UŽIVO Izricanje presude u Hagu: Tači učestvovao u izvršenju krivičnih dela i podržavao ih na brojne načine

Pred Specijalizovanim većima Kosova u Hagu počelo je izricanje prvostepene presude četvorici lidera OVK Hašimu Tačiju, Kadriju Veseljiju, Jakupu Krasnićiju i Redžepu Seljimiju.

Sudija Smit je čitajući odluku panela naveo da premda je odgovornost optuženih lična, nijedan od njih ne bi mogao sam da postigne ono što je urađeno.

„Zajedno su se dogovorili o cilju, uspostavili sistem, napravili zatvoreničke objekte, obrazovali jedinice. Sebi i drugima dodeli su uloge. Zajedno su imenovali druga lica na važne položaje, zajedno su pravili saopštenja, napadali neprijatelje i kreirali politiku nekažnjivosti za krivična dela. Koliko je plan bio jednostavan, bio je i poguban. Sastojao se od uspostavljanja zatvoreničkih objekata, hapšenja, lišenja slobode i ubijanja. Taj plan je sprovođen tokom čitavog sukoba“, rekao je sudija Smit.

Gospodin Tači je učestvovao u izvršenju krivičnih dela i podržavao ih na brojne načine, rekao je sudija Smit. 

„Objavljivanjem saopštenja i vođenjem specijalnog rata, pokazao je da dopušta izvršenje krivičnih dela nad protivnicima. Lično je učestvovao u krivičnim delima  hapšenja, lišavanja slobode, saslušavanja 13 poslanika u Ćirezu i Banjici, hapšenju, lišenju slobode i ubistvu Behajdina Alačija. Imao je saznanja i o hapšenju nekoliko drugih pojedinaca. Kad je reč o Alačiju, panel je zaključio da je 1993. Alači imao ozbiljan sukob sa Tačijem jer su ga optužili da je doveo Šabana Šalju, navodno srpskog špijuna u organizaciju u kojoj su bili. Panel je zaključio da pre nego što je nestao, Alači je bio pod prismotrom špijunske službe OVK", rekao je Smit i nastavio:

„Hašim Tači i Kadri Veselji tražili su da ih obaveštaju o kretanjima Alačija. 11. juna 1998. Alači je otišao iz svog doma u Štab OVK u Glogovcu. Tamo su stigli Tači i Veselji. Odveli su Alačija sa lisicama na rukama. Alači nikad više nije viđen i panel se uverio da je ubijen. Da bi to prikrili, uradili su nekoliko stvari: Napisali su izveštaj da je Alači poginuo u borbi kao mučenik. Kadri Veselji je sa Tačijem pokušao da da mito Alačijevoj porodici što je ona odbila“.

Tači i Veselji su zlostavljali Šabana Šalju, nastavio je dalje sudija Smit.

"Panel je zaključio da je Tači imao saznanja o velikom broju krivičnih dela nad protivnicima, ali nije preuzeo nikakve mere da bi kaznio počinioce. Aktivno je učestvovao u krivičnim delima i unapređivao lica umešana u dela. Širio je iniformacije o krivičnim delima i govorio lažne informacije da se OVK pridržava humanitarnog prava. Što se tiče Veseljija, panel je zaključio da je on doprineo ostvarenju zajedničkog cilja. Bio je načelnik direkcije za obaveštajne poslove čiji je cilj bio pribavljanje informacija o kolaboracvionistima kao i praćenje tih lica. Gospodin Veselji je bio ključni element u ostvarenju zajedničkog cilja. On je zajedno sa ostalim optuženima na ključna mesta postavljao lojalna lica. Uz to, panel je zaključio da je Veselji učestvovao u krivičnim delima. Bio je lično uključen u realizaciju Specijalnog rata glavnog štaba, identifikovanju protivnika, kao i u vršenju krivilnih dela hapšenja, lišenja slobode i ubistva Alačija, kao i hapšenje, lišenje slobode, prebacivanje i puštanje na slobodu drugog zatvorenika OVK. Imao je saznanja o delima nad protivnicima, ali uprkos tome nije to sprečio, već je aktivno učestvovao u delima i podsticao ih. Takozvana bezbednosna saznanja na osnovu kojih je veliki broj lica bio uhapšen i ubijen, svodile su se uglavnom na glasine. Nije bilo dokaza da su žrtve bile špijune", pročitao je sudija.

