Sentić: Srpski jezik jedan od dva ravnopravna službena jezika na Kosovu

Srđan Sentić
Izvor: Fejsbuk

Srpski jezik je jasno definisan kao jedan od dva ravnopravna službena jezika na svim nivoima, a ćirilica je zvanično pismo srpskog jezika, kaže u intervjuu za Kosovo onlajn Srđan Sentić, zamenik kosovskog Ombudsmana, komentarišući uklanjanje saobraćajnih znakova na ćirilici na severu Kosova.

Sentić ističe da promene koje utiču na jezička prava trebalo bi da budu pažljivo razmotrene, uz puno poštovanje kako zakonskih okvira, tako i kulturnih i identitetskih aspekata zajednica na Kosovu.

Povodom uklanjanja  saobraćajnih znakova na ćirilici na severu Kosova, i postavljanje dvojezičnih i da li su time prekršeni Ustav i zakoni zamenik Ombdusmana navodi da je pravni okvir koji se odnosi na jezička prava definisan je Ustavom u članovima 5. i 59, kao i Zakonom o upotrebi jezika.

"Ovaj zakon, osim što garantuje dvojezičnost, detaljnije uređuje službenu upotrebu jezika na različitim nivoima vlasti, prilagođavajući se demografskoj strukturi i omogućavajući drugim jezicima da dobiju status službenog, odnosno jezika u službenoj upotrebi, u skladu sa procentom stanovništva na lokalnom nivou. Srpski jezik je jasno definisan kao jedan od dva ravnopravna službena jezika na svim nivoima. Ćirilica je zvanično pismo srpskog jezika. Stoga, smatram da je samovoljno odlučivanje da se ignorišu ova pravila i propisi, bez konsultacije sa Kancelarijom poverenika za jezike, loša i neproduktivna praksa, koja šalje neadekvatnu poruku i ne poštuje relevantne institucije koje se bave jezičkim pitanjima", ističe Sentić.

Prema njegovim rečima, samovoljna promena pisma i jezičke politike, bez prethodnih konsultacija sa relevantnim telima poput Kancelarije poverenika za jezike, može da se shvati kao prekršaj postojećih pravnih normi i nepoštovanje institucionalnih procedura.

"Takve akcije ne samo da mogu biti protumačene kao kršenje člana 59 Ustava i Zakona o upotrebi jezika, već i kao potencijalno narušavanje prava i identiteta srpske zajednice na Kosovu. Reakcije međunarodne zajednice, uključujući izjave ambasadora EU i OEBS-a, ističu značaj institucionalnog pristupa rešavanju pitanja jezičkih prava. Smernice Kancelarije poverenika za jezike trebalo bi da budu osnov za sve promene u vezi sa jezičkom politikom, uključujući i postavljanje saobraćajnih znakova, kako bi se osiguralo da svaka akcija bude u skladu sa zakonom i pravima zajednica", poručuje naš sagovornik.

On ističe da se važnost jezika, kao ključnog elementa nacionalnog identiteta, ne može se potceniti.

"Jezik je više od sredstva komunikacije; on odražava kulturu, istoriju, vrednosti i tradiciju naroda. Stoga, odnos prema jezičkim pravima odražava i širi odnos prema samim zajednicama. U tom smislu, promene koje utiču na jezička prava trebalo bi da budu pažljivo razmotrene, uz puno poštovanje kako zakonskih okvira, tako i kulturnih i identitetskih aspekata zajednica na Kosovu", navodi Sentić.

Ovo nije prvi put da se krši Zakon o upotrebi jezika na Kosovu, šta institucija Ombudsmana može da učini po tom pitanju?

