Nikolić: Sačuvane naše institucije; Jevtić: Srbi nikada neće biti stranci na KiM

Vodič
Izvor: Kosovo Online

Predsednica Odbora za Kosovo i Metohiju Skupštine Srbije Danijela Nikolić izjavila je večeras da je administracija u Prištini na čelu sa Aljbinom Kurtijem želela da primenom Zakona o strancima „zaokruži svoju suverenost“, ali da je postignutim rešenjem sprečen administrativni pogrom i sačuvan status srpskih institucija. Potpredsednik Srpske liste Dalibor Jevtić istakao je da Srbi nikada nisu i nikada neće i ne mogu biti stranci u svojim domovima na prostoru Kosova, preneo je RTV.

Nikolić je rekla da je Zakon o strancima donet još 2013. godine, ali da je sada administracija u Prištini, na čelu sa Aljbinom Kurtijem, rešila da „zaokruži svoju suverenost“, pa je on „izvukao taj zakon“.

„Čuli smo disonantne tonove, kako je zakon povezan sa Briselskim sporazumom. To apsolutno nema nikakve veze sa Briselskim sporazumom. Jeste ista godina, ali Briselski sporazum nema apsolutno nikakve veze sa Zakonom o strancima. Kurti je rešio da tu svoju suverenost zaokruži na ovaj način i da protera one Srbe koje nije mogao 2004. godine, u martovskom pogromu. Na ovaj birokratski i administrativni način hteli su da završe taj egzodus“, rekla je Nikolić za RTV.

To je, napomenula je, i „datumski“ slično, jer se svi sećaju 17. marta 2004. godine, a primena Zakona o strancima u punom kapacitetu trebalo je da počne od 15. marta, pa su, kaže, Srbi na Kosovu s pravom strahovali.

„Postoji bojazan. Kada vratite vreme unazad i kada živite istoriju koja je bila, logično je da Srbi na Kosovu i Metohiji svaku institucionalnu pretnju gledaju kao egzodus. To je prosto tako. Taj strah je usađen, samo bi se nekako prepakovalo, jer mi ne možemo da relativizujemo 17. mart. Desilo bi se, ako ne tenkom onda papirima, ako ne artiljerijom, onda administracijom“, objašnjava ona.

Nikolićeva dodaje da bi to, u stvari, bio taj „ispaljeni metak ka Srbima“, ali papirološki i birokratski.

„Ali, definitivno od svake situacije od dolaska Aljbina Kurtija na vlast, srpski narod na Kosovu i Metohiji je u strahu. Da li on nekoga sluša ili ne - to je druga strana medalje, ali očigledno je ovog puta morao da sasluša i zato smo imali Petera Sorensena u Prištini“, rekla je Nikolić.

Ističe da je postignutim rešenjem sprečen administrativni pogrom i sačuvan status srpskih institucija.

„Da, 10.000 ljudi je direktno ugroženo, ali isto tako je 15.000 ljudi sačuvalo svoja radna mesta, koji rade u prosveti i zdravstvu. Isto tako, naši studenti su već 16. marta bili na svojim fakultetima i niko im nije tražio nikakve dozvole za ulazak i bilo šta“, ukazuje ona.

Nikolić kaže da će biti dobro ako EU i glavni pregovarač Peter Sorensen nastave da rade u skladu sa poverenim mandatom, jer bi se onda ušlo u fazu prvog koraka ka normalizaciji odnosa Beograda i Prištine.

„Samim tim bismo krenuli u formiranje Zajednice srpskih opština. Sa druge strane, Aljbin Kurti je dobio 50 odsto realnih ili nerealnih glasova Albanaca i taj čovek je rekao da ne želi Zajednicu srpskih opština. Sada je drugo pitanje da li su oni njega ubedili, da li će ga ubediti ili on sada u sukobima sa Vjosom Osmani gubi tu podršku. Da li će imati ili neće, to je pitanje i videćemo u narednom periodu“, zaključila je Nikolić.

Potpredsednik Srpske liste Dalibor Jevtić kaže da svi koji žive na prostoru Kosova odlično razumeju kakva bi opasnost čekala Srbe 16. marta da do sporazuma nije došlo.

„Mi smo više puta rekli, da li je situacija idealna? Pa, naravno da nije i s obzirom na sve okolnosti u kojima se nalazimo, s obzirom na to da znamo ko čini taj režim u Prištini i kakva je politika Aljbina Kurtija, zahvaljujući angažovanju naših državnog vrha, zahvaljujući angažovanju predsednika Vučića, gospodina Petkovića, kao glavnog pregovarača, ali i Srpske liste, koje je radila na terenu, postignuto je nešto što treba da spreči nameru Aljbina Kurtija, koji je hteo da zloupotrebi taj zakon usvojen 2013. godine, koji je inače usvojen pre Briselskog sporazuma i da tako načini jedan vid, kako smo mi nazvali, administrativnog pogroma“, rekao je Jevtić.

Dodaje da nije nikakva novina i da se zna da se koriste metodi koje su korišćeni u Hrvatskoj, kada je o srpskom narodu tamo reč.

