Koje su koristi Albanije od otvaranja pregovora o članstvu u EU?
Albanija i Evropska unija juče su zvanično otvorile pregovore za članstvo u Evropskoj uniji. Da bi bile članice Evropske unije, zemlje kandidati moraju uskladiti svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU, što je definisano kroz 35 različitih poglavlja ili oblasti koje uključuju monetarnu politiku, transport, energetiku, socijalnu politiku, životnu sredinu, prenosi Reporteri.
O svakom poglavlju, kako navode, pregovara se posebno, uzimajući u obzir napredak i napredak ostvaren u preduzetim reformama.
Akvuis komunotere (zakon o zajednici) označava pravni osnov Evropske unije, koji se stalno menja. Uključuje principe i političke ciljeve ugovora; zakonodavstvo prilagođeno u njihovoj primeni kao i jurisprudencija Suda pravde; deklaracije i rezolucije usvojene u okviru Evropske unije; različiti akti usvojeni u oblasti pravosuđa, unutrašnjih poslova, spoljne politike i bezbednosti; međunarodne ugovore Zajednice kao i sporazume zaključene između samih zemalja članica u oblastima delovanja EU.
Prihvatanje "akvuis komunotere” od strane zemalja članica je preduslov za njihovo pristupanje EU. To znači prilagođavanje nacionalnog zakonodavstva normama EZ i njihovu primenu od trenutka pristupanja.
Svako poglavlje se razmatra zasebno i na osnovu situacije ili napretka mogu se definisati merljivi kriterijumi/standardi za otvaranje i zatvaranje svakog poglavlja. Savet i zemlja kandidat analiziraju nacionalne i zakone EU kako bi utvrdili razlike između njih. Savet potom utvrđuje otvaranje pregovora o "poglavljima” zakona, za koje smatra da postoji zajednička i dovoljna osnova za pregovore. Dakle, razgovori su prilika koju zemlje kandidati imaju da ubede EU da je administrativni kapacitet njihove zemlje spreman da primeni evropsko pravo. Poglavlje se naziva zatvorenim kada se obe strane slože da je u dovoljnoj meri sprovedeno.
Pregovori o članstvu vode se na bilateralnim međuvladinim konferencijama između država članica EU koje predstavlja ministar ili ambasador u EU države članice koja predsedava EU i zemlje kandidata, koju predstavlja zamenik šefa delegacije države kandidata, nadležni ministar za EU poslove ili glavni pregovarač. Sastanci se održavaju najmanje dva puta svakih šest meseci. Definisane su zajedničke pozicije za diskusiju za svako od poglavlja. Kada se razgovori i prateće reforme završe na zadovoljavajući način za obe strane, zemlja može u EU. Nakon zatvaranja pregovora za sva poglavlja, rezultati pregovora se utvrđuju u pristupnom ugovoru. U zavisnosti od slučaja, sistem prelaznih mera omogućava da se diskusije zatvore čak i ako usvajanje ackuis-a nije u potpunosti sprovedeno.
Pregovori za svako poglavlje se zasnivaju na sledećim elementima:
Evropska komisija, zajedno sa zemljom kandidatom, sprovodi detaljnu proveru politike (svakog poglavlja), kako bi utvrdila pripremu zemlje kandidata. Pregled za svako poglavlje se odvija u dve faze.
Faza objašnjenja je faza u kojoj zemlja kandidat uči‛ o zahtevima koje mora da ispuni.
Evropska komisija predstavlja "ackuis" na osnovu liste pravnih akata. Sastanci sa objašnjenjima mogu trajati od jednog do devet radnih dana za obimnija poglavlja, kao što su poljoprivreda ili životna sredina.
Bilateralna revizija je faza u kojoj se zemlja kandidat „testira“ na nivo razumevanja i spremnosti administracije da preuzme obaveze. Država kandidat izražava svoj stav bez obzira da li prihvata "ackuis" ili ne i da li će moći da ga primeni odmah ili u budućnosti. Stručnjaci iz resornih ministarstava, kao i članovi radnih grupa predstavljaju stepen usklađenosti lokalnog zakonodavstva sa ackuis-em. Tokom prezentacija mogu se identifikovati potencijalni problemi za implementaciju ackuis-a ili Evropska komisija može zatražiti dodatne informacije u pisanoj formi.
