Vraćanje obaveznog vojnog roka u Srbiji: Ko to čuje ratne trube?

Vojska Srbije
Izvor: Ministarstvo odbrane Srbije

Predlog Generalštaba Vojske Srbije da se posle 14 godina vrati obavezno služenje vojnog roka izazvao je ogromnu pažnju, posebno u regionu. Stručnjaci iz Prištine i Beograda dvojako vide ovu inicijativu.

Nakon polemike koja se povela zbog odluke vojnog vrha Srbije da vrati obavezno služenje vojnog roka koje je ukinuto odlukom parlamenta u decembru 2010. godine, ministar odbrane Miloš Vučević izjavio je da to Ministarstvo i Generalštab Vojske Srbije neće odustati od ove inicijative.

“Dostavili smo zvaničnu inicijativu vojnom kabinetu predsednika države i čućemo njihova izjašnjenja, a nakon toga sledi javna rasprava“, rekao je Vučević i objasnio da će konačnu odluku doneti poslanici u Skupštini Srbije.

Prema njegovim rečima, jedino ostaje pitanje da li će vojni rok, ako se reaktivira, trajati 100 ili 120 dana.

U prvim reagovanjima Stejt Deparment je naveo da “pomno prate tu inicijaticu”, dok su iz Kancelarije NATO u Beogradu bili mnogo “opušteniji” i naveli da je to “unutrašnje pitanje” Srbije, te da u potpunosti poštuju vojnu neutralnost Srbije.

„NATO će nastaviti da podržava napore Srbije da modernizuje svoje oružane snage u okviru razvijene i obostrano korisne partnerske saradnje“, navodi se u pisanom odgovoru NATO za Radio Slobodna Evropa.

Politički analitičar i profesor iz Prištine Nedžmedin Spahiu ocenjuje za Kosovo onlajn da je najava vraćanja obaveznog vojnog roka dokaz da Srbija ide u suprotnom pravcu od onog koji Zapad od nje očekuje, ali da takav korak ne predstavlja opasnost po region.

“Zapad očekuje da Vojska Srbije bude usklađena sa Nato, da jednog dana bude članica ove organizacije , a uvođenje vojnog roka znači suprotan smer. Da li to predstavlja opasnost za region? Ne mislim, jer jer je Srbija okružena Nato paktom sa svih strana. To je ipak velika sila upoređujući sa snagom Srbije. Jedino što može da Srbija uradi je da poremeti odnose zbog njenog uticaja kod slabijih zemalja poput Kosova, BiH, Crne Gore, Severne Makedonije ili Albanije”, kaže Spahiu i dodaje da je teško očekivati da Srbija preuzme mesto vojnog lidera u reigionu, ali da može da ima važnu političku i ekonomsku ulogu.

“Ne znam da li je vraćanje obaveznog vojnog roka ekonomski opravdano, ali to znaju oni koji su o tome odlučili. Ako je tendencija da bude profesionalna vojska onda je to stvar koju je trebalo uraditi”, ističe Spahiu.

Prema  njegovim rečima najava vraćanja obaveznog vojnog roka u Srbiji na Kosovu nije izazvala posebne reakcije.

“Ljudi su ovde uspavani. Sigurni su da je Nato tu i da ništa ne može da im se dogodi. Čak i kada pričam o opasnosti izbijanja sukoba u regionu smatraju da preterujem i da tako nešto nije realno”, kaže Spahiu.

S druge strane, Milomir Miladinović predsednik skupstine Kluba generala i admirala Srbije je odlučan da vraćanje obaveznog služenja vojnog roka ne znači da se ova zemlja sprema za rat i objašnjava da je broj pripadnika Vojske Srbije manji od onog koji je dogovoren Bečkim sporazumom 1996. godine.

 “Srbija se sprema za mir. Vojska nije garant i faktor rata, već faktor mira. Vojsku treba da imamo da bismo sprečili rat i da istovremeno bude garant sposobnosti Srbije kao faktor odvraćanja. To je suština vojske”, ističe Miladinović.

On dodaje da je mir potreban ne samo Srbiji već celom svetu.

“ Nažalost, još ima onih koji ogromna sredstva ulažu za potrebe vojske, ali ta ulaganja kod vojski drugih zemalja je radi osvajanja, odnosno ratovanja. Mi ulažemo u vojsku da bismo mogli da uspešno odvratimo neprijatelja, a ako treba da se branimo”, izričit je Miladinović.

Prema njegovim rečima Generalštab Vojske Srbije je i ranije predlagao vraćanje obaveznog vojnog roka i to, kako kaže, iz krajnje praktičnih razloga - neobučenost mladih generacija.

“Za 12 godina koliko je obustavljeno obavezno služenje vojnog roka praktično smo izgubili 12 generacija mladih vojnika da budu vojno osposobljeni. Početkom 1999. godine imali smo više od dva miliona vojno spososbnih ljudi u evidenciji vojnih odseka. Nažalost, 12 godina je prošlo, toliko je neobučenih mladih, a istovremeno 12 generacija su prestarele za obavezno služenje vojnog roka u rezervi. Danas praktično nemamo vojnike, mlade do 30. godine koji su završili vojni rok”, objašnjava Miladinović.