Nepoštovanje jezičkih prava na Kosovu nije novi problem i često je bio u fokusu izveštaja brojnih međunarodnih i lokalnih organizacija civilnog društva. Glavni uzroci ove problematike leže u nedostatku političke volje, otporu unutar većinske zajednice, i odsustvu efikasne kaznene politike za prekršaje vezane za jezička prava. Takođe, tehnički izazovi poput nedovoljnog broja kvalifikovanih prevodilaca i lektora dodatno otežavaju situaciju. Iako je Zakon o upotrebi jezika zadovoljavajući po pitanju prava koja dodeljuje, njegova primena u stvarnosti ostaje izazovna i često neadekvatna. Postoje pozitivni primeri koji pokazuju napredak, ali su oni retki i nedovoljni.

Koliko je bitno poštovanje jezičkih prava?

Ključno je da se u budućnosti intenzivira rad na obezbeđivanju efektivne ravnopravnosti službenih jezika, u skladu sa standardima utvrđenim ustavom i zakonom. Poštovanje jezičkih prava ključno je za omogućavanje ravnopravnog učešća svih zajednica u javnim poslovima, što predstavlja temelj demokratskog i multikulturalnog društva. Institucija Ombudsmana ima značajnu ulogu u promociji i zaštiti ovih prava, čime doprinosi izgradnji inkluzivnijeg i pravednijeg društva. Institucija Ombudsmana posvećuje posebnu pažnju pitanjima koja se odnose na pravo na upotrebu jezika. Postignut je sporazum sa Kancelarijom poverenika za jezike o zajedničkim aktivnostima usmerenim ka promovisanju jezičkih prava, uključujući i koordinisane posete institucijama na centralnom i lokalnom nivou radi procene faktičkog stanja i formulisanja preporuka. Iako je Kancelarija poverenika za jezike primarni organ za podnošenje žalbi i rešavanje pitanja prava na upotrebu jezika, Institucija Ombudsmana interveniše nakon što Kancelarija naiđe na opstrukcije od strane institucija koje odbijaju da se pridržavaju njihovih smernica, ili kada ne dobije odgovor na upućene preporuke ili zahteve. U takvim slučajevima, Institucija Ombudsmana preduzima korake, odnosno pokreće postupak protiv institucija koje ne sarađuju ili ne odgovore pozitivno na zahteve primarne instance. Takođe je bitno istaći da je Institucija Ombudsmana poslala više preporuka institucijama na svim nivoima kako bi se osiguralo sprovođenje njihovih ustavnih i zakonskih obaveza u vezi sa jezičkim pravima. U decembru prošle godine, objavljeni su ex-officio izveštaji Institucije Ombudsmana koji se bave temom diskriminacije po zaštićenim pravnin osnovama, uključujući upotrebu jezika. Ovi izveštaji sadrže preporuke u vezi sa poboljšanjem kvaliteta prevoda pravnih dokumenata i rešavanjem jezičkih nedoslednosti, posebno na srpskom jeziku. Institucija Ombudsmana planira da i ove godine objavi izveštaj po službenoj dužnosti u vezi sa pravom na upotrebu jezika i bez sumnje će sve aktuelne teme u vezi sa kršenjem prava na upotrebu jezika i diskriminaciju po ovom pitanju biti adresirane.

Imamo situaciju da su precrtani albanski nazivi mesta na novim tablama na severu Kosova ubrzo i očišćeni, ali to nije situacija u sredinama u kojima su precrtani natpisi na srpskom. Šta nam to pokazuje?

Precrtavanje albanskih naziva mesta na novopostavljenim tablama na severu Kosova, koje su ubrzo nakon toga očišćene, u kontrastu sa situacijama gde natpisi na srpskom u drugim delovima Kosova ostaju precrtani, izaziva zabrinutost i u kontradiktornosti je sa principima jednakosti i nediskriminacije. Za Instituciju Ombudsmana, kao i za mene lično, ovakvo postupanje je apsolutno neprihvatljivo. Ključno je održavanje principa da ne sme postojati diskriminacija niti selektivna primena pravila i zakona kojima se reguliše postavljanje saobraćajnih znakova, prema uputstvima Kancelarije poverenika za jezike. Ako se dogodi da se natpisi na jednom ili oba jezika precrtaju, reakcija mora biti brza i nediskriminatorna. Svako drugačije postupanje očigledno ukazuje na diskriminatornu praksu nadležnih institucija. 