Sastanci se održavaju u Briselu. U slučaju Hrvatske, pregled za sva poglavlja trajao je godinu dana.
Komisija prezentuje nalaze za svako poglavlje državama članicama na odobrenje u formi izveštaja o pregledu. Oni sadrže preporuke da li se pregovori mogu otvoriti direktno (kratki postupak) ili će se prvo morati ispuniti određeni uslovi (drugi postupak).
Standardi za otvaranje i zatvaranje poglavlja – obično se odnose na pravni ili strateški okvir neophodan za dalje usklađivanje zakonodavstva; dok se standardi za zatvaranje poglavlja odnose na stepen implementacije usaglašenog zakonodavstva.
Nakon potvrde Evropske komisije i država članica da su standardi otvaranja ispunjeni, Predsedništvo EU šalje pismo državi kandidatu da iznese svoju pregovaračku poziciju za relevantno poglavlje. Isti princip važi i kada se postavljaju standardi za otvaranje i zatvaranje poglavlja, kao i kada nema dodatnih standarda.
Pre početka pregovora, zemlja kandidat mora da iznese svoju pregovaračku poziciju i EU mora da usvoji zajednički stav o tome. Za izradu konačnog nacrta pregovaračke pozicije potrebno je angažovanje svih mogućih stručnjaka i resursa; razmatranje svih komentara i sugestija kako bi se pružio potpuni pregled svih važnih pitanja od nacionalnog interesa i kako će se harmonizacija u ovom poglavlju odraziti na nacionalnu politiku; neformalne konsultacije sa Evropskom komisijom, posebno ako su ispunjeni standardi otvorenosti. Pregovaračke pozicije je delikatan proces, kako proceduralno tako i suštinski. Njih zajednički pripremaju članovi radnih grupa, sa ciljem širokog uključivanja ekspertize iz javne uprave ili civilnog društva, pre nego što ih konačno odobri Vlada. Nakon usvajanja konačne verzije od strane Vlade, pregovaračka pozicija se šalje Predsedništvu Saveta EU preko Misije zemlje kandidata u Briselu.
Na osnovu pregovaračke pozicije zemlje kandidata, Evropska komisija priprema nacrt zajedničkog stava EU koji odobravaju sve zemlje članice EU. Ovaj dokument takođe može sadržati i definisati standarde za zatvaranje poglavlja koje utvrđuje Komisija ili ih menja
Za većinu poglavlja, EU će postaviti merila za zatvaranje (treći postupak) koje mora ispuniti zemlja kandidat pre zatvaranja pregovora u tom poglavlju.
Obe pregovaračke pozicije su zvanično razmenjene tokom Međuvladine konferencije.
Nakon potvrde da su ispunjeni svi standardi zatvaranja, zemlja kandidat priprema izveštaj o ispunjenju obaveza za relevantna poglavlja, dok za drugu stranu Evropska komisija priprema Zajedničku završnu poziciju EU, koja mora biti odobrena. od strane država članica u Savetu.
Ovi dokumenti se razmenjuju tokom Međuvladine konferencije i time je poglavlje privremeno zatvoreno.
Za poglavlja 23 i 24 Komisija je odlučila da se ova poglavlja otvore na osnovu akcionog plana sa privremenim referentnim vrednostima, (privremena merila - četvrti postupak) koja moraju biti ispunjena pre nego što se uspostave standardi za zatvaranje.
Zatvaranje poglavlja. Razgovori (pregovori) za svako posebno poglavlje se ne zatvaraju sve dok svaka vlada zemalja EU ne bude zadovoljna napretkom zemlje kandidata u toj oblasti/sektoru, prema analizi/oceni Evropske komisije.
Ceo proces razgovora vezan je za zatvaranje svakog poglavlja.
U slučaju Hrvatske, pregovori za članstvo su trajali šest godina, međutim, tempo pregovora zavisi od brzine reformi i usklađivanja sa zakonima EU, pa je trajanje pregovora različito i nema garancije kada će se završiti.
Ono što se zna je da će poglavlja 23 i 24 biti prva otvorena i poslednja zatvorena, što će odrediti napredak procesa članstva.