On kaže da je Srbija trenutno suočena sa činjenicom da s jedne strane poseduje savremenu tehniku koja je po rangu slična onoj u zemljama iz okruženja, pa i svega, ali da će pojaviti problem što neće biti obučenog kadra da je koristi.

“Kada se govori o faktorima rata to su ljudski faktor, tehnika, prostor i vreme. Imamo ova tri faktora, ali ne i prvi, glavni, a to je čovek. Potrebni su nam ljudi da izvršimo popunu jedinica i po mirnodopskoj, a istovremeno da ih imamo i za ratnu formaciju, odnosno za služenje u rezervi i za potrebe da se mobilišu”, precizira Miladinović.

On kaže da je prema Bečkoj konvenciji koju je Srbija potpisala pre više od dve decenije procenjeno da njene oružane snage ne smeju da budu veće od jedan posto od ukupnog stanovništva.

“Zašto ne bismo imali onoliko vojnika koliko mi procenimo da treba da imamo da bismo bili bezbednosno sigurni”, naglašava ovaj penzionisani general.

On podseća da je broj vojnika i količina naoružanja u zemljama Balkana definisana Sporazumom o subregionalnoj kontroli naoružanja potpisanog 1996. godine u Beču.

Komentarišući najavu Stejd deparmetna da “pomno prati” dešavanja oko Vojske Srbije, a zatim i ocenu Nato da je pitanje vraćanja obaveznog služenja vojnog roka “unutrašnja stvar Srbije”, general Mladenović kaže da su takvi komenatari smešni i da predstavljaju provokaciju i vrstu pritiska da se odustane od predloga, ali da je uveren da neće uticati na konačnu odluku državnog rukovodstva da vrati obavezno služenje vojnog roka.

Miladinović kaže da je neozbiljno da se Stejt department oglašava saopštenjem da “prati dešavanja u Srbiji”, a da istovremeno ništa nije preduzeo kada je reč o poštovanju Rezolucije 1244 SB UN.

 “Ljudi treba da se smeju na takve izjave. Mnoge stvari od 1999. godine i Rezolucije 1244 kada Kosovo prvo nije imalo pravo na nezavisnost, pa su priznali tu nezavisnost, pa nije imalo pravo na duge cevi, pa sada hoce da formiraju oružane snage. To nisu pratili, a sada hoće da prate jednu regularnu državu, Srbiju kojoj je jedan od stubova, kao svakoj državi i vojska. Zašto Srbija ne bi imala vojsku po svojim merilima?", ističe predsednik SKupštine Kluba generala i admirala Srbije.

On navodi da po istim principima i standardima funkcionišu sve zemlje sveta, uključujući i članice Nato. 

Miladinović precizira da mimo toga što se članice ove Alijanse opremaju jedinstvenom opremom, imaju pravo, svaka država za sebe, u zavisnosti od budžeta da oprema svoju vojsku.

"Kada sam svojevremeno razgovarao sa načelnikom Generalštaba Oružanih snaga Rumunije on mi je rekao da su obavezni prema NATO da imaju toliko snaga i sredstava, a ako imamo mogućnost možemo da imamo i milionsku vojsku koja će biti za naše potrebe. Kao što i Amerikanci imaju regularne oružane snage i "teritorijalnu odbranu", odnosno oružane snage njihovih država. Sećam se da je Holandija svojevremeno od Kine kupila vozila i kada su ih pitali zbog čega su to uradili odgovorili su da će uložiti znatno manja sredstva, a imaće vozila istog kvaliteta ili čak i bolja. Prema tome, pravo je svake od evropskih zemalja, članica Nato da naoružava za svoje potrebe. Ali, ostaje glavna linija, moraju da slušaju šefa, a to je Amerika", zaključuje Miladonović.

U Evropi i svetu na različite načine je regulisano  služenje vojnog roka.

Među nekadašnjim republikama bivše Jugoslavije nijedna država više nema obavezno služenje vojske, a prema podacima Demostata, od 40 evropskih zemalja koje imaju oružane snage, njih 15 ima neki oblik služenja vojnog roka.

U državama članicama Nato, u šest zemalja je zadržano obavezno služenje vojnog roga, dok je u 23 to rešeno kroz profesionalizaciju.

Od 2016. godine u Norveškoj, državi iz koje je generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg, svi muškarci i žene, stariji od 18 godina, moraju na regrutaciju, ali od 60.000 kandidata samo njih 9.000 se poziva na služenje vojnog roka koji traje 19 meseci.

U Nemačkoj je obaveza vojnog roka ukinuta 2011.

Ipak, istraživanje javnog mnjenja instituta "Insa" objavljeno početkom januara pokazalo je da je većina Nemaca za ponovno uvođenje služenja vojnog roka, odnosno 52 odsto smatra da bi trebalo vratiti vojnu obavezu u Nemačkoj usled izazova po bezbednost zemlje.

