Kurti: Ukrajina bi trebalo da prizna Kosovo
Kosovski premijer Aljbin Kurti pozvao je predsednika Ukrajine Volodimira Zelenskog da prizna Kosovo jer bi to, kako je naveo, dodatno ojačalo njihov put ka budućnosti, a time bi se i „odbacio pokušaj Vladimira Putina da različite slučajeve svede na jedan zgodan argument“, prenosi Kijev post.
Kurti je u autorskom tekstu za Kijev post podsetio da Zelenski u avgustu izjavio da stav Ukrajine o Kosovu, odnosno nepriznavanje, ostaje nepromenjen, uz primedbu da je u tome bilo upadljiva činjenica da je ta izjava data u Beogradu, glavnom gradu Srbije, jednog od najbližih saveznika Rusije.
Kurti navodi da je Kosovo takođe zadržalo svoj stav prema Ukrajini:
„Stav podrške - osudli su agresiju Moskve, pridružili se sankcijama SAD i EU, pružili utočište ukrajinskim novinarima, kao i vojnu pomoć i obuku“.
Prema Kurtijevom mišljenju, mogu se povući mnoge paralele između Kosova i Ukrajine.
„Sukob u Ukrajini je prvi veliki rat u Evropi još od rata na Kosovu. Obe zemlje se suočavaju sa susedom koji se poziva na istoriju od pre mnogo vekova na način koji je upitan kako bi opravdao svoje današnje pretenzije na njihovu teritoriju. Kosovo i Ukrajina takođe dele istoriju podrške međunarodne zajednice, koja im je pružena u različitim trenucima i pod različitim okolnostima, kroz izuzetne primere međunarodnog jedinstva“, nabrojao je.
U, kako kaže, čudnom obrtu događaja došlo je do „svojevrsnog cik-cak kretanja“ - Zelenski se približio Srbiji, koja je u više navrata odbila da uvede sankcije Rusiji, čak i nakon što su parlamentarni izbori u oktobru doveli do promene rukovodstva, dok se Rusija više puta pozivala na primer Kosova.
Kurti ocenjuje i da se Putin, u govoru nakon aneksije Krima, „vratio hiljadu godina unazad kako bi opravdao ruske pretenzije, a pomenuo je i Kosovo: Naši zapadni partneri su svojim rukama stvorili ’kosovski presedan’ – u veoma sličnoj situaciji, kao što su i sami priznali – a onda su vrištali i kukali kada su stanovnici Krima iskoristili to isto pravo“.
„Putina ne zanima poštovanje međunarodnog prava. Njegovo pozivanje na Kosovo zapravo predstavlja pokušaj da se Zapad diskredituje. On optužuje Zapad da želi da ponizi Rusiju, dok istovremeno tvrdi da je sam Zapad stvorio presedan bezakonja. Kosovo je, još od trenutka svog priznanja, često izazivalo burne reakcije. Nezavisnost je proglasilo 2008. godine, u trenutku kada su granice u Evropi već bile uglavnom utvrđene – kroz poredak uspostavljen nakon Drugog svetskog rata, raspad Sovjetskog Saveza i raspad Jugoslavije. Danas ga je priznalo više od 120 zemalja, a od samog početka uživa podršku ključnih zapadnih saveznika, uključujući Sjedinjene Države, Veliku Britaniju, Nemačku, Italiju i Francusku. Greška je posmatrati sve zahteve za samoopredeljenje kao pravno i politički istovetne. Oni to nisu. Priznanje Kosova ne uspostavlja automatsko pravilo koje bi važilo za svaki drugi teritorijalni spor bilo gde u svetu“, smatra Kurti.
Kako dodaje, o svakom slučaju se mora suditi na osnovu njegove istorije, činjenica, a pre svega na osnovu konkretnih postupaka uključenih strana.
Za njega „nezavisnost Kosova nije bila ni ishitrena ni nepromišljena“, već rezultat dugotrajne borbe, „aparthejda i represije nad etničkim Albancima u bivšoj Jugoslaviji, čemu su usledili rat, etničko čišćenje i genocid nakon što je Srbija već počinila genocid u Bosni i započela kampanju sa istim ciljem na Kosovu“.