„Nije nikakva tajna da su upravo Aljbin Kurti i njegovi saradnici odlazili u Zagreb po instrukcije i savetovanja, na koji način da, hajde da tako kažem, bez sukoba, bez ispaljenog metka, proteraju određeni broj Srba sa prostora Kosova i Metohije“, ukazuje on.

Jevtić dodaje da postoji drugo činjenično stanje koje dozvoljava Aljbinu Kurtiju da se ponaša na način na koji se ponaša, a to jeste trenutna situacija u svetu i to što je pažnja, pre svega Zapada, usmerena ka Ukrajini i Bliskom istoku.

„I pre nego što je trebalo uopšte da dođe do primene zakona, protiv kojeg smo mi, nije data nikakva šansa da mi kroz institucije uradimo nešto što bi sprečilo da se u ovakvom obliku on primeni. Zato što Srbi nikada nisu i nikada neće i ne mogu biti stranci u svojim domovima na prostoru Kosova i Metohije. Mislim da je to važno reći. Ali mi ne možemo da dozvolimo da kukamo, pa da se nešto dogodi“, kaže Jevtić.

Objašnjava da je sve trajalo mesecima i da je krajnji cilj Aljbina Kurtija bio da stvori jednu drugačiju realnost na terenu, da kaže – „pa vidite, šta će nama Zajednica srpskih opština“.

„Sutra da se institucije ugase, Kurti ih na neki način prisilno integriše. Što se nas tiče, to se nikada neće dozvoliti. Mi insistiramo da se formira Zajednica srpskih opština i da se kroz Zajednicu srpskih opština stvori mogućnost autonomije, koju mi kao narod trebamo da dobijemo. Da naša deca nastave da uče po planu i programu koji dolazi iz Republike Srbije. Naša deca neće da uče drugačiju istoriju, o nekakvim drugačijim herojima, već ono što jeste naša istorija“, podvukao je Jevtić.

Kaže da je suština sprečavanje Kurtijeve namere da se oko 10.000 Srba protera sa prostora Kosova u jednom danu.

„Šta će biti nakon eventualnih izbora u maju mesecu? Pa i tu okolnosti mogu biti drugačije. Ali ono što jeste činjenica, da koliko god nas raznorazni sada napadaju, u stvari je njima žao što smo mi došli do rešenja. Jer da nismo došli do rešenja, napadali bi nas zašto nismo rešili ovo pitanje i zašto smo dozvolili da 16. marta 10.000 ljudi bude van Kosova. Zato oni sada žale, jer to je taj politički oportunizam koji oni koriste u ovakvim situacijama. A naše je da radimo i to što će nas neko napadati i kritikovati, pogotovo oni koje nikad nikakav predlog nisu dali za bilo koji problem“, rekao je Jevtić.

Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Vladimir Vuletić kaže da sve to što se dešava na Kosovu nije nešto što je počelo juče, ni pre 10 godina, a ni 2004. ili 1999. godine.

„Dakle, proces je izuzetno dug, ali je naravno ’99. godina bila, na neki način, ključna i od tog momenta mi imamo situaciju u kojoj, faktički, sve vlade u Prištini rade, manje ili više uspešno, pod manjim ili većim pritiskom izvana, na onome što ja pretpostavljam neće prestati da rade ni ubuduće, a to je pokušaj da Kosovo i Metohija, odnosno Republika Kosovo, kako oni to zovu, na kraju bude čak i od Srbije priznata kao potpuno nezavisna država“, objašnjava Vuletić.

Podsetio je da je parola „Kosovo republika“ postojala i u vreme Socijalističke Jugoslavije i da je najvažnije u svemu tome da taj proces teče brže ili sporije i da u velikoj meri zavisni od međunarodnih okolnosti.

„Osim toga, važno je iskoristiti ukupan strategijski momenat jer je pitanje kako će se stvari dešavati u čitavom svetu, pa i u ovom regionu, sledećih pet ili 10 godina, i to je ono što je bila zapravo pretpostavka na osnovu koje sam i izgradio to o čemu sam rekao“, navodi on.

Vuletić kaže da je sasvim nešto drugo - politička borba da se taj proces uspori.

„Jer sve ono što Srbija može i što je manje ili više uspešno, nekada spretnije, nekada manje spretno, činila od te ’99. godine, to je pokušaj da se taj proces uspori, a istovremeno da se ne dovede u pitanje na kraju krajeva i ono što je čitava srpska zajednica. Na Balkanu smo imali prilike da vidimo da je pokušaj da se sačuva Kosovo i Metohija na administrativni način doveo do onoga što smo imali ’99. godine i da oni koji su u tom trenutku stvarali novi svetski poredak se uopšte nisu libili da im to bude povod da učine ono što su ’99. godine učinili. Moramo da budemo svesni te činjenice i sve što mi zapravo radimo je pokušaj da se, sa jedne strane, uspori taj proces, a da, sa druge strane, ne dovedemo u pitanje Srbiju kao državu“, rekao je Vuletić.

Vuletić ističe da je jedna stvar izvesna, a to je da Srbija, makar ne ostao nijedan Srbin na Kosovu, „nikada neće priznati Kosovo i Metohiju“.