Nakon događaja na Krimu 2014. godine Ukrajina i Litvanija su vratile obavezno služenje vojnog roka s tim što u Ukrajini od februara 2022. važi zakon po kome svi muškarci od 18 do 60 godina mogu biti pozvani u vojsku.

Estonija i nova članica NATO, Finska nikada nisu ukidale vojnu obavezu.

Švedska je ukinula služenje vojnog roka 2010, ali već posle osam godina zbog nedostatka dobrovoljaca vratila tu obavezu.

Istovremeno, Švajcarska i Austrija su se kroz referendum izjasnile da ne prihvataju ukidanje vojnog roka.

Holandskim oružanim snagama nedostaje oko 9.000 regruta zbog čega razmišlja o proširenju vojske obaveznim služenjem, kao što to učinila Švedska 2018. godine zbog manjka dobrovoljaca u vojsku.

Upravo na problem nedovoljne zainteresovanosti mladih u Srbiji za vojni poziv ukazuju i analitičari.

Predrag Petrović iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) kaže za Kosovo onlajn da aktualizacija uvođenja obaveznog vojnog roka u Srbiji potreba zbog sve većeg odliva kadrova, kao i da većina građana podržava tu ideju, ali upozorava da su mladi koji su ujedno i ciljna grupa, podeljeni po ovom pitanju i da većina ne pokazuje veliko interesovanje .

Petrović naglašava da pokretanje teme o uvođenju obaveznog vojnog roka ukazuje na situciju u Vojsci Srbije. Problem je, kako kaže, u odlivu kadrova koji je sve veći i alarmantniji.

"U poslednjih pet i više godina redovno možemo da čujemo najave da će vojni rok biti ponovo uveden, a zapravo radi se o pokušaju rešavanja jedne zaista sve alarmantnije situacije u vojsci. Radi se zapravo o odlivu kadrova koji je sve veći", rekao je Petrović.

Pokretanjem ove teme, dodaje, Srbija želi da vidi i kakve bi bile reakcije domaće i strane javnosti.

"To bih tumačio kao pitanje probnog balona i testiranje domaće i strane javnosti kako oni vide ponovno uvođenje vojnog roka u Srbiji. To će biti jako teško, većina građana Srbije jeste za ponovno uvođenje vojnog roka, ali tu se najviše pitaju mladi koji su ciljna grupa za uvođenje vojnog roka", ukazao je Petrović.

Pojašnjava da su mladi u Srbiji podeljeni po pitanju uvođenja vojnog roka, a da je više onih koji ne podržavaju takvu odluku.

"Oni su tu podeljeni, dakle, nešto veći procenat je mladih koji su protiv uvođenja vojnog roka i zapravo ne znamo kako će se ta situacija odraziti ubuduće ukoliko veliki broj mladih odluči da izrazi prigovor savesti i da ne služi vojni rok pod oružjem. Nemamo odgovore na pitanje ni kako će se finansijski rešiti čitava konstrukcija s obzirom na to da to košta milione i milione evra", kazao je Petrović.

I vojni analitičar Vlade Radulović isto misli.

Radulović podseća da u Ministarstvu odbrane već godinama postoji Radna grupa koja se bavi pitanjem vraćanja obaveznog vojnog roka, ali da ostaje da se vidi da li će do realizacije zaista doći.

"Nije samo pitanje da li će Narodna skupština nešto da proglasi, već je to pitanje i finansija, i logistike, i smeštaja, i viljušaka i noževa u kantinama, i kreveta i posteljina, i kompletnih uniformi i svega ostalog, a na sve to dodajte i finansije kao ključnu stavku. Takođe, tu je i oficirski i podoficirski kadar, ako idemo u takvu vrstu služenja vojnog roka totalno bez postojanja opcija dobrovoljnog služenja vojnog roka", rekao je Radulović za Kosovo onlajn.

Radulović smatra da postoje mnogo realniji formati, varijante i mehanizmi kako bi mogao da se popularizuje služenje vojnog roka, a da se ne ide u ovu varijantu koja se predlaže.

Prema njegovim rečima jasno je da u Vojsci Srbije postoji problem sa brojem kadrova.

"Jasno je da postoji problem sa popunom mesta, jasno je da je potrebno da zbog održivosti vojnog sistema imate vojnike i vojsku, a na sve to dodajte i situaciju u svetu koja je takva kakva jeste", kazao je Radulović.

Međutim, on naglašava da geopolitičke prilike ne bi trebalo povezivati sa jačanjem Vojske Srbije s obzirom na to da je Srbija okružena članicama Natoa.

"Iako ne bih mnogo vezivao za naše uslove ovde jer smo okruženi Natom. Nadam se da nikome nije u planu da ratuje sa Natom videli smo kako to izgleda 1999 godine. Šta će se dešavati ostaje da se vidi, ja ovo sve sada posmatram kao još jednu inicijativu koja je sada ponovo zaživela, a da li će doći do njene realizacije ostaje da se vidi", zaključio je Radulović.