Atlantski savet: Razviti novi pristup dijalogu, do normalizacije odnosa uz međusobno priznanje

dijalog
Izvor: Kosovo Online

Organizacija Atlantski savet iz Vašingtona, u svojoj analizi „Rad na novom transatlantskom pristupu Zapadnom Balkanu“, kao jednu od preporuka za SAD i EU koje bi trebalo da sprovedu kako bi došlo do pozitivnih promena na Zapadnom Balkanu, navodi i razvijanje novog pristupa dijalogu Srbije i Kosova, čiji bi fokus bio na normalizaciji odnosa, uz ekonomsku saradnju i međusobno priznanje.

U analizi se navodi da je dijalog Srbije i Kosova dugotrajno i složeno pitanje, te da je potreban „novi život sa novim administracijama SAD i EU“, a da Sjedinjene Države, konkretno, treba da igraju aktivniju ulogu u omogućavanju sveobuhvatnog i konačnog sporazuma o normalizaciji.

"Uvesti zajedničko rukovodstvo SAD-EU: Sjedinjene Države i EU treba da zajedno vode dijalog, koristeći svoju kombinovanu diplomatsku težinu i stručnost. Fokus na normalizaciju. Dijalog treba da daje prioritet praktičnim koracima ka normalizaciji odnosa, uključujući ekonomsku saradnju, slobodu kretanja i međusobno priznavanje", navodi se u tekstu.

Ocena je i da će približavanje Kosova članstvu u Nato biti važan korak ka regionalnoj stabilnosti.

U analizi se ukazuje da je Zapadni Balkan region koji ni Sjedinjene Države ni Evropska unija ne mogu sebi priuštiti da ignorišu ili da se prema njemu loše ponašaju.

"Tenzije su previsoke, a geopolitičke implikacije dezinformisane i neusklađene politike su skupe. SAD i EU moraju da rade zajedno, i da igraju u skladu sa sopstvenim snagama, da bi dale prioritet demokratskom i ekonomskom rastu i usklađivanju sa Zapadom“, kaže se u analizi.

Ukazuje se da je region, sa jedne strane, živ i pun potencijala, uz napomenu da Svetska banka predviđa da će regionalni rast bruto domaćeg proizvoda za zapadnobalkansu šestorku iznositi 3,2 odsto ove godine i 3,5 odsto 2025. godine, primećujući izvestan „oprezni optimizam“, dok je sa druge, prečesto „zaglavljen u neorganizovanoj i haotičnoj petlji povratnih informacija, njegove nasilne istorije izgledaju neizbežne, a njegova demokratska kultura i dalje nedostaje“.

"Bljesci etničkog i političkog nasilja rizikovali su da naruše krhki mir između Srbije i Kosova. Ocene demokratije međunarodnih posmatrača, kao što je Freedom House, prate pad ili stagnaciju demokratije u regionu“, dodaje se.

Navodi se da strukturna pitanja i dalje frustriraju evroatlantsku putanju regiona, uz ocenu da proces proširenja EU, uz veto jedne države članice koji usporava napredak, ostaje duboko pogrešan.

"Istovremeno, američka politika prema Zapadnom Balkanu, posebno fokusirajući se na dijalog o normalizaciji između Kosova i Srbije, nije dala željene rezultate, pošto su lokalna politika i nacionalizmi torpedovali Zajednicu opština sa srpskom većinom. Ove prilike i izazovi zajedno će zahtevati vođstvo Sjedinjenih Država i EU da bi se ostvario potencijal regiona“, ukazuje se u analizi.

Podseća se da je Zapadni Balkan godinama bio „meki stomak“ Evrope, u kojem Rusija ima značajan uticaj i kao podstrekač i kao pregovarač, posebno u Srbiji i Republici Srpskoj, ali i u Severnoj Makedoniji, Crnoj Gori i Kosovu.

"Puna ruska invazija na Ukrajinu podigla je ulog u vezi spremnosti Moskve da rasplamsava sukob u regionu. Obezbeđivanje regiona u evroatlantskim okvirima učiniće mnogo da se zaustavi uticaj Rusije i umanje šanse za nasilje na kontinentu“, ocenjuje se u tekstu.

Ukazuje se i da je još jedan geopolitički pokretač - uloga Kine, budući da je Peking pojačao svoje učešće prvenstveno kroz ulaganja u velike infrastrukturne projekte i rudnike.

"Komitet za spoljne poslove Predstavničkog doma američkog Kongresa procenjuje da je Kina od 2011. godine u region ulagala oko milijardu dolara godišnje, a samo u Srbiji od 2009. do 2021. oko 10,3 milijarde dolara. Pet od šest zapadnobalkanskih zemalja su članovi kineske inicijative Pojas i put, a bezbednosna saradnja Srbije sa Pekingom je narasla tako da obuhvata prekookeanske ’policijske stanice’, kamere za nadzor i prepoznavanje lica i zajedničke vojne vežbe“, podseća se.

