Zašto je evropski predlog iz februara za Aljbina Kurtija "osnovni sporazum"?

Aljbin Kurti
Izvor: Kosovo Online

Otkako je Evropska unija 27. februara ove godine objavila evropski predlog "Sporazuma o putu normalizacije odnosa Kosova i Srbije", posle sastanka premijera Kosova Aljbina Kurtija i predsednika Srbije Aleksandra Vučića u Briselu, kosovski premijer ovaj dokument isključivo naziva „osnovnim sporazumom“. Ova jezička akrobatika posebno upada u oči jer se dogovor iz dijaloga iz 2013. godine, kojim je Kosovo preuzelo obavezu da formira Zajednicu srpskih opština, zvanično zove: Prvi sporazum o principima koji regulišu normalizaciju odnosa.

Ako je pre deset godina nastao sporazum koji se zvanično zove "prvi" i na koji su potpise stavili i Beograd i Priština, zbog čega bi „osnovni“ sporazum bio iz 2023, koji pritom i nije potpisan?

Osim toga, prvi Briselski sporazum, od 19. aprila 2013. godine, Skupština Kosova je i ratifikovala u junu te godine, čime je on za Prištinu, kako su nebrojeno puta ukazali evropski zvaničnici, postao međunarodna pravna obaveza.

Sagovornici Kosovo onlajna, ocenjuju da je za Aljbina Kurtija sporazum iz februara 2023. godine „osnovni“ jer on ne prihvata obaveze koje je Kosovo ranije preuzelo i želi da istorija počinje od njega, kao i zbog toga što se sporazum između dve Nemačke iz 70-ih godina takođe zvao Osnovni sporazum, a podrazumevao je defakto međusobno priznanje, posle kog su obe Nemačke postale članice Ujedinjenih nacija.

Koordinator Radne grupe Nacionalnog konventa o EU za poglavlje 35 Dragiša Mijačić smatra da Kurti namerno koristi igru reči, kako bi nametnuo narativ da za Kosovo sve što je ranije dogovoreno - ne važi.

"Moje mišljenje je da ga Kurti naziva 'osnovnim sporazumom' zato što donekle ne prihvata prethodno preuzete obaveze i hoće da poruči da je za njega ovaj sporazum osnovni, odnosno, prvi u nizu koji on treba da realizuje ne prihvatajući one obaveze iz Briselskog sporazuma 2013. i 2015, i iz tehničkih sporazuma koje su preuzete od strane kosovske vlade u ranijem periodu", kaže Mijačić za Kosovo onlajn.

On dodaje da se naziv "osnovni sporazum" može čuti i u evropskim diplomatskim krugovima, koji se ne bave konkretno odnosom Srbije i Kosova, jer ga, kako kaže, povezuju sa Osnovnim sporazumom dve Nemačke sa kraja sedamdesetih.

"To je jedna igra reči zato što je ovaj sporazum iz februara i marta meseca napravljen po ugledu na sporazum dve Nemačke koji se, takođe, zove Osnovni sporazum. Tako da u nekim diplomatskim krugovima koji se ne bave toliko tematikom dijaloga između Beograda i Prištine, može da se čuje da i oni nazivaju to osnovnim sporazumom imajući u vidu da je on jako sličan tom sporazumi između dve Nemačke iz 70-ih godina", naveo je Mijačić.

Međutim, on smatra i da Kurti želi da istorija počinje od njega i od onoga u čemu je on sudelovao, a to je sporazum postignut u Briselu iz februara ove godine. Taj sporazum, prema oceni Mijačića, podrazumeva puno ustupaka Beograda koji idu u prilog Prištini i "prijaju Kurtijevom uhu", zbog čega ga Kurti smatra za polaznu osnovu svega što će da usledi.

"Sa druge strane, budimo iskreni, ovaj sporazum daje velike koncesije od strane Srbije - da prihvata međunarodni subjektivitet Kosova, prihvata da Kosovo može da se učlanjuje u međunarodne organizacije, zaista daje veliku širinu kada je u pitanju odnos Srbije sa Kosovom. Tako da to negde prija njegovom uhu, i otuda ga on naziva osnovnim ili baznim za sve što će dalje da uslediti", zaključio je Mijačić.

Poveznost sa ugovorom dve Nemačke vidi i politički analitičar Ognjen Gogić. On kaže za Kosovo onlajn da kosovski premijer Aljbin Kurti često koristi izraz "osnovni sporazum" držeći se kruto poslednjeg dogovorenog plana za rešavanje kosovskog pitanja, jer na taj način želi da održi u životu ideju o međusobnom priznanju dve Nemačke kao model za Kosovo.

"Francusko-nemački predlog je osmišljen po analogiji sa osnovnim ugovorom koji su sedamdesetih godina potpisale dve Nemačke, a kojim su se defakto ili implicitno priznale, ali bez de jure, zvaničnog priznanja. Nakon što su se defakto priznale, obe su postale članice UN. Protagonisti ove ideje o francusko-nemačkom predlogu zapravo žele da postignu isti cilj - da Srbija i Kosovo prihvate sporazum koji bi im omogućio da u nekom momentu postanu članice Evropske unije, ali da se pre svega tim sporazumom pošalje poruka da se Srbija i Kosovo defakto priznaju, ako ne i de jure", kaže Gogić.

