Zajednička komisija za nestale na Kosovu: Nudi li Brisel novu nadu za porodice žrtava?

Posle četiri godine poražavajuće tišine, u januaru bi ponovo trebalo da se čuje glas porodica nestalih i kidnapovanih sa Kosova, i Srba i Albanaca. Na poslednjem sastanku glavnih pregovarača Beograda i Prištine u Briselu je dogovoreno formiranje Zajedničke komisije koja će, uz nadgledanje EU, započeti sa sprovođenjem Deklaracije o nestalim licima. U razgovoru za Kosovo onlajn, predstavnici udruženja nestalih, ali i stručnjaci iz ove oblasti žele da veruju da će posredovanje Brisela dati rezultata, ali i upozoravaju da je ova tema i do sada mnogo više bila političko, nego humanitarno pitanje.
Piše: Arsenije Vučković
Specijalni izaslanik EU za dijalog Beograda i Prištine Miroslav Lajčak saopštio je da će prvi sastanak Zajedničke komisije za nestale biti održan uskoro i da je zbog toga veoma srećan.
„Važan korak ka konačnom zatvaranju pitanja porodica. Uskoro ćemo biti domaćini prvog sastanka Zajedničke komisije“, kazao je Lajčak nakon sastanka sa glavnim pregovaračima Petrom Petkovićem i Besnikom Bisljimijem.
Značajan korak, poručili su predsednici vladinih komisija i u Prištini i Beogradu.
Predsednik Komisije Vlade Kosova za nestale osobe Andin Hoti ocenio je da je to značajan iskorak u rasvetljavanju sudbine nestalih.
„Ovaj korak predstavlja važan momenat u rešavanju naše zabrinutosti u vezi sa ovim veoma osetljivim i važnim pitanjem za naše porodice i društvo“, rekao je Hoti.
Predsednik Komisije Vlade Srbije za nestala lica Veljko Odalović rekao je da je dogovorom u Briselu otklonjena poslednja prepreka za primenu Deklaracije o nestalima.
Istakao je da je neophodno vratiti se mehanizmu koji je dao već značajne rezultate.
I Hoti i Odalović pričaju o nerasvetljenoj sudbini više od 1. 600 nestalih i kidnapovanih na prostoru Kosova od 1998. do 31. decembra 2000. godine.
Upravo je to deo usvojene Deklaracije.
„Zajednički se obavezujemo, da bi se osigurala puna implementacija odgovarajućih obaveza u oblasti nestalih lica, da blisko sarađuju na identifikaciji mesta sahranjivanja i praćenju iskopavanja, da obezbedi potpun pristup pouzdanim i tačnim informacijama koje pomažu da se lociraju i identifikuju preostale nestale osobe u vremenskom periodu od 1. januara 1998. do 31. decembra 2000“, stoji u tekstu Deklaracije koju je objavila Služba za spoljne poslove EU.
Primena dogovorenog
U razgovoru za Kosovo onlajn Veljko Odalović poručuje da bi bilo dobro da Zajednička komisija što pre počne sa radom zato što porodice nestalih, i Srba i Albanaca zaslužuju odgovore i istinu.
„Deklaracija o nestalima je pre godinu i po dana praktično usaglašena između predsednika Vučića i Aljbina Kurtija i njena implementacija zavisi od toga da li će i kada ta Zajednička komisija početi da radi, jer ona je u toj deklaraciji identifikovana. Ono što je najvažnije je da Radna grupa može da se vrati svom mandatu“, kaže Odalović.
Podsećajući da je Radna grupa za pitanja nestalih formirana pod pokroviteljstvom generalnog sekretara UN, a u skladu sa Rezolucijom 1244, Odalović ističe da je bila mehanizam koji je dobro funkcionisao sve do pre četiri godine.
„Pre četiri godine Aljbin Kurti je to jednostrano prekinuo i mi tu funkciju praktično nemamo već četiri godine. Deklaracija je Radnu grupu identifikovala kao jedino telo koje ima mandat da se bavi nestalim licima, a Zajednička komisija koja bi trebalo da zaživi narednog meseca, praktično je podrška radu Radne grupe“, objašnjava.