Navodi se da postoje i pozitivni motivi za transatlantski angažman.

"Region bi mogao da bude uspešna priča za zapadni plan smanjenja rizika. Niži troškovi rada i strateška geografska lokacija i fizička blizina regiona nude dvostruku priliku da pomognu u realizaciji napora Evrope – i Sjedinjenih Država – da se ponovo uspostave lanci snabdevanja i ulaganja i umanji uticaj Kine“.

Zato je i SAD i EU potrebna jasna vizija za region.

"Uz pravu strategiju, region može da prevaziđe svoje izazove i izađe kao stabilan, prosperitetan i demokratski deo Evrope. Dajući prioritet demokratskim vrednostima i dobrom upravljanju, ekonomskoj revitalizaciji i strateškim partnerstvima, SAD i EU mogu značajno i pozitivno da utiču na putanju regiona. Na kraju krajeva, uspešna transatlantska politika na Zapadnom Balkanu zahteva dugoročnu posvećenost, kontinuirano angažovanje i jasnu viziju za budućnost regiona“, navodi se tekstu.

Procena je da će Zapadni Balkan ostati u fokusu sa obe strane Atlantika.

"Očekuje se da će demokratska ili republikanska administracija biti više angažovana nego tokom protekle izborne godine i da će se fokusirati na bezbednosna pitanja, ekonomski razvoj i regionalnu integraciju, kao i na vladavinu prava, borbu protiv endemske korupcije i jačanje demokratije. I u Evropi, Evropska komisija će se fokusirati na region, uključujući proširenje, ekonomski rast i vladavinu prava“, dodaje se.

Uz ocenu da je baš zato od ključnog značaja kako će nove administracije sprovoditi svoju politiku u regionu, navodi se da su mnoge od ključnih tema i prioriteta već identifikovane.

"Na primer, Srbija će verovatno biti glavni fokus sledeće američke administracije zbog svoje relativno velike veličine, ekonomskog razvoja i sve lošijeg stanja njene demokratije, vladavine prava i slobode medija — da ne pominjemo njenu geopolitičku ulogu kao voljni partner Moskvi i Pekingu. Plan rasta Evropske komisije za zapadni Balkan će takođe nastaviti da bude središnji deo transatlantskih prioriteta za region“, napominje se u anlizi.

Navodi se da će određivanje prioriteta demokratskih vrednosti biti ključ za uspešno angažovanje regiona u budućnosti.

"Odlučnije i beskompromisnije insistiranje na razvoju demokratskih institucija i vrednosti – kao što su slobodni i pošteni izbori, vladavina prava i borba protiv korupcije i organizovanog kriminala – mora biti prioritet. Reforme u ovim oblastima su preduslovi za svaki održivi ekonomski napredak i ulaganja, a jača demokratska konsolidacija će učiniti mnogo više da se smanji uticaj zloćudnih uticaja iz Rusije i Kine koji napreduju upravo u odsustvu ovih vrednosti. Neuspeh da se demokratija u regionu postavi kao prioritet, rizikuje da se učvrsti okamenjeni status kvo“, dodaje se.

Kako se navodi, šta god da se desi u novembru, biće potrebna mnogo jača i aktivnija uloga SAD na Zapadnom Balkanu.

"Ranije su SAD davale primat EU, ali ta strategija nije dala ubedljive i održive rezultate po ključnim pitanjima kao što su borbe u dijalogu Beograda i Prištine (i nesprovođenje Briselskog i Ohridskog sporazuma koji ga podržavaju) i rastuće etničke tenzije u Bosni i Hercegovini. Ovo je posledična demonstracija nesposobnosti EU da preuzme vodeću ulogu i dovede ključne igrače za sto sa odlučnošću da postigne sporazum. Kao rezultat toga, proces normalizacije između Kosova i Srbije je zaustavljen — ili još gore, pogoršan".

EU je, ističe se, važan i moćan blok, ali je njena institucionalna struktura ograničila njenu efikasnost – blok je heterogena i labava unija od 27 članica, od kojih mnoge imaju veoma različite prioritete za region.

"Iako je još uvek izuzetno uticajan, nije odlučujući u nekim ključnim oblastima politike, posebno u proširenju, gde je trenutni sistem veta ostavio Zapadni Balkan kao političku vreću za udaranje za unutrašnju politiku među državama članicama EU. Nekoliko takvih slučajeva uključuje Bugarska i Grčka koje blokiraju napredak Severne Makedonije, Slovenija koja odlaže pristupanje Hrvatske 2013. zbog graničnih sporova i tradicionalni skepticizam u pogledu proširenja u Francuskoj i Holandiji koji proizilazi, između ostalog, iz domaćih političkih zabrinutosti oko, na primer, imigracije. S obzirom na to da je ovaj okvir odlučivanja ugrađen u najviši pravni akt EU, nije realno očekivati bilo kakvu promenu u doglednoj budućnosti – iako je promena preko potrebna“, upozorava se u analizi.

