Povratak na Kosovo: Hoće li Srba ponovo biti u Prištini?

Priština
Izvor: Pixabay

U Prištini je do 1999. godine živelo oko 40.000 Srba, danas petnaestak. Iako Marija Novaković, koja je prošle godine uspela da pravnim putem vrati stan koji joj je bio uzurpiran, nestrpljivo iščekuje da se u njega useli i da ponovo postane stalni stanovnik svog rodnog grada, ona ne zna nikoga iz svoje generacije ko bi krenuo njenim stopama. Kako kaže za Kosovo onlajn, neki su se već skućili na drugim mestima, neki ne mogu da povrate svoju imovinu, neki se plaše.

Premijer Kosova Aljbin Kurti, posle subotnje runde pregovora u dijalogu Beograda i Prištine u Ohridu, na pitanje novinara da li se zalaže za povratak Srba na Kosovo i za njihova prava, odgovorio je da se zalaže za prava svih na Kosovu, bez obzira na nacionalnu ili versku pripadnost, "i onih koji su tu, i onih koji su otišli i žele da se vrate, a imaju svoju imovinu na Kosovu".

Međutim, samo tokom prošle godine obijeno je i oplјačkano više kuća srpskih povratnika u selu Kovrage u opštini Istok, u Klobukaru kod Novog Brda, Osojanu... Srbin povratnik je uhapšen zbog sumnje da je navodno počinio ratni zločin. Kada se pre neku godinu u selo Ljubožda vratilo 13 srpskih porodica, Albanci su organizovali protest. Jedinu srpsku povratnicu u Đakovicu Dragicu Gašić morala je da obezbeđuje policija zbog torture kojoj je bila izložena.
  
Prema podacima Vlade Srbije, interno raseljenih i prognanih Srba sa Kosova je oko 210.000, a najbrojnije raseljavanje bilo je tokom leta 1999. Pet godina kasnije, samo tokom dva dana martovskog pogroma proterano je više od 4.000 Srba, a od toga se tek dva odsto vratilo na Kosovo.

Docent na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Stefan Surlić kaže za Kosovo onlajn da ni vlasti u Prištini niti međunarodni akteri koji su preuzeli odgovornost od 2000. godine naovamo, nisu preduzeli nikakvu ozbiljniju politiku povratka Srba na Kosovo.

"Samim tim što nije bilo spremnosti da se to učini sve vreme postoje tri ključne prepreke zbog kojih nemamo relevantan broj Srba koji imaju želju da se vrate ali se ipak ne vraćaju na teritoriju Kosova i Metohije. Prvo, to je bezbednost. To pitanje je i dalje vrlo otvoreno, pogotovo na prostoru Metohije gde se pojedinci suočavaju sa krađama, sa konstantnim
napadima ili verbalnim pretnjama. Drugi razlog su imovinska pitanja jer i dalje imamo oko 40.000 nerešenih predmeta. Konkretnije, tu je reč o uzurpaciji, o rušenjima, paljenjima lokala, stanova i kuća, a da ne govorimo da u proteklih nekoliko godina postoji uzurpacija pre svega poljoprovrednog obradivog zemljišta“, kaže Surlić.

Kao treći razlog Surlić navodi pitanje egzistencije.

"Čak i da je rešeno pitanje imovine, čak i da se dolazi u sredinu u kojoj se ne bi suočavali sa fizičkim napadima, ne postoje egzistencijalni uslovi za normalan život. Ukoliko žele da se vrate, Srbi se ograničavaju na povučen, ruralni život, posvećen poljoprivredi, bez ikakve socijalne interakcije i to je veliki problem. Na to mogu da se odluče najčešće stariji, ljudi u penziji, ali nikako mlađa populacija koja želi da se ostvari u potpunosti i zbog toga ne vide perspektivu daljeg života na KiM“, kaže naš sagovornik.

Marija Novaković je po napuštanju Prištine živela je u Blacu, Prokuplju, Batočini i Beogradu, ali se posle dve decenije vratila na Kosovo. Radi u vrtiću u Lapljem Selu, udaljenom od Prištine desetak kilometara. Sređuje stan u Prištini koji joj je vraćen posle 23 godine.

"Bila sam skoro tamo, komšijama Albancima je bilo drago što me vide. Kako će da me prihvate kada budem počela da živim u stanu, videću. Rasla sam u gradu u kome je bilo mnogo nacija, ali je za mene komšija bio komšija, nisam gledala koje je nacionalnosti, tako sam vaspitana“, kaže nam Novaković.

Dvojica sinova, Stevan i Lazar, iako žive i rade u Beogradu, glavna su joj podrška u nameri da ponovo živi u Prištini.

"Lazar, koji se rodio u Beogradu nije hteo tamo da se krsti, već hoće u manastiru Gračanica. Stariji, Stevan, je kršten u Crkvi svetog Nikole u Prištini koja je zapaljena. Kada sam je takvu videla mislila sam da ću da umrem koliko mi je bilo teško. Sve mogu da razumem, ali takav odnos prema svetinjama, bez obzira kojoj veri da pripadaju, to ne razumem“, kaže Marija Novaković, koja se uprkos svemu vratila na Kosovo.

Da li će njen primer ostati usamljen i hoće li Srba u Prištini ponovo nekada biti u većem broju?

Stevan Surlić kaže da je akcija ove povratnice, kao i jedine Srpkinje povratnice u Đakovicu Dragice Gašić herojska i hrabra, ali i da ne treba zaboraviti pod kakvim uslovima Gašić živi u Đakovici.

"Posle 23 godine veoma je mali broj ljudi koji bi zaista želeli da se vrate na Kosovo, čak i pod idealnim uslovima jer su naprosto u međuvremenu krenuli u potpuno novi život, integrisali se u novu sredinu i zato mislim da ćemo imati samo sporadične slučajeve povratka jer je vreme učinilo svoje“, kaže Surlić.

On ukazuje da teorija kaže da je uvek većina odgovorna za manjinu i da to znači da je albanska većina ta koja bi trebalo da obezbedi Srbima da žive na Kosovu.

"Ukoliko ih stvarno smatraju delom svog društva, oni bi morali da ponude Srbima da žive u Prištini i da im obezbede egsitencijalne uslove i da im na taj način pokažu da su jedna funkcionalna etnička zajednica i u Prištini i na Kosovu. Ovako, kada imate trajnu marginalizaciju, naravno da nema ni želje kod pojedinaca da se vrate. Bez snažne akcije vlasti u Prištini i međunarodnih aktera da podrže mlade porodice ne samo da se vrate, već i one koje su već tu, da ostanu, mislim da su demografske prognoze negativne“, zaključuje Surlić.

Inače, u Oebsovom Izveštaju o proceni prava zajednica iz 2021. godine navodi se da se u mestima povratka i dalje dešava veliki broj bezbednosnih incidenata.

“Prema podacima koje je OEBS dobio, ova dela variraju od sitnih krađa do požara i napada. Najčešće su provale u nenaseljene kuće kosovskih Srba. Iako mnoga od ovih dela mogu da imaju pretežno ekonomski motiv i prijavljuju se Policiji Kosova među povratnicima se pojačao negativan utisak o bezbednosti jer su mnogi počinioci izbegli pravdu. Ovo doprinosi negativnom utisku o bezbednosti za povratnike i tako sprečava proces povratka”, navodi se u pomenutom izveštaju Oebsa.