„Taj proces je takođe podrazumevao intenzivne pregovore uz posredovanje Zapada. Srbija je imala više nego dovoljno prilika za pregovore, kako pre Nato intervencije 1999. godine, tako i pre proglašenja nezavisnosti 2008. godine. U proleće 1999. godine, svih 19 članica Natoa bilo je ujedinjeno u odluci da bombarduje jednu evropsku zemlju – Miloševićevu Jugoslaviju. To dovoljno govori o tome koliko je situacija bila ozbiljna, naročito ako se ima u vidu da je danas 19 zemalja često nesposobno da se usaglasi čak ni oko zajedničkog saopštenja za javnost“, piše Kurti.
Podsetio je da su zvanični, višegodišnji pregovori o statusu Kosova započeli krajem 2005. godine pod okriljem specijalnog izaslanika UN-a, Martija Ahtisarija.
Ahtisari je na kraju predložio nadziranu nezavisnost, uz nivo zaštite manjina kakav do tada nije bio zabeležen, kaže Kurti i dodaje da je Međunarodni sud pravde kasnije, u svom savetodavnom mišljenju iz 2010. godine, zaključio da proglašenje nezavisnosti Kosova nije prekršilo međunarodno pravo.
Naveo je da je u septembru 2012. godine „međunarodni nadzor nad nezavisnošću okončan“.
„Kosovo nije Putinov presedan. I upravo zato je Kosovo važno za ovu argumentaciju. Međunarodno pravo ne zahteva da se pretvaramo da su suštinski različiti slučajevi isti. Priznavanje tih razlika nije licemerje. To je upravo ono što pravo treba da čini. Isti argument o bezakonju koristi i nedavno svrgnuti predsednik Srbije Vučić, da nezavisnost Kosova krši međunarodno pravo, čak i kada to nije slučaj. Groteskna kontradikcija je pozivati se na međunarodno pravo dok, više od 25 godina kasnije, porodice na Kosovu još uvek tragaju za ljudima ubijenim tokom rata i za masovnim grobnicama čije lokacije Srbija odbija da otkrije“, naveo je kosovski premijer.
Navodeći da je letos posetio Zubin Potok, spomenuo je da se na jednoj lokaciji duboko u šumi te opštine otkopavaju ljudski posmrtni ostaci i dodao da se veruje da su tu sahranjeni civili koji su tokom rata nestali, među kojima su intelektualci, lekari, profesori i aktivisti za ljudska prava.
Kurti je napisao i da Kosovo i Ukrajinu ne povezuju samo elementi prošlosti i sadašnjosti. Oni dele i usmerenost ka budućnosti.
„Obe strane žele da se pridruže Evropskoj uniji i Natou. Priznavanje Kosova dodatno bi ojačalo taj put ka budućnosti. Ukoliko bi Ukrajina priznala Kosovo, to bi razotkrilo Putinov blef. Takvo priznanje bi opovrglo Putinovu tvrdnju da je Kosovo dokaz kako u zapadnim demokratijama vlada bezakonje. Time bi se odbacio njegov pokušaj da različite slučajeve svede na jedan zgodan argument. Granica promenjena tenkovima jedne supersile nije isto što i status postignut nakon oslobodilačkog rata, međunarodne uprave i diplomatije. Osvajanje nije isto što i samoopredeljenje. Aneksija nije isto što i nezavisnost. Kutije za glasanje na referendumu ne bi smeli da nose vojnici susedne zemlje, kao što su to činili ruski vojnici na Krimu. Samoopredeljenje podrazumeva pravo jednog naroda da odlučuje o sebi – to je čin oslobođenja u težnji ka jednakosti i slobodi, emancipatorskoj demokratiji i istinskoj nezavisnosti, a ne širenje ili proširenje druge države u cilju ostvarivanja njenih hegemonističkih težnji“, istakao je Kurti.
To je, kako dodaje, važno ne samo za Ukrajinu, već i za „svaku zemlju koja zazire od priznavanja Kosova“, strahujući od toga šta bi to moglo da znači za njene sopstvene teritorijalne sporove.
Kurti poručuje da bi predsednik Zelenski trebalo da prizna Kosovo – ne kao uslugu, već zato što bi time „ojačao upravo onaj međunarodni poredak koji Ukrajina godinama brani, u kojem istorija nije dozvola za osvajanje, u kojem se granice ne menjaju silom i u kojem se manjim državama ne uskraćuje budućnost od strane većih“.
„Krim je Ukrajina. A Kosovo je Kosovo“, zaključio je Kurti.
0 komentara