji su u ovom trenutku u procesu dijaloga. Čekamo rezultate izbora u Prištini da vidimo ko će zapravo biti sagovornik sa te strane. Da li će ostati ista struja ili će potencijalno neko novi preuzeti to mesto. Sa druge strane u Beogradu postoje društvene teme koje su u ovom trenutku u fokusu i činjenica da postoje određene političke tenzije prouzrokovane protestima zbog urušavanja nastrešnice i pogibije 15 ljudi u novembru“, objašnjava Vladisavljev.

Zbog toga, smatra, ni Prištini ni Beogradu dijalog trenutno nije u fokusu.

„Za Sorensena će jedan od zadataka biti da taj dijalog vrati u fokus, da pogleda koji je nivo političke volje koji postoji sa obe strane da se ove stvari implementiraju. I, ako politička volja nije dovoljna, da pronađe određeni mehanizme koji će biti ne mehanizmi prinude, ali svakako mehanizmi koji će pružiti motivaciju akterima da se na jedan konstruktivan način uključe u implementaciju dogovorenog i pospešivanja procesa normalizacije“, ističe Vladisavljev.

Uslovljavanje evropskim integracijama do sada je, naglašava, bila „glavna poluga moći“.

„Dugo je glavna poluga moći bila perspektiva članstva u EU. Ono što će biti zadatak ne samo Sorensena, nego već celokupne infrastrukture EU jeste da ubedi aktere da je to i dalje relevantna poluga i da se na konkretan način ukaže na ciljeve koji treba da budu postignuti, kako one kratkoročne, tako i oni dugoročne. A da se onda to veoma lepo priključi i uvede i u proces normalizacije jer se uvek pokazalo kao najuspešnije kada je postojalo to neko ’svetlo na kraju tunela’ kojim se težilo. I, sa druge strane, kada su postojale jasne i konkretne mere za obe strane u implementaciji. Definicija i jasno prikazivanje tih mera je njegov prioritet“, navodi Vladisavljev.