Na početku izricanja presude sudija Čarls Smit je naveo da se postupak se bavio optužnicom, a ne legitimitetom OVK. 

„Hašim Tači, prvi je optuženi u ovom predmetu. Od marta 1998. do septembra 1999. Tači je bio načelnik direkcije za informacije OVK i vrhovni komandant OVK.  Kadri Veselji, drugooptuženi u ovom predmetu državljanin je Kosova. Gospodin Veselji je jedan od osnivača OVK i glavnog štaba. Bio je član direkcije OVK za politička pitanja i načelnik obaveštajne službe OVK. Bio je i načelnik obaveštajne službe Kosova, zvane Šik. Redžep Seljimi, trećeoptuženi, državljanin je Kosova, rođen u opštini Srbica na Kosovu. Tužilaštvo navodi da je Seljimi bio član glavnog štaba OVK, bio je načelnik sektora za operacije OVK.  Jakup Krasnići, četvrti je optuženi, državljanin Kosova. Tužilaštvo tvrdi da je bio član glavnog štaba OVK i član direkcije OVK za politička pitanja, glavni portparol OVK i portparol privremene vlade Kosova“, rekao je sudija Smit.

Sudija Smit je dalje naveo da Tužilaštvo sve optužene tereti po šest tačaka optužnice za zločine protiv čovečnosti - konkretno progon, zatvaranje, drugi nehumani postupci, mučenje, ubistvo i prisilni nestanci lica. 

„Tužilaštvo tvrdi da su sve radnje koje se stavljaju optuženima na teret bile deo sistematskog napada i šireg napada. Tužilaštvo tvrdi da su optuženi znali za taj napad. Tužilaštvo optužene tereti po četiri tačaka optužnice za ratne zločine: protivzakonito ili proizvoljno hapšenje ili lišavanje slobode, surovo postupanje, mučenje i ubistvo. Po navodima tužilaštva, sve radnje izvršene su u kontektu OVK i snaga Savezne Republike Jugoslavije. Tužilaštvo tvrdi da su dela činjena u bazama ili štabovima OVK. Optuženi su bili svesni da su žrtve bile lica koja nisu aktivno učestvovala u borbama. Optuženi snose individualnu odgovornost. Sva četvorica optuženih izjasnila su se da nisu krivi po svim tačkama optužnice“.

Sudija je daje naveo da je suđenje  vođeno u kontekstu neprestanog zastrašivanja svedoka.

„Nekoliko svedoka povuklo je svoje izjave, lagalo panel, ponavljalo napamet naučene rečenice. Neki svedoci su se plašili iz bojazni za sopstvenu bezbednost. Činjenica da panel može da donese presudu svedoci o njihovoj hrabrosti i odlčunosti. Zbog zastrašivanja svedoka, primenjene su mere radi zaštite pojedinaca“.

O zločinima protiv čovečnosti

"Panel se nije uverio da žrtve predstavljaju civilne žrtve, pa stoga panel nije zaključio da je tužilaštvo dokazalo da su počinjena krivična dela progona, mučenja, kao i drugih nehumanih postupaka, ubistva i prisilnog nestanka lica kao zločini protiv čovečnosti.  Panel je zaključio da je najkasnije od kraja marta 1998. do 20. juna 1999. postojao nemeđunarodni oružani sukob na Kosovu između OVK i SRJ. Sukob se vodio na Kosovu, ali se na određene delove severne Albanije takođe primenjuju odredbe međunarodnog humanitarnog prava. Žrtve su bila lica koja uživaju zaštitu prema normama međunarodnog humanitarnog prava. Sva četvorica optzuženih bila su svesna okolnosti sukoba i zaštićenog statusa žrtava.  Panel nalazi da se kritični događaji, po okončanju oružanog sukoba, kada su prestala da važe pravila međunarodnog humanitarnog prava ne mogu okarakterisati kao ratni zločin", rekao je sudija Smit.

Sudija je dalje naveo da s tim u vezi panel podseća da su lica koja su lišena slobode u načelu zaštićena međunarodnim humanitarnim pravom sve do kraja sukoba. 