On ukazuje da se i francusko-nemački predlog u prvom momentu nazivao osnovnim sporazum.

"Koristio se taj izraz. U međuvremenu je preimenovan i zove se Sporazum o putu ka normalizaciji. Smatram da je preimenovan zbog zahteva Srbije, dakle da Srbija nije želela da prihvati bilo kakav sporazum koji bi referisao na sporazum dve Nemačke. Ono što Kurti pokušava korišćenjem sintagme "osnovni sporazum" jeste da zapravo aludira i referiše na to da se radi o sporazumu koji je modelovan prema tom ugovoru dve Nemačke. On želi da održi tu ideju u životu da Srbija i Kosovo treba na isti način da se međusobno priznaju defakto i da tako urede svoje odnose", kaže Gogić za Kosovo onlajn. 

Kako dodaje, Kurti se zato sve vreme poziva na taj osnovni sporazum, jer ima određena očekivanja i planove. 

"Zapravo sve vreme se poziva na taj sporazum i na to da on bude potpisan u nadi da će tako da bude poslata poruka svima u međunarodnoj zajednici da su se Kosovo i Srbija makar defakto, ako ne de jure, priznale i da će onda ove zemlje nepriznavači, pre svega u EU i NATO, takođe u svetlu toga da promene svoju poziciju. To je jedan pokušaj, jedan njegov blef koji međutim ne prolazi zato što ne samo da Srbija ne prihvata tako nešto, nego što se taj sporazum u međunarodnim dokumentima ne zove - osnovni, već Sporazum o putu ka normalizaciji. Mada, više nikome nije jasno ni kako sve te silne sporazume nazivamo. Taj je poznat je i kao briselsko-ohridski tako da tu vlada jedna opšta konfuzija", navodi Gogić.

Docent Fakulteta političkih nauka u Beogradu Stefan Surlić ocenjuje da kosovski premijer Aljbin Kurti želi da izbegne dogovor iz Ohrida, jer ohridski aneks zapravo kaže šta je prioritet u primeni u celokupnom procesu normalizacije između Beograda i Prištine, a to je Zajednica srpskih opština, odnosno samouprava za Srbe u vidu široke autonomije.

"To je nešto što se zahteva od Prištine i svi evropski zvaničnici i medijatori naglašavaju da je to prva tačka od koje se polazi. Vlada Aljbina Kurtija zapravo namerno izbegava aneks iz Ohrida i govori samo o februarskom sporazumu iz Brisela nazivajući ga osnovnim, jer smatra da je Beograd taj koji treba da čini prvo ustupke, a ne institucije Prištine. I to je zapravo jedna taktika koja se prenosi i u porukama koje se šalju, a to je da neće prihvatiti ZSO, da će kupovati vreme i da očekuje da Beograd bude taj koji će ostvariti i ispuniti sve ono što je zacrtano tim, kako on naziva, osnovnim planom", kaže Surlić za Kosovo onlajn. 

Politička analitičarka Mimoza Gavrani smatra da kosovski premijer Aljbin Kurti sporazum iz Brisela od 27. februara 2023. godine naziva ’osnovni’ jer je on sada u vladi Kosova, dok dokumente iz 2013. i 2015. godine ne vidi kao bazu novih sporazuma kao što je evropski koji je nastao na osnovu francusko-nemačkog predloga.

Ona za Kosovo onlajn kaže da se za Prištinu politički podrazumeva da je sporazum iz 2013. godine glavni dokument kada je u pitanju Zajednica srpskih opština.

„Kada je Asocijacija prihvaćena, to je postalo međunarodni ugovor. Ali, pošto je prošlo 10 godina, sada imamo nekoliko novih predloženih verzija kao što su francusko-nemački i evropski predlog o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije. Kosovo je za 10 godina izgubilo mnogo vremena i ’rušilo’ je političke funkcije Asocijacije i nijedna vlada do sada nije implementirala sporazum iz 2013. To neispunjeno obećanje je narušilo imidž Kosova. Vlada Kosova mora da učini sve da ide dalje sa ’političkom loptom’, imajući u vidu pritiske i sve međunarodne sporazume. Kurti je pod pritiskom EU i svih drugih koji pomažu proces dijaloga, ali ne bih rekla da premijer Kurti izbegava Asocijaciju. On je dok je bio u opoziciji bio protiv nje, sada pokušava da nađe najbolje rešenje“, kaže Gavrani koja smatra da Kosovo treba da sa konkretnim političkim koracima pokaže da je spremno da donosi teške političke odluke, pa i po pitanju sporazuma o ZSO.

Kako ističe, Srbija i Kosovo konačno treba da budu u stanju da stave tačku na teške teme. 

„Treba da budemo svesni i rokova, jer će sledeće godine biti izbori u Americi i u Evropi. Dakle, treba da budemo spremni da završimo dijalog koji sa Srbijom traje godinama“, kaže Gavrani koja dodaje da ne veruje da će Srbija da učini bilo šta po pitanju priznavanja Kosova.