Dijalog Beograda i Prištine bez pomaka, ova godina ključna da se sačuvaju mir i bezbednost

Koordinator Radne grupe za Poglavlje 35 Nacionalnog konventa Dragiša Mijačić kazao je na otvaranju Godišnje konferencije Radne grupe Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji pod nazivom "U susret Sporazumu" da je dijalog politizovan, te da ako se priča samo o političkom dijalogu gubi se komponenta kako poboljšati odnose među ljudima.

"Dijalog treba da služi da ljudi komuniciraju, da budu bezbedni, sigurni, da se pomire, a nakon toga slede velike političke teme", kazao je.

Napominjući da su namerno danas organizovali konferenciju jer je tačno godinu dana od prihvatanja najnovijeg sporazuma u Briselu, Mijačić kaže da su prošle godine kada su najavljivali sporazume očekivali da će doći do nove faze Kosova i Srbije koja će doneti kakav-takav mir i normalizaciju na Kosovu, pogotovu u srpskim sredinama.

"Nažalost, i nakon prihvatanja sporazuma, vidimo da on nije doprineo stabilizaciji prilika tako da smo 2023. proveli sa različitim dešavanjima i tenzijama koje su počele izborima na severu, dovođenjem albanskih gradonačelnika, događajima u Banjskoj. Politički dijalog je zapao u ćorsokak gde ne može da iznedri nijedan pozitivan pomak, čak ni na najvišem nivou Aleksandar Vučić i Aljbin Kurti nije bilo moguće postići nikakav dogovor o implementaciji", naglasio je Mijačić.

Kako kaže, 2024. godina biće još izazovnija jer nas očekuju izbori u EU i SAD.

"I u tom vakumu postavlja se pitanje kako obezbediti mir na ovim prostorima. Ova godina ključna je da se sačuva mir, bezbednost i kakve takve odnose između dva društva kako bi se izgradila osnova za budućnost", ukazao je Mijačić.

Dijalog nema alternativu

Koordinator Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji Bojana Selaković, u svom uvodnom obraćanju, kazala je da su dva glavna cilja evropskih integracija reforme i to što je to jedini način da se dođe do dugotrajnog i trajnog mira na Zapadnom Balkanu.

Programska menadžerka Fondacije za otvoreno društvo – Zapadni Balkan Aleksandra Šanjević kaže da je najnoviji sporazum predvideo niz rešenja koji bi omogućili rešavanje niza otvorenih pitanja i omogućila neometanu saradnju između dva entiteta i saradnju ne samo na Kosovu, već i na Zapadnom Balkanu.

"Sa žaljenjem mogu da konstatujem da danas, godinu dana nakon prihvatanja, situcija na terenu nije takva kakva je trebala da bude da je sporazum primenjen, pa nam se čini da dobra volja postoji kada dođe do toga da treba da se potpiše sporazum pred međunarodnom zajednicom, ali nema dobre volje kada je reč o implementaciji pa se na terenu situacija ne poboljšava, već se pogoršava", kazala je Šanjević.

Kako dodaje, to nas dodatno uverava u tome da taj veliki dijalog koji se vodi između Srbije i Kosova, nikada ne može biti precenjen, niti dovoljno cenjen.

"On predstavlja konstruktivan dijalog u kojem se dozvoljava da se razmišlja drugačije, ali da se kroz razgovor dođe do rešenja i nema alternativu", poručila je.

Kamberi: Nema pomirenja bez normalizacije odnosa

Narodni poslanik u Skupštini Srbije Šaip Kamberi kazao je da kada se pogledaju primeri širom sveta gde je nakon konflikta došlo do pomirenja, pomirenje između Srba i Albanaca moguće, ali sa preduslovom da se politika vodi na realnom nivou, a ne na mitovima i propagandi.

Ističe da bi dijalog trebalo da iz korena promeni odnose Srbije i Kosova što bi, kako kaže, samim tim doprinelo stabilnosti na Zapadnom Balkanu.

"Bez normalizacije odnosa ne verujem da može da dođe do pomirenja", kazao je Kamberi na panelu "(Ne)poverenje i pomirenje" u okviru Godišnje konferencije Radne grupe Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji pod nazivom "U susret Sporazumu".

Kako navodi, od početka je bio skeptičan prema inicijativi "Otvoreni Balkan" u kojoj je Srbija pokušala da sa delom Albanaca koji žive u Albaniji izgradi bratske odnose, dok sa drugim delom Albanaca, koji žive na Kosovu, nemaju nikakve odnose.

"Bez priznavanje krivice za teške zločine, bez prestanka glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca teško da možemo govoriti o procesu pomirenja, posebno ako se politika gradi na mitovima. Prihvatanje realnosti o onome što se desilo je osnova za pomirenje", ukazao je Kamberi.