„Počeću sa tačkom 3. Panel je zaključio da su pripadnici OVK proizvoljno lišili slobode najmanje 385 lica i držali ih u brojnim zatvoreničkim objektima pod kontrolom OVK u 14 opština na Kosovu i u dve lokacije na severu Albanije. Pripadnici OVK, kao i vojna policija, hapsili su i odvodili žrtve u objekte. Mnoge su uhapsili u njihovim domovima ili na putevima i vodili ih u zatvore. Udarali su ih, uzimali im lične predmete i zatrašivali, sve uz tvrdnju da su srpski špijuni, izdajnici i druge slične optužbe. U zatočeništvu žrtve nisu mogle napuštati objkete, držani su pod stražom. Mnogi su bili u lancima, vezanih ruku, a drugi su držani pod pretnjom oružjem. Jedan svedok ispričao je da su ga doveli u štalu, a lica su bila vezana lancima kao životinje. Nije postojala osnovana sumnja koja bi lišavanje slobode činila neophodnim. Zatvorenici su bili u nekim slučajevima žene i deca. Nije bilo dokaza da su se žrtve bavile bilo kakvim opasnim aktivnostima. Žrtve su držane u zatvoreništvu na osnovu glasina da su srpski kolaboracionisti zbog nekakvog navodnog špijuniranja, kontakata sa srpskom policijom ili vojskom. Nema dokaza da su zaista bili špijuni ili izdajnici“, objasnio je sudija Smit i nastavio:

„Panel je zaključio da su pripadnici OVK čak i kad su lične razmirice bile uzrok hapšenja, lica zatvarali na duže vreme. U nekim slučajevima su žrtve ubijali. Tokom zatočeništva zatvorenicima nisu date osnovne garancije koje imaju prema međunarodnom humanitarnom pravu. Osim u jako malom broju slučajevima, zatvorenici nisu bili službeno obavešteni i pritvoru ili njegovim razlozima. Bili su prepušteni na milost i nemilost svojih tamničara. Uskraćivan im je redovan zakonski postupak što dokazuje da je između aprila 1998. i juna 1999. u 14 opština na Kosovu i pripadnici OVK umišljaljno pritvorilo lica. Panel je iz tih razloga zaključio da je ratni zločin zatvaranja i lišavanja slobode optužnice izvršen nad najmanje 385 lica“.

O mučenju zatvorenika

„Na osnovu ukupnih dokaza, panel je zaključio da je 348 lica bilo podvrgnuto surovom postupanju, a od tog broja 303 lica bilo podvrgnuto mučenju. Pripadnici OVK su održavali nehumane uslove zatočeništva. Zatvorenici su bili zatočeni u različitim tipovima objekata, kao što su bivše škole, štale i napušteni objekti. Mnogi zatvorenici morali su da spavaju na betonskom podu, koji je bio prekriven ljudskim i životinjskim izmetom. Dobijali su jako malo hrane, nije bilo dozvoljeno da se peru. Bili su vezani lancima ili lisicama, a vezane su im bile ruke i noge. Mnogi pripadnici OVK su fizički zlostavljali zatvorenike, redovno ih šutirali, premlaćivali, udarali ih kundacima, metalnim štanglama i kablovima za struju. Neke bi obesili za noge i tukli ih dok su visili. Mnoge su tukli dok nisu mogli da ustanu. Neki su zatvorenici umrli zbog žestokih premlaćivanja. Jedan zatvorenim je moli dok su ga tukli da mu daju metak, ali mu ja pripadnik OVK rekao da za njega nema metka“, rekao je sudija Smit.

On je dalje naveo čitajuću obrazloženje presude da su zatvorenici bili psihički mučeni, a da su dvojicu zatvorenika su toliko žestoko premlatili pred drugima da su se svi ostali zaplakali.

„Jednog zatvorenika koji je izvršio samoubistvo, ostavili su da ga drugi gledaju. U mnogim objektima, žrtvama su pretili da će ih ubiti, ili da su druga lica zajedno sa njima pogubljena. Zatvorenici su gledali kako im tuku rođake ili članove porodica. Jedan svedok je ispričao kako su rođaka ubili pred njih: “Lakše bi mi bilo da su mene ubili”, rekao je taj svedok.  Mnogi zatvorenici pretrpeli su teške povrede, lomili su im noge, rebra i do dan danas trpe bolove i ne mogu normalno da hodaju. Mnogima su izbijeni zubi ili su im ostali trajni ožiljci. Mnogi su opisali trajne posledice svog stradanja, pa pate od depresije i drugih problema. Panel je zaključio da su pripadnici OVK nameravali da zatvorenicima nanesu teške duševne i fizičke patnje“.