Posle sastanka sa igumanom Janjićem prokomentarisali ste odluku o vraćanju zemljišta manastiru Visoki Dečani. Svi su saglasni da je ta odluka dobra i da je trebalo odavno da se dogodi. Kako komentarišete glasna objašnjenja Prištine da su to uradili zbog članstva u Savetu Evrope?

Najpre, valja naglasiti da Ustavni sud funkcioniše kao nezavisna institucija, čije su odluke konačne, obavezujuće i iznad svih vrsta pritiska ili političkih kalkulacija. Ignorisanje ili odlaganje implementacije presuda Ustavnog suda ne samo da predstavlja krivično delo, već i fundamentalno narušava temelje vladavine prava. Lično nemam nikakvu dilemu da je presuda iz 2016. godine pravedna, pravična i jedina ispravna, te je trebala biti sprovedena bez odlaganja odmah nakon donošenja. Naglašavao sam ovaj stav u više navrata kako u javnosti, tako i na svim sastancima sa zvaničnicima kosovskih institucija i međunarodne zajednice, koja je delila isti stav.

Koliko dovođenje presude Ustavnog suda od strane pojedinaca predstavlja mešanje u rad pravosudnih institucija?

Međutim, kako bismo dublje razumeli presudu Ustavnog suda, važno je da se vratimo nekoliko koraka unazad. Još 2002. godine, opštinski sud u Dečanima je doneo odluku u korist društvenih preduzeća, naloživši preknjiženje 24 hektara zemlje sa manastira Visoki Dečani na ime tih preduzeća. Ipak, 2005. godine, Okružni sud je poništio ovu presudu opštinskog suda. Zatim, 2008. godine, Specijalni predstavnik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija potpisao je izvršnu odluku kojom se potvrđuje pravo manastira na neometano posedovanje sporne zemlje i nalaže ponovni upis u katastar na ime manastira. Znam ovo iz prve ruke, budući da sam u to vreme bio deo kabineta Specijalnog predstavnika. Međutim, nakon potpisivanja ove odluke, Kosovska agencija za katastar je odbila da izvrši prepis. Imamo niz odluka svih relevantnih sudskih instanci koje su bile u korist manastira Visoki Dečani, datirajući od 2005. godine pa sve do presude Ustavnog suda. Ovo uključuje brojne odluke Vrhovnog suda, kao i žalbenog veća Vrhovnog suda, koje su jasno potvrdile konačnost i obaveznost tih odluka. Važno je istaći da je ovo princip res judicata, što znači da su ove odluke obavezujuće za sve strane i sve sudove, te da ih više nije moguće dovoditi u pitanje. Presuda Ustavnog suda je bila nedvosmislena i samo je potvrdila odluke svih prethodnih instanci, uključujući odluke Okružnog suda, Specijalnog predstavnika Generalnog Sekretara, Vrhovnog suda i žalbenog veća Vrhovnog suda. Ovde se ne radi samo o jednoj presudi, već o kontinuiranom nizu odluka u korist manastira Visoki Dečani, donetih od strane različitih pravosudnih organa. Dovođenje u pitanje presude Ustavnog suda predstavlja neprihvatljivo mešanje u rad svih pravosudnih institucija. Tvrdnje određenih zvaničnika da je sprovođenje ove presude motivisano spoljnopolitičkim ambicijama, umesto težnjom ka vladavini prava, pravdi, pravnoj sigurnosti, i poštovanju osnovnih principa demokratije i ljudskih prava, baca senku na autentičnost tog postupka i ukazuje na potrebu za temeljnim preispitivanjem odnosa institucija prema pravosudnim odlukama, kao i njihovom odnosu prema Srpskoj pravoslavnoj Crkvi i njenim vernicima. Ovaj stav ne odražava samo stanje odnosa prema konkretnoj pravosudnoj odluci, već služi kao odraz širih pitanja koja se tiču vladavine prava, pravne sigurnosti i poštovanja ljudskih prava unutar društva.