Bez priznavanja realnosti na Kosovu teško da se može pokrenuti proces pomirenja, naglasio je dodajući da zastupa interese jedino albanske zajednice koja živi u "preševskoj dolini", a koji su, kako kaže, najveći taoci odnosa Srbije i Kosova.

"Ako se politika gradi na racionalnom nivou, a ne na novom maršu na Kosovo, na parolama 'kada se vojska na Kosovo vrati', može se doći do pomirenja", smatra.

Kako navodi, Srbija bi morala da svojim primerom ponašanja prema nacionalnim manjinama na svojoj teritoriji pokaže kako treba da se ponaša i prema srpskoj manjini na Kosovu. Međutim, dodaje, postoji problem u odnosu države Srbije prema albanskoj zajednici koja živi u "preševskoj dolini".

Ističe da ne postoji problem između Srba i Albanaca u Bujanovcu u smislu komunikacije i saradnje.

Smatra da je paradokslano to što su Srbi na severu Kosova napustili institucije, a postoji zajednica u Srbiji koja 22 godine insistira na integraciji, a ne dobija priliku za nju.

U tom smislu, navodi da je i juče, sa trećim po redu predsednikom Srbije, razgovarao o istim problemima sa kojima se suočavaju Albanci u "preševskoj dolini".

"Bez obzira što je 2001. okončan sukob, a Vlada Srbije donela odluku o integraciji, ja danas moram ponovo da govorim o neophodnisti albanske integracije u državne institucije Srbije. Mi tražimo, ono što po Ustavu Srbije nam pripada, a to  je ravnomerna participacija manjinskih zajednica u državnim institucijama i policiji u opštinama gde živi ta manjina", istakao je Kamberi.

Izrazio je žalost što danas imamo proces koji se vodi između Srbije i Kosova koji pokušava da nadoknadi prava Srba na Kosovu, protiv čega, napominje, Albanci "preševske doline" nisu, ali što EU ćutke gleda kako se krše prava jedne manjine na teritoriji zemlje koja pretenduje da bude članica EU.

Navodi da kada se govori o militarizaciji severa Kosova gde ima 800 albanskih policajaca, na šta se konstantno žale zvaničnici iz Srbije, mora se imati u vidu, kako kaže, "militarizacija preševske doline".

"Napravljene su 42 vojne baze uz granicu sa Kosovom, a 90 odsto njih je u preševskoj dolini", kaže Kamberi ističući da se ne može doći do pomirenja kada se selektoivno brane načela.

Ipak, kako kaže, Albanci "preševske doline" su spremni da razgovaraju, da pokrenu proces integracije.

Ističe da sve što je rekao se odnosi na vlast, na tabloide koji šire propagandu te da ne govori o srpskom narodu, niti o onim ljudima koji znaju šta je realnost.

"Ali, na žalost u javnoj politici su manjina", kazao je Kamberi.

Todorović: Pomirenje među ljudima svakodnevno, ali iz straha nije javno

Sofija Todorović, iz Inicijative mladih za ljudska prava YIHR Srbija, smatra da se na svakodnevnom nivou dešava pomirenje među ljudima iz dve etničke zajednice na Kosovu, ali da iz straha o tome ne smeju da govore, niti da to prikažu javno.

"Ne mislim da je pomirenje nešto što ljudima nije blisko. Pomirenje se dešava svakoga dana u mnogim zajednicama gde ljudi žive jedni sa drugima, a da mi to ne vidimo. Verujem da se dešava svakodnevno", kazala je Todorović na panelu "(Ne)poverenje i pomirenje" u okviru Godišnje konferencije Radne grupe Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji pod nazivom "U susret Sporazumu".

Ipak, ističe, postoji i veliki strah kod ljudi da se o tome razgovara, postoje problemi da ljudi koji žele da sarađuju, pričaju jedni sa drugima, imaju problem da to rade javno i zbog tog straha dolazi do smanjivanja tog pomirenja.

"Ali, ne zato što ljudi neće pomirenje. Ljudi su spremni za dijalog i razgovor, ali ga se plaše jer vide kako prolaze u javnom prostoru svi oni koji pričaju o tome", ističe.

Kako naglašava, dijalog o dijalogu nije dijalog.

Ukazuje da kao uvredu shvata to da se Srbi i Albanci tretiraju kao ljudi koji nisu u stanju da pričaju o svojim problemima.

"Mislim da su Srbi i Albanci u stanju da razgovaraju jedni sa drugima o onome što je stvarno problem. Pomirenje mora da prati normalizacija odnosa Srbije i Kosova, normalizacija mora da prethodi pomirenju", poručuje Todorović.

Milićević: Zbog problema na političkom planu zaboravljaju se obični ljudi

Miodrag Milićević iz NVO Aktiv iz Kosovske Mitrovice ukazao je da se kroz proces dijaloga i intervencija na političkom nivou pokušava pronaći formula da se postigne taj dugo očekivani napredak u procesu normalizacije, ali da se na tom putu zbog problema na političkom planu zaboravljaju obični ljudi i interesi običnih ljudi.