Predsednik Komisije za nestala lica Vlade Srbije ističe da će Zajednička komisija biti ono telo koje se baviti svim onim pitanjima i temama oko kojih prethodno ne može da se postigne puna saglasnost, ili i Priština i Beograd procene da im je potrebna pomoć sa strane.
Na Međunarodnom komitetu Crvenog krsta je da zakaže sednicu na kojoj bi se predstavnici beogradske i prištinske delegacije sastali.
„Da stavimo na sto teme koje su za ove četiri godine narasle: mnoge informacije, mnoga pitanja na koja treba da damo odgovore. Mehanizam Radne grupe je kod nas, ali pošto sastanaka nije bilo nemamo ni odgovora, dogovorenih planiranih aktivnosti, termina za njihovo sprovođenje... Sada je potrebno da taj mehanizam Radne grupe vratimo u život“, precizira Odalović.
Podseća da je rezultat rada Radne grupe rešavanje više od 1.800 slučajeva nestalih, od kojih su preko 80 procenata činili kosovski albanci.
Sa jednostranom odlukom Aljbina Kurtija, naglašava, taj proces je stao.
„Zaustavljen je mehanizam koji je imao rezultate, koji je imao jednostavno napravljena pravila i opšti okvir po kojima je ove rezultate dao. Njega zaustaviti je bilo krajnje neracionalno i to je bilo vrlo loš potez prvenstveno zbog porodica nestalih koje su očekivale da ćemo mi kada je Deklaracija usvojena, usaglašena u Ohridu - da ćemo dobiti novi zamah“, kaže Odalović.
Na pitanje da li očekuje da će Zajednička komisija uspeti da prevaziđe četvorogodišnju pauzu, ali i nesuglasice, uveren je da Deklaracija o nestalim licima kroz usaglašen tekst zajedničkih pravila daje okvire po kojima će se raditi, a da je Evropska unija garant sprovođenja.
„Nadam da ćemo imati brzo taj sastanak. Pozvao sam predstavnike Međunarodnog komiteta Crvenog Krsta da sa Prištinom stupe u kontakt i da usaglasimo termin održavanja sastanika i dnevni red i da mi krenemo da radimo. Kada u radu budemo naišli na problem, to što ne možemo sami da dogovorimo i rešimo, delegiramo upravo ovoj Zajedničkoj komisiji, da Zajednička komisija kroz mehanizme koje ona ima, a ima ipak moćnije mehanizme od same Radne grupe, da nam pomogne i da nas podrži u radu“, precizira Odalović.
Politička volja
I izvršni direktor Fonda za humanitarno pravo na Kosovu Bekim Bljakaj pozdravlja osnivanje Zajedničke komisije koja bi uz posredovanje EU počela da primenjuje Deklaraciju o nestalima, ali upozorava da bez političke volje to neće biti moguće.
„Na osnivanje zajedničke komisije smo čekali više od godinu i po dana, od zajedničke izjave predsednika Srbije i premijera Kosova u Ohridu, u maju 2023. godine. Tada su se strane saglasile da će osnovati zajedničku komisiju koju će da vodi neko iz Evropske unije. Međutim, trebalo je više od godinu dana da se to dogodi“, kaže Bljakaj za Kosovo onlajn.
Nada se da će buduća komisija proizvesti konkretne rezultete, ali podseća da ovo nije prva mešovita grupa Prištine i Beograda, ali da su nedostajali rezultati.
„Mi se naravno nadamo da će ta komisija proizvesti neke konkretne rezultate kada su u pitanju nestale osobe, ali ne možemo stvarno da budemo veliki optimisti, jer i ranije su postajale radne grupe, odnosno zajednička radna grupa. Oni se jesu u prošlosti često sastajali, ali ni tada nismo videli rezultate. Tako da samo osnivanje Komisije samo po sebi ne znači ništa, ukoliko ne bude političke volje stvarno da se rasvetli sudbina nestalih lica. I, ukoliko pitanje nestalih osoba ne počne da se stvarno posmatra kao humanitarno pitanje. Do sada, nažalost, to nije bio slučaj. Uglavnom, maltene uvek, pitanje nestalih osoba jeste bilo tretirano kao političko pitanje i vrlo često taj proces potrage za nestalim licima je bio prekidan upravo zbog političkih izjava, reakcija, zahteva“, zaključuje Bljakaj.
