Radojković: Nato bombardovanje Jugoslavije otvorilo lampu iz koje je pobegao duh

Stefan Radojković
Izvor: Kosovo Online

Nato bombardovanje Jugoslavije, izvedeno bez saglasnosti Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, označilo je raskid sa dotadašnjom praksom međunarodne zajednice i promenu međunarodnih odnosa, otvarajući, istovremeno, lampu iz koje je pobegao duh, kaže istoričar Stefan Radojković, povodom 25. godišnjice od početka napada na SRJ.

Radojković za Kosovo onlajn ukazuje i da na Kosovu, četvrt veka kasnije, postoji samo "fasadna demokratija" koja nije ispunila ništa od onoga što je bilo planirano pre Nato intervencije.

"Bombardovanje je bilo uvod u unipolaran svet međunarodnih odnosa u kojem dominira SAD sa saveznicima i partnerima. Konkretno, Nato bombardovanje pod ’šifrom udruženih snaga’ je označilo raskid sa dosadašnjom praksom međunarodne zajednice – da takve intervencije zahtevaju odobrenje Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija", istakao je Radojković.

Podseća da su države Natoa pokušale da iskoriste delove Povelje UN koji su im, načelno, davali prava na intervenciju, s obzirom da su, iz njihove percepcije, kršena ljudska prava u sukobu između legalnih vlasti tadašnje SRJ i terorističke organizacije OVK.

"To je označilo promenu međunarodnih odnosa, a s druge strane otvorilo je lampu iz koje je pobegao duh međunarodnih intervencija u onim regionima koji su po njima nedemokratski, gde su smatrali da se krše ljudska prava", napominje Radojković.

Dodaje da su upravo zato i pojedini teoretičari u oblasti međunarodnih odnosa često Kosovo uzimali kao početnu tačku za ono što će kasnije biti intervencije u Avganistanu i Iraku, pod parolom borbe protiv terorizma.

"Namera je bila ista da se spreče masovna kršenja ljudskih prava, ali da se sa druge strane uradi socijalni inženjering tih društava, da se naprave socijalno-liberalna društva po ugledu na društva zapadne Evrope i SAD, kako su oni sebe nazivali", kaže Radojković.

Naglašava da je to je jedna od sekvenci koja je nagovestila ono što je dolazilo od tog trenutka i što je bila dominantna paradigma do 2016. godine. 

"Smatra se da su cele 1998. godine pravljeni planovi, ako dođe do intervencije - kako će se intervenisati. To je, pre svega, bila vazdušna kampanja, bombardovanje iz vazduha sa simultanim i koordinisanim dejstvom terorističkih organizacija što na KiM, što sa prostora Albanije, koje su preko Prokletija pokušavale da uđu na teritoriju Kosova i Metohije. Mi apsolutno nemamo sve uvide u taj trenutak početka planiranja, ali znamo da su u okviru Stejt Departmenta i Pentagona postojali planovi kako bi ta intervencija trebalo da izgleda, a kako bi trebalo da izgleda izgradnja postkonfliktnih društava nakon intervencije", rekao je Radojković i dodao da je to i objavljeno u knjizi "Potraga za održivim mirom" koju su napisali ljudi koji su bili na terenu u okviru Unmik misije.

Pojašnjava da druga grupa autora, koja je bila deo Unmika, smatra da ta misija nije uspela i da se ono što se proklamovalo kao cilj - multietničko i multikulturalno društvo izgrađeno na principima liberalne demokratije i građanskog nacionalizma - nije desilo. 

"Kosovo je zapravo fasadna demokratija, suštinski ništa nije urađeno. I ta fasadna liberalna demokratija je jedino što postoji. Do standarda koji su postavljeni se nije došlo", rekao je Radojković.

U prilog tome, kaže, svedoči i činjenica da je posle martovskog pogroma sa liste zahteva ukinuto više od dve trećine standarda koji su se zahtevali od privremenih institucija na Kosovu.

Radojković je jasan – Misija Unmika nije uspela, Misija Euleksa – još manje.

"U Prištini imamo mimikriju liberalno -demokratskih institucija koja je u ovavkim međunarodnim konstalacijama dovoljno dobra da može da se zalepi i da se kaže da neki standardi jesu ispunjeni", ocenuje on.

Sa druge strane, ukazuje da su Beograd i Srbija u nezavidnoj situaciji pogotovo sa zaoštravanjem odnosa na Bliskom Istoku i u Ukrajini.

"Beograd se trudi da održi principe poštovanja međunarodnog prava, Rezoluciju SB UN 1244, da ona važi za sve ili da ne važi ni za koga. Konkretan primer je Ukrajina, slučaj u kojem se poziva na poštovanje njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta pre 2014. godine. Ako je to princip, što jeste u skladu sa svim međunarodnim aktima, onda mora da važi za sve aktere", rekao je Radojković.