Energetska budućnost Kosova između uglja, uvoza i novih partnerstava
Energetska sigurnost Kosova ponovo je u središtu političke i stručne rasprave uoči zime, koju ministarka ekonomije Artane Rizvanoli najavljuje kao tešku zbog visokih cena na međunarodnom tržištu. Dok se domaći proizvodni kapaciteti suočavaju sa problemima, a blok B1 Termoelektrane „Kosovo B“ ostaje van pogona zbog radova, Kosovo se oslanja na uvoz električne energije. Pitanje, međutim, nije samo kako obezbediti dovoljno struje tokom predstojećih meseci, već i kako dugoročno smanjiti zavisnost od uvoza i izgraditi stabilan i održiv energetski sistem.
Piše: Slobodan Cagić
Stanje u energetskom sektoru ponovo je ovih dana bilo predmet žustre rasprave u Skupštini Kosova, gde je opozicija kritikovala vladu zbog troškova uvoza i nedovoljnih ulaganja u domaću proizvodnju.
Poslanica DSK Janina Imeri navela je da je za jedan sat, od 17 do 18 časova, bilo planirano da se uveze 275 megavata električne energije po prosečnoj ceni od 162 evra za megavat, što je, prema njenom obračunu, trošak veći od 46.000 evra.
Poslanik Alijanse za budućnost Kosova Burim Ramadani izjavio je da je Kosovo od 2021. do oktobra 2026. godine potrošilo 1,055 milijardi evra na kupovinu električne energije. Naveo je i da je samo 12. novembra za uvoz struje plaćeno 938.000 evra. To su podaci koje je izneo Ramadani tokom skupštinske rasprave.
Ministarka ekonomije Artane Rizvanoli upozorila je da Kosovo, kao i ostatak Evrope i sveta, ulazi u težak energetski period. Prema njenim rečima, cene električne energije na međunarodnim tržištima dostigle su 500 evra po megavat-satu već početkom novembra, pre nego što su nastupili najhladniji dani i period najveće potrošnje. Rizvanoli je navela da će vlada nastojati da izbegne povećanje tarifa za potrošače.
Posle rasprave u Skupštini Kosova, vlada u Prištini usvojila je odluku o obustavi trgovine električnom energijom sa kompanijama iz Srbije, kao i još dve odluke koje se odnose na uvođenje vanrednih mera u energetskom sektoru i obezbeđivanje prekograničnih prenosnih kapaciteta.
Stanje domaćih proizvodnih kapaciteta jedan je od ključnih faktora koji određuju koliko će Kosovo zavisiti od uvoza. Kosovska energetska korporacija saopštila je 13. novembra da je započela proces pokretanja bloka A4 Termoelektrane „Kosovo A“.
Istovremeno, blok B1 Termoelektrane „Kosovo B“ van pogona je od aprila zbog radova na ugradnji elektrofiltera i sistema DeNOx. Ugovorni rok za završetak radova i pokretanje kotla bio je 25. novembar, ali je Ministarstvo ekonomije saopštilo da je izvođač najavio kašnjenje.
KEK je, odgovarajući na kritike, pojasnio da je projekat zaštite životne sredine pod nadležnošću Evropske unije, dok je modernizacija turbine zasebna investicija korporacije. Prema navodima KEK-a, radovi na turbini i hladno puštanje u rad završeni su 2. novembra, dok završna testiranja zavise od okončanja projekta elektrofiltera i denoks sistema.
Stručnjak za energetiku Adhurim Hadžimusa upozorio je da se povratak bloka B1 u pogon ne očekuje pre završetka zimske sezone, što bi, prema njegovoj oceni, moglo dodatno da oteža stabilno snabdevanje tokom decembra i januara.
Pored stanja termoelektrana i kratkoročnih izazova u snabdevanju, dugoročna energetska sigurnost Kosova zavisiće od odluka o novim proizvodnim kapacitetima, razvoju obnovljivih izvora, skladištenju električne energije i unapređenju prenosne mreže.
Tu se prepliću i različiti pristupi međunarodnih partnera, pre svega Sjedinjenih Američkih Država i evropskih zemalja, čije energetske vizije za region nisu uvek iste.