Prva dva poglavlja o kojima će se pregovarati su slobodno kretanje robe i ljudi, kao i slobodno tržište rada.
Prednosti otvaranja pregovora
Prvo poglavlje nosi naziv Slobodno kretanje ljudi i robe. U ovom poglavlju se naglašava da "Princip slobodnog kretanja roba znači da se proizvodi moraju slobodno trgovati iz jednog dela Unije u drugi“.
U nizu sektora, ovaj opšti princip je dopunjen harmonizovanim regulatornim okvirom. Nakon uspostavljanja specifikacija proizvoda ili regulisanja standarda. Što znači da svaka roba koja se izvozi u EU mora da ima sve zahteve koje zahteva Komisija. Gde su brendovi, bezbednost itd.
Harmonizovano evropsko zakonodavstvo o proizvodima predstavlja najveći deo "ackuis communautaire". Pored toga, administrativni kapaciteti su neophodni da bi pregovori bili mogući. Dakle, svaki albanski entitet koji izvozi u EU mora da ispuni uslove koje EU zahteva.
Još jedna oblast koja može da koristi Albancima u kratkom roku je evropsko tržište rada.
Radnike migrante iz EU treba tretirati na isti način kao i lokalne radnike. Što se tiče uslova rada, socijalnih i poreskih olakšica.
Ovaj član uključuje mehanizam za koordinaciju nacionalnih odredbi socijalnog osiguranja za osiguranike i članove njihovih porodica koji se presele u drugu državu članicu.
Države članice treba da obezbede da nacionalni zakon ackuis-a takođe usklađuje pravila u vezi sa regulisanim profesijama kako bi se obezbedilo međusobno priznavanje kvalifikacija i diploma između država članica.
Za neke regulisane profesije, minimalni program obuke se mora poštovati da bi se kvalifikovali, što se tiče poštanskih usluga, ackuis takođe ima za cilj postepeno otvaranje sektora poštanskih usluga.
Takođe, Albanija će se pridružiti evropskoj civilnoj odbrani i to će povećati konfrontaciju sa zemljotresima i civilnim vanrednim situacijama.
Još jedna korist od otvaranja pregovora je povećanje investicija iz EU.
Ovo su prve beneficije koje se mogu potpisati u prvoj godini. Zatim počinje pregovaranje za druga poglavlja koja su više tehnička.
35 poglavlja o kojima će pregovarati Albanija i EU:
Poglavlje 1: Slobodno kretanje robe
Poglavlje 2: Sloboda kretanja radnika
Poglavlje 3: Pravo osnivanja i sloboda pružanja usluga
Poglavlje 4: Slobodno kretanje kapitala
Poglavlje 5: Javne nabavke
Poglavlje 6: Zakon o privrednim društvima
Poglavlje 7: Pravo intelektualne svojine
Poglavlje 8: Politika konkurencije
Poglavlje 9: Finansijske usluge
Poglavlje 10: Informaciono društvo i mediji
Poglavlje 11: Poljoprivreda i ruralni razvoj
Poglavlje 12: Bezbednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika
Poglavlje 13: Ribolov
Poglavlje 14: Politika otpreme
Poglavlje 15: Energija
Poglavlje 16: Oporezivanje
Poglavlje 17: Ekonomska i monetarna politika
Poglavlje 18: Statistika
Poglavlje 19: Socijalna politika i zapošljavanje
Poglavlje 20: Preduzeća i industrijska politika
Poglavlje 21: Transevropske mreže
Poglavlje 22: Regionalne politike i koordinacija strukturnih instrumenata
Poglavlje 23: Pravosuđe i osnovna prava
Poglavlje 24: Pravda, sloboda i bezbednost
Poglavlje 25: Nauka i istraživanje
Poglavlje 26: Obrazovanje i kultura
Poglavlje 27: Životna sredina i klimatske promene
Poglavlje 28: Zaštita potrošača i zdravlja
Poglavlje 29: Carinska unija
Poglavlje 30: Odnosi sa inostranstvom
Poglavlje 31: Spoljna, bezbednosna i odbrambena politika
Poglavlje 32: Finansijska kontrola
Poglavlje 33: Finansijske i budžetske odredbe
Poglavlje 34: Institucije
Poglavlje 35: Ostala pitanja
0 komentara