 

 

Sudija Smit je zatim prešao na tačku optužnice ubistvo kao ratni zločin. 

"Panel je zaključio da su pripadnici OVK između 1998. i 20. juna 1999. umišljajno izvrššili radnje činjenja i nečinjenja koja su izazvala smrt 96 lica koja nisu aktivno učestvovala u borbama. Konkretno, na raznim lokacijama koje su bile pod kontrolom OVK, žrtve su ubijene vatrenim oružjem, a ostali su preminuli od posledica teškog premlaćivanja. Tela žrtava pronađena su u stanju koje je ukazivalo na povredu njihovog ličnog dostojanstva. Jedan svedok je ispričao da je porodica iz medija saznala za smrt svog člana. Telo žrtve bilo je ostavljeno pored puta, ruka mu je bila slomljena, imao je podlive i posektoine. Tela nekih žrtava nikad nisu pronađena. Imajući u vidu okolnosti, s obzirom na povrede koje su im nanete, jedini zaključak je taj da su barem neki od pripadnika OVK imali nameru da ubiju pojedina lica. Panel iz toga zaključuje da su pripadnici OVK u 12 opština na Kosovu umišljajno izvršili radnje koje su izazvale smrt najmanje 96 lica pa je stoga dokazano da je izvršen ratni zločin ubistva", naveo je Smit.

Sudija Smit je istakao da su napadani  pripadnici drugih snaga i lica povezana sa njima.

Pojedince za koje se tvrdilo da u povezani sa vlastima Srbije, ali i pripadnike nacionalnih manjina, kao Rome i Srbe. Glavni ciljevi bili su ubijanje i napadanje etničkih Albanaca osumnjičenih za kolaboracionizam i etničkih Srba označenih kao neprijatelje. 

2.Ciljano napadanje Albanaca i Srba iz istih razloga. 

3.Ratna saopštenja i deklaracije u kojima su upućivanje pretnje. 

4.Vođenje specijalnog rata protiv protivnika. 

5.Ponavljanje tih poruka u saopštenjima Talčija i Seljimija. 

6.Korišćenje vojne policija, a tajne službe za praćenje kolaboracionista. 

7.Uspostavljanje zatvoreničkih objekata.
Potrage za pojedincima na osnovu spiskova sumnjivih osoba. 


9.Postojanje jasnog obrasca u krivičnim delima izvršenih u objektima

10.Dopuštanje, prihvatanje i podsticanje na izvršenje krivičnih dela i postojanje politike nekažnjavanja nad delima izvršenih nad protivnicima.

Glavna tužiteljka Kimberli Vest za njih je zatražila kazne od po 45 godina zatvora, dok je odbrana predložila oslobađanje.

Sudsko veće u Hagu dva puta je odlagalo presudu, prvo u maju za 20. jul, a zatim i za 16. septembar, zbog obimnosti dokaza i složenosti predmeta.

Optužnica na više od 300 strana tereti Tačija i još trojicu vođa OVK Kadrija Veseljija, Jakupa Krasnićija i Redžepa Selimija za ratne i zločine protiv čovečnosti, uključujući nelegalno pritvaranje, mučenje, ubistva i nestanke od marta 1998. do septembra 1999. godine.

U 10 tačaka optužnice detaljno se opisuju zlodela počinjena u 43 nelegalna pritvora OVK na Kosovu i u Albaniji nad približno 407 pritvorenika, od kojih je najmanje 102 ubijeno.

Oni su optuženi za: progon na političkoj i etničkoj osnovi, zatvaranje, nezakonito hapšenje i pritvaranje, druge nehumane postupke, okrutno postupanje, prisilni nestanak, mučenje (dve tačke) i ubistva (dve tačke).

Ta krivična dela kvalifikovana su u šest tačaka kao zločini protiv čovečnosti, a u četiri tačke kao ratni zločini. Za te zločine, po optužnici, Tači i saoptuženi snose i individualnu i komandnu odgovornost.