Energetska kriza mogla je da bude izbegnuta
Odustajanje od projekata „Novo Kosovo“ i „Kosovo C“, kao i izostanak ozbiljnije rehabilitacije termoelektrana „Kosovo A“ i „Kosovo B“, ostavili su Kosovo zavisnim od uvoza električne energije, ocenjuje bivši ministar energetike i rudarstva Etem Čeku.
„Naravno, do ovoga nije moralo da dođe. Kako smo to mogli da izbegnemo? Da su nastavljeni projekti proizvodnje energije iz lignita, da su razvijeni tadašnji projekti „Novo Kosovo“ i „Kosovo C“, koji su predstavljali rešenje ne samo za snabdevanje već i za mnoge druge probleme“, kaže Čeku za Kosovo pres.
On smatra da bi izgradnja novih proizvodnih kapaciteta, uključujući blok snage 500 megavata, uz temeljnu rehabilitaciju postojećih termoelektrana i razvoj obnovljivih izvora energije, omogućila stabilnije snabdevanje. Prema njegovoj proceni, takva investicija bila bi i znatno isplativija od dugoročnog oslanjanja na uvoz.
Čeku upozorava da visoki troškovi energije posebno pogađaju privredu, čije se kompanije zbog problema u snabdevanju oslanjaju na generatore i skupo gorivo.
„Cela industrija na Kosovu, kakva god da je, a posebno privatni sektor, guši se zbog visokih troškova proizvodnje električne energije pomoću generatora“, navodi bivši ministar.
Kao jedan od najvećih rizika izdvaja mogućnost da kompanije zbog skupih energenata izmeste proizvodnju izvan Kosova. Zbog toga smatra da su neophodni hitna ulaganja u domaće proizvodne kapacitete, razvoj solarne energije i energije vetra, ali i politički konsenzus o pravcu razvoja energetskog sektora.
„Mora da se prekine sa krajnjom politizacijom energetskog problema. Potrebno je formirati radnu grupu koja bi, kroz parlament i Vladu, imala zadatak da razvija ovaj sektor. Potreban je politički konsenzus kako bi se podržao razvoj energetike. U suprotnom, ako naša zemlja nastavi ovako da postupa, narednih godina plaćaće električnu energiju i nekoliko puta skuplje“, upozorava Čeku.
Uvoz struje opterećuje budžet, nedostaje dugoročna strategija
Predsednik Kosovske poslovne alijanse Agim Šahini ocenjuje za Kosovo onlajn da Kosovo nema dovoljno proizvodnih kapaciteta i da kasni sa razvojem novih energetskih projekata, zbog čega značajna sredstva izdvaja za uvoz električne energije.
„I dalje uvozimo prilično mnogo, skoro oko milion evra dnevno, što je mnogo za naš budžet. Imamo dosta potencijala da proizvodimo sopstvenu struju, međutim, Ministarstvo ekonomije kasni sa tenderima i planom razvoja energetskog sektora. Znamo da nemamo dovoljno proizvodnih kapaciteta“, kaže Šahini.
On smatra da bi novac koji se izdvaja za uvoz električne energije mogao da bude uložen u infrastrukturu i druge razvojne projekte.
Prema njegovoj oceni, energetska kriza nije rešena, a Kosovo nema plan koji bi omogućio dugoročno prevazilaženje problema. Izgradnju nove termoelektrane vidi kao jednu od mogućnosti, ali ukazuje da je takav projekat sada teško pokrenuti.
„Kriza je i dalje u toku, a nema strategije kako da se reši. To možemo da rešimo samo ako pokrenemo izgradnju neke druge termoelektrane, ali sada je to veoma teško. Moramo da idemo ka alternativnoj energetici – solarnoj energiji, vetru i vodi. Međutim, i to ide veoma teško. Još nemamo strategiju kako da pokrenemo projekte koji su nam potrebni“, kaže Šahini.
Kao dodatni izazov navodi obaveze u vezi sa povećanjem udela obnovljivih izvora energije, ističući da nije jasno na koji način će Priština ispuniti postavljene ciljeve.