Navodi se da bi, pod uslovom da sledeća američka administracija ne promeni svoje prioritete za Zapadni Balkan, bilo od presudnog značaja da zauzme odlučniji stav u ostvarivanju svojih interesa, posebno kada su u pitanju bezbednost, borba protiv korupcije, vladavina prava, sloboda medija i smanjenje ruskog i kineskog uticaja.

Smatra se da ima mnogo toga što SAD i EU mogu učiniti — zajedno i odvojeno — da sprovedu pozitivne promene na Zapadnom Balkanu.

Preporuke zato uključuju – insistiranje na primatu demokratije i vladavine prava i davanje prioriteta podršci demokratskim reformama, naporima u borbi protiv korupcije i vladavini prava na Zapadnom Balkanu, posebno kroz antikorupcijske mere, reformu pravosuđa, osnaživanje civilnog društva.

Savet je i da se poveća ekonomski angažman.

"Region Zapadnog Balkana poseduje neiskorišćen ekonomski potencijal. SAD i EU moraju značajno da se prošire i vide kroz ekonomski angažman u regionu. Nadovezujući se na temelje postavljene Zakonom o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana, predlogom zakona koji su predstavili američki senatori Džin Šahin i Rodžer Viker, kreatori politike bi trebalo da agresivno sprovode strategiju ulaganja, olakšavanja trgovine i razvoj infrastrukture u regionu".

To se, dodaje se dalje, može postići kroz udvostručenje investicija, uz fokus na sektore sa visokim potencijalom rasta, kao što su obnovljiva energija, tehnologija i poljoprivreda, uz korišćenje javno-privatnog partnerstva, kao ključno za privlačenje privatnog kapitala i otvaranje radnih mesta.

"Investicije treba koordinirati ili barem razdvojiti između Vašingtona i Brisela“.

Uz to, savet je i racionalizacija, odnosno olakšavanje trgovine, posebno između SAD i Zapadnog Balkana, što je važan signal uključivanja Zapada u region.

"Smanjenje trgovinskih barijera, pojednostavljenje carinskih procedura i pružanje tehničke pomoći u usklađivanju sa standardima EU će pomoći u jačanju izvoza i privlačenju stranih investicija“, navodi se.

Među preporukama je i pokretanje razvoja infrastrukture, odnosno ulaganje u infrastrukturu kao što su transport, energija i digitalna povezanost što će pomoći ekonomskom rastu, regionalnoj integraciji i zelenoj tranziciji, uz konstataciju da bi to bilo posebno dobrodošlo „da se suprotstavi kineskim infrastrukturnim investicijama u regionu“.

Potrebno je i ponovno fokusiranje na regionalnu ekonomsku konkurentnost, kroz poboljšanje poslovnog okruženja, podsticanje inovacija i razvoj kvalifikovane radne snage, poboljšavanje poslovne klime, podsticanje inovacija, ulaganje u ljudski kapital.

Uz to, napominje se da osnovna pitanja sukoba, kao što su prava manjina i očuvanje teritorijalnog integriteta, moraju biti rešena kako bi se postigao trajni mir.

Takođe, navodi se da je potrebno razviti politiku sajber bezbednosti i zaštite infrastrukture, uz zaštitu kritične infrastrukture i borbu protiv dezinformacija.

"Širenje dezinformacija i stranog mešanja je sve veći izazov. SAD i EU su uspešno podržale programe medijske pismenosti i proveru činjenica kako bi se suprotstavili ovim pretnjama, ali više se može učiniti na lokalnom nivou u gradovima van glavnih gradova. Ponovo se fokusirajte na suzbijanje malignog uticaja. Zapadni Balkan ostaje geopolitičko bojno polje, a Rusija i Kina nastoje da povećaju svoj uticaj u regionu. SAD i EU treba da razviju strategije za suprotstavljanje ovim naporima“, navodi se u analizi.

Jedna od preporuka je i energetska bezbednost, jer se kao ključno smatra smanjenje zavisnosti regiona od ruske energije.

Takođe, dodaje se i potreba jačanja Natoa.

"Jačanje prisustva Natoa u regionu je ključno za odvraćanje agresije i uveravanje saveznika. Na kraju, približavanje Kosova članstvu u Nato biće važan korak ka regionalnoj stabilnosti“, zaključuje se u analizi Atlantskog saveta.