Šta se krije iza pokušaja Prištine da kriminalizuje Srpsku pravoslavnu crkvu?

Za poslednje dve i po decenije na Kosovu je oskrnavljeno i porušeno više od 150 crkava i hramova, a pokušaji da se zatru srpske svetinje nastavljeni su prekrajanjem istorije i njihovim pripisivanjem albanskom kulturnom nasleđu. Odnedavno, Srpska pravoslavna crkva je izložena novoj fazi napada - kriminalizaciji, upozoravaju analitičari za Kosovo onlajn. Dok iz Eparhije raško-prizrenske naglašavaju da takve optužbe podstiču versku i etničku mržnju, naši sagovornici ocenjuju da, osim što otvaraju put za progon Srba, za cilj imaju i otimanje manastirske i crkvene imovine.
Piše: Petar Rosić
Prve takve optužbe na račun SPC stigle su od britanske parlamentarke Ališe Kerns koja je u julu 2023. izjavila da se švercovano oružje iz Srbije „skladišti“ u crkvama na Kosovu.
Iako se Forin ofis ogradio od te izjave, Kfor saopštio da nema dokaza za tako nešto, to nije omelo vlast u Prištini da stvori narativ o „terorističkoj SPC“.
Albanski političari i analitičari su se smenjivali optužujući SPC u medijima i na društvenim mrežama, a nedavno je to uradio i Seljim Pacoli, zvaničnik partije „Novi savez Kosova“ i bivši gradonačelnik Prištine, koji je izjavio da je SPC bila glavni organizator nasilja nad Albancima uz poziv da Srbe treba etnički očistiti sa Kosova.
Ništa manje opasnu izjavu dao je za TV Kljan Gerakućit Kuči iz Instituta za studije hibridnog ratovanja „Oktopus“ koji je prošle nedelje ponovio tvrdnje da se u srpskim pravoslavnim crkvama skriva oružje.
Zbog ovih izjava reagovala je Eparhija raško-prizrenskae koja se najpre oglasila saopštenjem u kojem je upozorila da je širenje lažnih informacija o SPC podsticanje verske i etničke mržnje, a potom i podnela tužbu.
„Ključno je videti da li će ovakvo ponašanje biti adekvatno sankcionisano, ili će - kao što je to često bio slučaj - izostanak kazne, odnosno izricanje neprihvatljivo blagih sankcija, poslužiti kao prećutno odobrenje za dalje širenje mržnje i stvaranje atmosfere pogodne za nove zločine nad Srbima i Srpskom pravoslavnom crkvom”, kazali su iz Eparhije raško-prizrenske uz poziv međunarodnim akterima da reaguju i pomno prate postupanje kosovskih institucija, posebno pravosudnih.
Da ovakve optužbe imaju za cilj nastavak progona Srba slaže se i istoričar Aleksandar Raković. On za Kosovo onlajn ocenjuje da napadima na SPC, kao stožera srpske zajednice, Priština pokušava da ostvari svoj plan o etnički čistom Kosovu i upozorava da napadi neće prestati.
„Oni neće stati, jer je to pritisak da se Srbi isele, da im se život učini nesigurnim, jer je Srpska pravoslavna crkva u ovom momentu ipak stožer Srba na Kosovu i Metohiji. Takav nepodnošljiv život trebalo bi, po albanskom mišljenju, da utiče na Srbe da što pre odu sa Kosova i Metohije i da praktično ono postane etnički čisto albansko“, navodi on.
Smatra da SPC, i srpski narod s njom, treba da se strpi i sačeka eventualnu šansu koja bi mogla da se ukaže dolaskom Donalda Trampa na vlast.
Veruje da Evropa može mnogo toga da uradi i zaustavi napade, ali, dodaje, pitanje je koliko to želi.
„Međunarodna zajednica je suštinski deo problema. Oni su bombardovali našu zemlju, okupirali Kosovo i Metohiju, tako da će oni i dalje voditi računa da nikada ne bude opuštanja za srpski narod i da se srpska državnost ne vrati u punom obimu na teritoriju Kosova i Metohije, to je njima cilj. A nama je cilj da sačekamo taj novi geopolitički rasplet, koji će se, nadamo se, ukazati sa Trampom, i da onda u tom kontekstu rešavamo naše nacionalno pitanje“, kaže Raković.
Da se napadi neće zaustaviti ocenjuje i njegov kolega Aleksandar Gudžić. On navodi da vlast u Prištini koristi svaku priliku da napadne Srpsku pravoslavnu crkvu i traži neprijatelje tamo gde ih nema.
Ističe za Kosovo onlajn da još od srednjeg veka Srpska pravoslavna crkva predstavlja savršen sklad svetovne i duhovne vlasti.
„Ukoliko je, pak, živela i funkcionisala pod državama i vlastima na čijem čelu nisu bile srpske političke elite, ona je imala ulogu predvodnika srpskog naroda i ni u kakvim uslovima se nije bavila terorističkim akcijama. U nekim trenucima su se poglavari SPC stavljali na čelo nekih pobuna, ali to su bili ustanci koji su zahtevali poboljšanje života srpskog naroda u okviru pojedinih država“, objašnjava istoričar.
