Izbacili srpsku dramu iz zakona: Zaokružuju "novokosovski" identitet zauzimanjem kulture
Narodno pozorište Priština sa sedištem u Gračanici, nastalo iz Srpske drame nekadašnjeg zajedničkog nacionalnog teatra - za kosovske vlasti, zapravo, ne postoji, pišu Novosti.
U međuvremenu, naši umetnici uspeli su da održe kontinuitet, seljakajući se od scene do scene, od grada do grada, igrajući i u najmanjim srpskim enklavama.
Naporom umetnika i uz podršku Republike Srbije, održali su i repertoar, gostovali širom zemlje, izašli i u svet.
"Uprkos svemu, kada su kosovske privremene instutucije menjale Zakon o kulturi, izmenile su i Zakon o pozorištu i 'ukinule' Srpsku dramu Narodnog pozorišta u Prištini, što je bilo u suprotnosti i sa njihovim Ustavom! Jer, Srpska drama je osnovana četiri decenije pre 1990. godine, pa samim tim nije ni po njihovim zakonima "podlegala" pod ovu i ovakvu odluku", objašnjava Nenad Todorović, reditelj i upravnik teatra od 2004. do 2016. godine.
Kako dodaje, "nažalost, ne postoji nikakav pravni lek jer smo mi za njih ilegalna ustanova kulture na području KiM".
Pod ingerencije Republike Srbije, pored Narodnog pozorišta, potpadaju i Muzej u Prištini, Univerzitetska i Narodna biblioteka, Dom kulture, Arhiv, Galerija moderne umetnosti Priština.
"Našli smo se u šizofrenoj situaciji, materijalnom i intelektualnom gubitku. Država Srbija je devedesetih ulagala izuzetno značajna sredstva u zgradu Narodnog pozorišta Priština, u koju danas ne samo da nemamo pristup, nego što je još bolnije, u njoj je ostala i sva naša arhiva: afiše, fotografije, dokumenta, ceo istorijat teatra", ističe Todorović.
Kako objašnjava nekadašnji direktor pozorišta (koje je u njegovom mandatu tražilo utočište i menjalo adrese od Leposavića, preko Zvečana i Kosovske Mitrovice do Gračanice) kompleksnost pozicija svih ustanova kulture mora da se reši na najvišem nivou.
"Albanci hoće parcijalno da rade i kako njima odgovara. Sve je to posledica dvadesetogodišnjeg propagandnog rata, sa ciljem 'zauzimanja' zajedničkog kulturnog blaga na Kosovu i Metohiji. Krajnji cilj je, svakako, stvaranje i zaokruživanje 'novokosovskog' identiteta, u čemu je kultura od izuzetnog značaja", dodaje Todorović.
Dvojezični teatar
Istorijat kuće beleži da je Narodno pozorište Prištine osnovano je 1946. u Prizrenu, a 1948. godine se preselilo u Prištinu. Menjalo je imena od Oblasnog, preko Pokrajinskog do Narodnog pozorišta u Prištini.
Dvojezični teatar sa Srpskom i Albanskom dramom doživljavao je uspehe i na srpskoj i na jugoslovenskoj sceni. Posle bombardovanja SRJ 1999. godine, Srpska drama je izbačena iz Prištine. Prekinule su se veze sa sedištem, ansambl traži scenu, sebe, publiku, sredstva da preživi i dobije neku trajniju adresu. Svojoj staroj publici Srpska drama se vratila u zimu 2005. godine predstavom "Džika iz Džigolj" Ivana Ivanovića.
Dakle, građanska državava u kojoj se majorizuju Albanci je neuspeo projekat. Slično je i u CG gde 45% Crnogoraca govore srpskim jezikom a svega 10-15 % dekretom donetim crnogorskim gde skoro 70% pripadnika SPC a 5-6% CPC i gde se 45% izjašnjavaju kao Srbi a svega 30-tak posto Crnogorci a majorizuju crnogorski identitet je princip koji žele Bošnjaci da sprovedu u BiH.