„Imamo i uslove Evropske unije da do 2030. godine udeo alternativne energetike bude najmanje 20 odsto. I to svakako treba da ispunimo. Ne znamo kako Vlada gleda na to i kako će rešiti te obaveze“, navodi predsednik Kosovske poslovne alijanse.
Govoreći o sigurnosti snabdevanja tokom zime, Šahini upozorava da oslanjanje na uvoz ne predstavlja pouzdano rešenje, jer dostupnost električne energije na regionalnom tržištu zavisi od proizvodnje u drugim zemljama.
„Mi nikada nismo sigurni kada uvek moramo da gledamo odakle ćemo da uvozimo. Uvoz nikada nije siguran, jer proizvodnja u drugim državama nije zagarantovana. One prodaju kada imaju viškove, a u nekim slučajevima, kada ih nemaju, ne prodaju ili prodaju tri puta skuplje“, kaže Šahini.
Energetika je i bezbednosno i geopolitičko pitanje
Politikolog Ognjen Gogić kaže za Kosovo onlajn da pitanje energetike na Kosovu prevazilazi okvire snabdevanja električnom energijom i da se kroz njega prelamaju različiti bezbednosni i geopolitički interesi.
„Dakle, energetika je za Kosovo pitanje ne samo energetsko, već i bezbednosno i geopolitičko pitanje. Mnogo toga se zapravo prelama kroz pitanje energetike. Kosovo ima problem, ima otvoreno pitanje energetske stabilnosti i dugoročne održivosti izvora energije“, kaže Gogić.
On ukazuje da se Kosovo oslanja na proizvodnju električne energije iz lignita, dok nedostatak nadoknađuje uvozom. Istovremeno, budući razvoj energetskog sektora povezan je i sa različitim međunarodnim projektima i interesima.
Kao jedan od važnih projekata izdvaja američku inicijativu za povezivanje zemalja Zapadnog Balkana gasovodima kojima bi se dopremao tečni prirodni gas iz pravaca Jadrana i Grčke.
„Amerikanci očekuju da ne samo Kosovo, nego čitav Zapadni Balkan bude povezan na te gasovode koje oni promovišu. Reč je o tečnom prirodnom gasu koji bi trebalo da se doprema sa Jadrana i iz Grčke, pa da zapravo poveže ceo Zapadni Balkan. To je u vezi i sa tim projektom, odnosno inicijativom da se istisne rusko prisustvo u energetici ovde“, objašnjava Gogić.
Prema njegovoj oceni, američki interes nije ograničen samo na rešavanje energetskih potreba pojedinačnih zemalja, već obuhvata i nastojanje da se uspostavi širi energetski poredak u regionu.
„Kosovo je zapravo deo tog paketa američkih interesa. Amerikanci ovde projektuju svoje interese, ne razmišljajući samo o tome šta je interes Kosova, njegova energetska stabilnost, već jednostavno žele da imaju ovde svoj energetski poredak koji bi bio pod njihovim pokroviteljstvom“, navodi Gogić.
Gogić ukazuje da Nemačka zagovara drugačiji pristup, sa većim osloncem na obnovljive izvore energije, što, prema njegovoj oceni, pokazuje da ne postoji jedinstvena međunarodna vizija budućeg energetskog razvoja Kosova.
„Nemačka ima drugu koncepciju, drugu viziju kako bi trebalo da izgleda energetska stabilnost i energetska politika Kosova. To znači oslanjanje na neke druge izvore energije, pre svega obnovljive. Tako da je zapravo to jedan sudar koncepcija koji je kako lokalni i domaći, tako i međunarodni“, ocenjuje Gogić.
U takvim okolnostima, Priština pokušava da održi odnose sa različitim partnerima i iskoristi njihovu podršku, a da pritom ne postane zavisna od samo jednog energetskog pravca.
„Tu se prelamaju interesi različitih aktera. Kosovo je u nekom procepu. Pokušava da balansira, ali pokušava da zadrži oba ta izvora pomoći i uticaja. U kojoj meri će biti uspešno u tome, to će vreme pokazati“, navodi Gogić.
0 komentara