Dodaje da je optuživati danas Srpsku pravoslavnu crkvu da finansira terorizam „klasična zamena teza“ i to u izborne svrhe.
“To ne odgovara istini, ali računica aktuelne vlasti u Prištini je da će ovakve stvari doprineti poboljšanju rejtinga i doneti kao krajnji rezultat veći broj glasova na predstojećim parlamentarnim izborima“, ocenjuje naš sagovornik.
Navodi da međunarodne institucije mogu i treba da reaguju zbog ovih napada.
“Pre svega mislim na vodeće zemlje zapadne Evrope i Sjedinjene Američke Države, jer su oni glavni pokrovitelj kosovske državnosti i nezavisnosti i mislim da oni mogu da urade puno na obuzdavanju režima u Prištini“, kaže Gudžić.
Istoričar Luka Jovanović konstatuje da se od dolaska Aljbina Kurtija na vlast vodi agresivna kampanja protiv SPC na Kosovu, odnosno protiv Eparhije raško-prizrenske.
„Priština je pokušala na mnoge načine da ospori postojanje SPC na KiM, da oduzme njene kulturne spomenike, odnosno verske objekte, tako da celu akciju koja se vodi protiv Srba na KiM paralelno prati i akcija protiv SPC“, kaže za Kosovo onlajn.
Navodi da je svoje namere Priština jasno pokazala u par navrata, ali da je međunarodna zajednica sprečila da ih sprovede u delo.
„Jedini način da se SPC ukloni sa KiM je upravo taj da se ona prikaže kao teroristička organizacija, kao organizacija koja vodi ka pobuni i neposlušnosti prema centralnim vlastima u Prištini, ali i prema međunarodnom faktoru. Tako da je to još jedna šira kampanja u kojoj se ceo srpski narod i srpski politički lideri na Kosovu pokušavaju prikazati kao izvesne terorističke vođe, a crkva kao element, odnosno mehanizam koji služi u finansiranju takvih ekstremističkih poduhvata“, navodi naš sagovornik.
Dodaje da Priština SPC nastoji da prikaže kao ratobornu i terorističku kako bi prisvojila manastirsku i crkvenu zemlju, što dokazuje i pitanje imovine manastira Visoki Dečani.
„Visokim Dečanima je vraćeno svega 20 hektara, iako manastir ima pravo na povraćaj više stotina hektara zemlje, kako u samoj manastirskoj okolini, tako i na celom prostoru Kosova“, podseća on.
Upozorava da se ne sme zaboraviti da manastir Visoki Dečani nije jedini srpski manastir koji je imao ogromna imanja do 1945-1946. i da postoji još niz crkava i manastira kojima u procesu restitucije treba da se povrate značajne površine zemljišta na Kosovu.
„Za samo 20 hektara mi smo videli da se vodila jedna agresivna kampanja protiv Visokih Dečana, a možemo zamisliti kakva bi se ekstremna kampanja vodila kada bi se pokrenulo pitanje svake manastirske šume, oranice i kuće. Ne smemo zaboraviti da je veliki broj Srba kako nekada, tako i sada, svoja imanja ostavljao i zaveštavao SPC i da je ogroman deo toga oduzet 1945. godine, a da nakon toga ni 1999. ni 2004. ni 2008. godine, do dana današnjeg, nije vraćen manastirima. Mislim da je tu po sredi jedna značajno šira priča koja ima više elemenata u toj akciji koja se tiče i manastirskog bogatstva, odnosno zemlje, i samog okršaja sa državom Srbijom, ali i sa svim pripadnicima srpskog naroda na KiM“, smatra Jovanović.
Naglašava da jedini zaštitnik SPC, odnosno srpskog naroda na Kosovu može biti međunarodna zajednica, koja se i po međunarodnim sporazumima na tako nešto više puta obavezala.
Prema njegovim rečima, međunarodni predstavnici, naročito predstavnici Kfora, imaju aktivne kontakte kako sa igumanima mnogih manastira, tako i sa prizrenskim mitropolitom Teodosijem.
„To je nešto što uliva nadu. Uvek volim da naglasim pozitivnu ulogu italijanskog kontingenta Kfora koji je često stajao u odbranu srpskih svetinja, konkretno manastira Visoki Dečani, a koji je po svim izveštajima međunarodnih organizacija i dalje ugrožen“, istakao je istoričar.
Pojašnjava da Kfor ne može da reaguje preventivno, već, kao i što se očekuje od jedne vojne sile, može reagovati tek onda kada izvesni objekat dođe u neposrednu opasnost.
„Nažalost, svedoci smo da sve vodi ka tome i smatram da međunarodna zajednica mora biti spremna da u svakom trenutku deluje i zaštiti kako objekte SPC, tako i njene sveštenike, monahe, monahinje i sve druge pripadnike Mitropolije raško-prizrenske“, poručio je Jovanović.
0 komentara