Skupština društva pčelara u Leposaviću: Teško je, ali opstajemo

Održana skupština društva pčelara u Leposaviću
Izvor: Kosovo Online

Društvo pčelara "Ibarski cvet" održalo je danas u Srednjoj školi „Nikola Tesla“ u Leposaviću redovnu godišnju skupštinu. Na početku, minutom ćutanja pčelari su odali poštu nedavno preminulom predsedniku ovog društva Radomiru Bogdanović, koji je dao nemerljivi doprinos u razvoju pčelarstva, a njegovoj supruzi uručena je plaketa za njegov rad.


Na skupštini se raspravljalo o finansijskom poslovanju i aktivnostima u prethodnoj godini i planovima za predstojeći period, među njima i o finansijama sa kojima će članovi moći da raspolažu.

Društvo pčelara finansira se kroz članarine, a svoj doprinos, kako kaže predsednik ovog društva Mirko Jovanović, daju i ostalim institucijama u ovoj opštini.

„Mi se finansiramo od članarina, pomaže nam i opština Leposavić i naravno Sportsko turistička organizacija, bez čije pomoći bismo teško uspeli da uklopimo sve aktivnosti koje imamo tokom godine“, kazao je Jovanović.

Jovanović je pozvao pčelare da se uključe u marketing na društvenim mrežama, koje takođe puno mogu pomoći u promociji proizvoda i društva sa ovih prostora.

„Planovi za 2025. godinu su nepromenjeni, samo apleujem na ljude da se što više reklamiraju, da slikaju svoje pčelinjake i iskoriste društvene mreže koje su trenutno aktuelne. Svi prate društvene mreže na kojima takođe možemo da pokažemo da smo veliki pčelari i da smo veliko pčelinje društvo, i Srbije i na Kosovu“, rekao je Jovanović.

Udruženje broji aktivne i pasivne članove, a ukupan broj je blizu 80, kaže Jovanović i dodaje da su tokom proteklih godina kroz edukaciju obogatili znanje u pčelarstvu.

„Pre 20 i 30 godina ovo je bila teritorija na kojoj su pčelari imali vrlo skromna znanja, pčelarilo se sa trmkom, na tradicionalan način. Međutim, sada imamo mnogo više pčelinjih zajednica, pčelare koji su skloni učenju, koji su prihvatili moderne tehnologije pčelarenja, tako da raspolaže sa vrlo solidnim znanjem po pitanju pčelarstva“, kazao je Jovanović.

Najteže je, dodaje on, pronaći tržište iako nema dovoljno prinosa kao u regionu.

„Svako tržište pronalazi za sebe, mogu da vam kažem da nije sjajno, međutim ide na teglu, kilogram, dva, tri, međutim nemamo mi neku veliku proizvodnju svi pčelarimo stacionarno, nemamo velike prinose meda u odnosu na Srbiju i Vojvodinu i neke druge krajeve, količinu meda koju izvrcamo pretežno prodajemo svi na teglu. Što se tiče kvaliteta svaki pčelar može da garantuje za sebe, na primer ja za moj pčelinjak mogu da garantujem, a sada svaki pčelar je individualni proizvođač i njegov kvalitet najbolje kupci cene“, istakao je Jovanović.

On kaže da je plan društva da pokažu kroz proizvode da je med u potkopaoničkim selima jedinstven po kvalitetu.

„Plan je da se reklamiramo da u budućnosti pokušamo da pokažemo i dokažemo da je naš med sa obronka Kopaonika i Rogozne jedinstven med po ukusu i kvalitetu“, dodao je Jovanović.

Milija Kostić iz Leposavića pčelarstvom je počeo da se bavi davnih '70-ih godina, i tada je, kaže, kako je povećavao košnice razmišljao da napusti svoj posao. .

„Pčelarstvom se bavim od sedemdesetih godina. Kada sam postao pčelar, majka mi je kupila tri trmke, pa sam razmišljao kada sam namnožio 10 - da mi ih je 30, napustio bih posao, iako sam imao dobar posao. Međutim sada imam preko 150 košnica i ne isplati se, veliki je posao, imam ih na tri lokacije selo Kojevčiće, Rudine i Raška kod prijatelja“, priča Kostić.

U pčelarstva dodaje sve zavisi od vremena, nema planiranja.

„Ne možemo da planiramo, sve zavisi od vremena i uslova. Ovo je četvrta godina kako je loša za pčele, 2019.godine sam imao manji broj košnica a imao sam 1.600 kg meda. Bez obzira koliko si godina pčelar, uvek nešto novo ima koje ne može sam čovek da ostavri“, rekao je Kostić.

Goran Gogić iz sela Belo Brdo jedan je od većih proizvođača meda u opštini Leposavić, a ljubav prema pčelarstvu nasledio je od svog dede. Kaže da danas poseduje svu opremu koja je neophodna.

„Pčelarstvom se bavim od malih nogu, od detinjstva, nasledio sam od dede koji je imao pet, šest košnica, ja sam nastavio to kako bi proširio, zavoleo sam i uvećao broj košnica. Pčelarim na tri lokacije, Lešak, Mekiniće i Belo Brdo.Posedujem oko 250 košnica, a imam i kompletnu opremu, kamion za seljenje košnica koji sam nekada selio na bagrem malo niže niz Ibar, Kraljevo, Čačak, ali sada zbog naše situacije nemamo Veterinarsku inspekciju koja treba da nam izda da su pčelinja društva zdrava, na prelaz Jarinje ne možemo da prođemo, tako da kamion je parkiran i čeka bolje dane“, kaže Gogić.

Pčelarstvo se, kaže Gogić, svelo na na velika ulaganja i rizik.

„Kada sam ja počinjao, bilo je mnogo jednostavnije pčelariti, svaki početnik bez iskustva, ne zna ništa oko pčela, ali nije ni trebalo neko veliko znanje, to je samo od sebe išlo ka najboljem cilju. Današnje pčelarenje se svelo ni na šta, veliko ulaganje, veliki rizik, mali prihodi, velike bolesti, priroda se promenila, stoke nema na paši, jednostavno to tako ne može ne ide, ali velika volja i idemo dalje“, rekao je Gogić.

On dodaje da sam ne može više da postigne oko pčelinjaka, deca imaju svoje poslove.

„Planovi, ništa ostajem na tom broju, ne mogu dalje, ne isplati se, veliki je posao oko toga, kada bi se ukazala bolja vremena, pomoć ili deca ako bi bila zainteresovana, nema sada ko to da radi, a ja ne mogu više da postignem“, dadao je Gogić.

Gogićevi pčelinjaci su nadaleko poznati, on dodaje da u svom asortimanu ima različite vrste meda.

„Imam sve vrste meda, selim košnice u razne predele. Imam bagremov med, livadski, šumski, divlja trešnja kada godine budu dobre zna da zameni dobro, imam dosta imam razne vrste meda“, istakao je Gogić.