Vojvodić: Priština je uspešna u meri u kojoj Srbija ne uspeva da promoviše istinu

Dragan Vojvodić
Izvor: Kosovo Online

Ključni faktor u očuvanju srpske kulturne baštine na Kosovu je održanje srpskog naroda. Ako Srba tamo ne bude, nasleđe će pre ili kasnije biti uništeno, albanizovano ili kosovizovano, rekao je za Kosovo onlajn u podkastu KOntekst akademik Dragan Vojvodić.

Upozorava da u prisvajanju spomeničkog nasleđa kosovski Albanci nisu sami, već imaju pomoć „naučnika“ iz Hrvatske, Albanije, Evrope koji neznanjem ili lošim namerama usmeravaju zbivanja u željenom pravcu. Ocenjuje da pozicija Srbije nije ni malo laka i da ćemo bez ozbiljne strategije za očuvanje srpske kulturne baštine trpeti nenadoknadivu štetu. 

Na čelu je Akademijskog odbora SANU za proučavanje Kosova i autor je brojnih radova, zbornika, izložbi čiji je cilj promocija i očuvanje srpskog kulturnog nasleđa.

„Zadatak nauke je da utvrdi istinu koju možete poštovati ili falsifikovati i izokrenuti. Naučna saznanja su bitna, ali je očuvanje nasleđa zadatak svih - medija, naučno popularne sfere, diplomatije, svih insitucija države. Srpski narod je stvarao na prostorima koji su daleko širi od današnjih granica Srbije, a u mnogim krajevima više nema Srba, zbog čega su spomenici na tim područjima dodatno ugroženi“, kaže Vojvodić.

Iako su tokom poslednjih 25 godina napadi na srpsko spomeničko nasleđe intenzivirani, oni traju mnogo duže, rekao je akademik Vojvodić. Govoreći o poslednjem slučaju oštećenja isposnice Svetog Petra Koriškog kod Prizrena, navodi da je reč o spomeniku od izuzetnog značaja, sa izvanrednim materijalnim i nematerijalnim spomeničkim vrednostima.

„Reč je o vrednom spomeniku umetnosti, ali i izuzetno retkom po svojoj funkciji, najreprezentativnijem anahoretskom staništu u srednjem veku. Kada je reč o nematerijalnim vrednostima, one proizlaze iz sakralne aure jer je to bilo mesto boravišta jednog od najstarijih srpskih anahoreta Svetog Petra Koriškog, čije su mošti počivale u pećinskoj crkvi do 1572. kada su zbog nesigurnosti prenete u manastir Crna Reka“, navodi naš sagovornik.

Objašnjava da je neodvojivi deo svakog spomenika njegova neposredna okolina koja spada u zaštićenu zonu i da su zbog toga nedopustivi građevinski radovi u neposrednoj blizini spomenika.

„Kada je spomenik kao integralna celina fižički ugrožen, ugroženi su svi njegovi aspekti. Ali nisu svi aspekti jednako obnovljivi. Arhitektura je mnogo manje problematična, jer neku građevinu koja je stradala možete obnoviti ako imate njene planove i dokumentaciju. Iako neće biti prvobitna građevina, sadržavaće elemente koji u velikoj meri održavaju i reprodukuju vrednosti prvobitnog spomenika. Kada je reč o zidnom slikarstvu, to niste u mogućnosti. Recimo, freske koje su u crkvi Bogorodice Ljeviške stradale 2004, njihove likovne vrednosti su narušene požarom koji je izmenio kolorit fresaka usled visoke temperature i to se nikad ne može vratiti. Samo se manja oštećenja mogu retuširati i konzervirati, kod većih oštećenja to nije moguće“, objašnjava akademik Vojvodić.

Priznaje da je sakralno spomeničko nasleđe najvrednije, dok istovremeno upozorava da je fond profanog spomeničkog nasleđa još ugroženiji i da propada sa mnogo manje pažnje i obzira, kako naše, tako i međunarodne javnosti.

U fokusu međunarodne zaštite su i dalje tri srpska manastira i jedna crkva na Kosovu, a zadatak države je, kaže Vojvodić, da ih Unesko zadrži na listi svetske baštine u opasnosti. Pored tih svetinja, rekao je da je najugroženije spomeničko nasleđe novijeg datuma u sredinama u kojima nema Srba.

„Kada neki spomenik nestane, on se ne može obnoviti. Vi možete neku krizu ili ekonomsku situaciju da prebrodite u budućnosti, ali spomeničko nasleđe je temelj identiteta, putokaz koji su nam preci ostavili. Ako to izgubimo, šteta je nenadoknadiva“, smatra Vojvodić.

Ocenjuje da država treba da napravi strategiju sa jasnom namerom da očuva i afirmiše nasleđe na svim prostorima gde su bili Srbi, pa tako i na Kosovu gde je ono najvredije i najznačajnije.

„Nasleđe na KiM nastaje u vremenima kada je Srbija u najvišem usponu i kada su sedište crkve i kraljeva bili na Kosovu“, zaključuje naš sagovornik.

Ceo razgovor Dragana Vojvodića sa Draganom Biberović možete pogledati u video-prilogu