"Ne treba zatvarati oči pred činjenicom da smo uprkos pokušajima za pomirenje u suštini i dalje duboko etnički podeljeno društvo. Briselski dijalog je bio prekretnica da se dođe do tačke koji bi značio punu normalizaciju pre svega u odnosima Srba i Albanaca, ali i drugih zajednica na Kosovu", kazao je.

Kako je naveo na panelu "(Ne)poverenje i pomirenje" u okviru Godišnje konferencije Radne grupe Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji pod nazivom "U susret Sporazumu", smatra da su do sada propuštene brojne prilike.

"Dijalog se danas vodi na nivou civilnog društva uz delimično posredovanje, ali nedostaje komponenta koja treba da ga učini otpornim. Moramo da sagledamo sve činjenice i ne mislim samo na breme prošlosti i svakodnevnih trzavica po pitanju kako vidimo Kosovo, čije je, važna je politička komponenta koja određuje način na koji ćemo živeti i pod kakvim okolnostima", navodi.

Kako dodaje, upravo u tom nastojanju da se dođe do političkog dogovora ignoriše se činjenica podeljenog društva.

Smatra da se sada nalazimo u fazi u kojoj je potrebno naći način kako uticati na političke aktere.

Dodaje da kada se uzme u obzir i oštra i često uvredljiva retorika između političara na Kosovu i Srbiji, ne može da se dobije zdravo okruženje koje bi dovelo do pomirenja i normalizacije.

Šabiju: Dešavanja u Banjskoj i potezi Vlade Kosova narušili odnose među ljudima

Marigona Šabiju iz Inicijative mladih za ljudska prava - YIHR Kosovo ukazala je da je vođenje dijaloga na političkom nivou veoma važno u ovim trenucima koji su teški, a što je, kako kaže, podstaknuto čestim tenzijama, daljim podelama, što utiče i na odnose običnih ljudi.

Ukoliko se priča o trenutnom stanju u odnosima između Srba i Albanaca koji žive na Kosovu, kako kaže, nažalost oni su dodatno narušeni nakon dešavanja u Banjskoj i unilateralnih odluka kosovske vlade.

"Posebno su narušeni nakon nasilnih dešavanja u Banjskoj u septembru. Vidimo da svi ti incidenti i sve te odluke kosovske vlade su zaista uništili poverenje i odnose među ljudima", kazala je Šabiju. 

Kako navodi, u međunarodnoj zajednici postoji mišljenje da će politički dijalog magično rešiti sve probleme do tog nivoa da će Albanci i Srbi samo tako početi da komuniciraju bez animoziteta koji se skuplja u njima i zaboravljajući prošlost i dešavanja koja su dovela do ovakve situacije i razdvojenosti među ljudima.

Primećuje da je u dijalogu bilo napretka, ali da na nivou dijaloga između običnih ljudi nije dalo mnogo rezultata. Zato se, ukazuje, mora organizovati društveni dijalog između etničkih zajednica i ljudi koji su, primećuje, nažalost zaboravljeni od međunarodne zajednice.

Navodeći da opet imamo dijalog na visokom političkom nivou, Šabiju kaže da postoji mišljenje da bi on trebalo da odredi kako će ljudi živeti u miru, ali da se ljudi ne pitaju šta misle o svim tim odlukama.

"Kada imamo teroristički napad kao u Banjskoj, unilateralne odluke Vlade Kosova, izbori, gradonačelnici, odluku CBK o dinaru, bez razmišljanja o potrebama zajednice, naravno da će to uticati na odnose između etničkih grupa", ističe.

Kada je reč o pomirenju, Šabiju navodi da se mora pronaći način da se ljudi sa obe strane vide kao ljudi, da se prepoznaju, da prepoznaju patnju jedni drugih.

Ipak, primećuje, za to je potrebno i da se vodi politički dijalog.

"Mi moramo da se zaustavimo na trenutak, da pokušamo ne samo kroz proces dijaloga koji je neophodan bez obzira na vlade i to ko ga vodi, ali potrebno je uspostaviti potpunu kontrolu nad njim, što znači da političke veze koje su prekinute je potrebno uspostaviti, zatim pokrenuti dijalog u Skupštini Kosova i treći korak je ono što mi pokušavamo da promovišemo - društveni dijalog koji mora nužno da prati sve te procese i da bude komplementaran sa svim zajednicama", kaže Milićević.

Kako ukazuje, ukoliko jedan od tih koraka izostaje, kao što sada nema političkog dijaloga unutar Kosova, nastavlja se sa životom u uslovima koji nisu pogodni za negovanje međuetničkog dijaloga.