Šta će biti sa Gazivodama posle 4. septembra?
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je iz Slovenije sa Bledskog foruma da će Albanci od 4. septembra, prema informacijama koje on poseduje, krenuti u akciju učlanjenja u međunarodne organizacije i lobiranja za nova priznanja Kosova na šta je Vašingtonskim sporazumom bio stavljen moratorijum.
Ostaje nejasno šta će se desiti sa planom za Gazivode, prenosi Sputnjik.
Vašingtonski sporazum, koji su Beograd i Priština potpisali 4. septembra 2020., stavlja akcenat na ekonomiju pa pored studije za upravljanje Gazivodama obuhvata i izgradnju autoputa i ostale infrastrukturne projekte i ugovore.
Zoran Anđelković, bivši predsednik Privremenog Izvršnog veća Kosova i Metohije kaže da kada je reč o Gazivodama Priština nije prihvatila izveštaj Amerikanaca o planu upravljanja Gazivodama.
„Prema tome, to nije pitanje vezano za 4. septembar jer Kurti nije prihvatio ništa od Vašingtonskog sporazuma osim priznanja Izraela. Mislim da su oni i do sada radili na lobiranju za članstvo u Interpolu, Unesku itd. samo tajno, odnosno, nisu javno podnosili zahteve,“ kaže Anđelković.
Da li će to uraditi kada prođe moratorijum 4. septembra videćemo, napominje Anđelković, dodajući da ako se to desi Srbija neće samo nemo stojati i posmatrati već da će nastaviti da brani Rezoluciju 1244.
Kfor neće dozvoliti zauzimanje postrojenja
„Što se tiče Gazivoda, postoji taj nepisani sporazum i obećanje prvog čoveka NATO da albanske bezbednosne snage neće ići na sever bez saglasnosti Kfora pa stoga smatram da se Albanci neće upuštati u avanture kao što su nasilno zauzimanje ovog postrojenja,“ mišljenja je Anđelković.
Politikolog iz NVO „Aktiv“ sa Kosova Igor Marković nije baš uveren da će Amerika dozvoliti da se Vašingtonski sporazum tek tako prekrši, posebno u ekonomskom delu gde spadaju između ostalog i Gazivode i izgradnja autoputa do Merdara.
„Teško je objasniti a još teže predvideti kako će se ponašati vlada Aljbina Kurtija s obzirom da se od početka stupanja na funkciju Kurti ponaša kao da je i dalje u opoziciji,“ konstatuje sagovornik Sputnjika.
U tom kontekstu, dodaje Marković, Kurti nije taktičar u svom odnosu prema članovima Kvinte kao što su to bili njegovi prethodnici. On smatra da je teško očekivati neki razuman potez iz Prištine u smislu implementacije Vašingtonskog sporazuma.
Američke pare su deo Vašingtonskog sporazuma
„Da li govorimo o Gazivodama ili o auto-putu, nebitno je. Drugi problem je u tome što što se elementi Vašingtonskog sporazuma često brkaju. Taj 4. septembar jeste dan kada prestaje moratorijum obe strane (na lobiranje za priznavanje i otpriznavanje), ali ne treba zaboraviti da u ekonomskom i investicionom delu sporazuma učestvuju američke kompanije koje su plaćene za svoj posao,“ napominje Marković.
U tom smislu, dodaje on, i studija koja se bavi upravljanjem Gazivoda i hidro i elektro kapacitetima je posao koji je odrađen i za koji je neka firma plaćena.
„Mi, dakle, ne znamo da li će Vašington izvršiti pritisak i na Prištinu, i Na Beograd da se ta studija slučaja Gazivode implementira u praksi, ali sudeći po tome da je najavljena izgradnja deonica autoputa sa kosovske strane za proleće iduće godine koju grade američke kompanije, teško da će se Vašington odreći svog ekonomskog interesa. Zato ne bih baš bio entuzijasta da će Vašington brzo i lako odustati od Vašingtonskog sporazuma,“ zaključuje Marković.
Značaj Gazivoda
Podsetimo, jedna od tačaka Vašingtonskog sporazuma odnosila se i na Gazivode, a u studiji koju su Amerikanci uradili o tome pominje se delimično finansiranje projekta od strane Amerike.
Na osnovu zvaničnih vladinih dokumenata, od hidrosistema Ibar-Lepenac na Gazivodama, u Zubinom Potoku pijaćom vodom se snabdeva sever Kosova, ali i Priština sa okolinom. Srpska strana insistira da upravljanje jezerom Gazivode bude u nadležnosti Zajednice opština sa srpskom većinom, što je kosovska strana kategorično odbila.
Jezero Gazivode je od velike važnosti za Kosovo jer snabdeva vodom preko 500.000 građana Kosova u sedam opština južno i severno od reke Ibar: Južna Mitrovica, Severna Mitrovica, Zvečan, Vučitrn, Glogovac, Srbica i deo Prištine. Pored toga, elektrane „Kosova A“ i „Kosova B“, „Trepča“ i „Feronikeli“ u potpunosti zavise od vodosnabdevanja iz jezera Gazivode. Takođe, u hidroelektrani Valač proizvodi se 32 megavata (MV) električne energije.
Ako Vašingtonski Sporazum donosi Srbiji branu i jezero kao i hidroelektranu mbogo većeg kapaciteta od Valača i uz potouno ubiranje naplate korišćenja vode za piće Prištevcima i navodnjavanje i hlađenje ZSO i Zubinom Potoku u redu ali ako se tako nešto ignoriše onda moramo kod Ribarića napraviti branu i prevodnicu i Ibar skrenuti kanalom (dužine svega 10-15 km.) u reku Rašku i produbljenim koritom kod Raške vratiti u Ibar. Samo tako će se Albanci privesti pameti i od nhuhove konsteuktuvnosti će zavisiti hoće li Srbija odvrnuti slavinu ili neće.
Inače, za ove 23 godine Albanci su ukrali vode i struje u vrednosti od 2-3 milijarde evra i od srpske vide samo od Prištevaca oko 500 miliona evra. I šta bi značilo za ZSO, Zubin Potok godišnji priliv od oko 130 miliona evra godišnje. Ali, može se kao i do sada da vodu koriste za džabe ali pod uslovom da severno od reke Ibar ostane u Srbiji, Eksterotijalnost SPC i njenih metoha po vatikanskom modelu i ZSO +++ za preostalih 6 srpskih ooština i sedmu Goru jer Goranci su narod vrlo blizak Srbima i nikakve veze nemaju sa Albancima jer su islam primili pre stotinak godina.