Depolitizacija procesa
Porodice nestalih, i Srbi i Albanci, traže samo jedno - da se njihova agonija napokon okonča i saznaju sudbinu svojih najmilijih. Ipak, svesni su da je ključan problem u tome što to od početka nije bilo humanitarno, već političko pitanje.
Član Izvršnog odbora Udruženja porodica kidnapovanih i nestalih sa KiM Slaviša Vuksanović očekuje da bi zahvaljujući dogovoru u Briselu i EU kao posredniku, nakon četiri godine moglo da dođe pomaka u rasvetljavanju sudbine nestalih i kidnapovanih od 1998. do kraja 2000, ali ne samo na Kosovu, već i u Albaniji.
„Očekujemo i moramo biti pozitivnog mišljenja da će ova nova Komisija uspeti da, takoreći, natera i jednu i drugu stranu da dođe do realizacije, odnosno do depolitizacije procesa i do pokretanja postupka pronalaska nestalih lica dole na Kosovu i Metohiji“, naglašava Vuksanović za Kosovo onlajn.
Podseća da je reč o primeni Deklaracije o nestalima koja je potpisana 2. maja 2023. godine.
„E sad, ako pogledamo da je predhodna Radna grupa na čijem je čelu bio Međunarodni komitet Crvenog Krsta, koji je posredovao između komisija Beograda i Prištine, da se zadnjih četiri godine nisu sastajali i nisu ništa realizovali, mi moramo da se nadamo da će ova nova Komisija koja je formirana u skladu sa Deklaracijom o nestalim licima doprineti tome da se nađe pomak u pronalasku lica koja su nestala i kinapovana od 1998. godine pa do 31. decembra 2000. godine“, smatra Vuksanović.
Međutim, naglašava da porodice nestalih i kidnapovanih insistiraju da se preduzmu konkretne mere i po pitanjima koja do sada nisu otvarana, a o kojima je pisala bivša glavna haška tužitežljka Karla del Ponte, a uvršteni su u izveštaj specijalnog izvestioca Saveta Evrope Dika Martija na osnovu kojeg su i formirana Specijalizovana veća Kosova sa sedištem u Hagu.
„Nepobitno je dokazano da je bilo trgovine ljudskim organima, a da su sve te nedozvoljene i nezakonite operacije i kidnapovanja i trgovine rađene na prostorima Republike Albanije koja nije bila učesnik sukoba zvanično, a znamo da je bila učesnik. Porodice traže da se proširi nadležnost i da se, pored lokacija na Kosovu i Metohiji koje smo dobili od naše Komisije za nestala lica, da se utvrde i lokacije oko mesta 'Žuta kuća’, kako bi se utvrdilo šta je bilo sa licima koja su bila bespravno i nezakonito oteti, a nakon toga su im i vađeni organi na teritoriji Albanije“, naglašava Vuksanović.
Istina o „Žutoj kući“
Koordinatorka Udruženja kidnapovanih i nestalih lica u Gračanici Silvana Marinković smatra da bi rezultat rada Zajedničke komisije za nestale trebalo da bude i kriviča odgovornost za sve one zločine u kojma su počinioci i dalje nepoznati, a žrtve i dalje vode kao nestale.
Jedan od tih događaja je „Žuta kuća“.
„Otkrivanje tih potencijalnih grobnica i otkrivanje svih zločina koji su se dogodili na prostoru Kosova i Metohija bili bi direktan dokaz protiv svih kojima se sudi u Specijalnom sudu. Na Kosovu se još uvek traga za 1.670 osoba. Od tog broja 650 su Srbi i nealbanci. Međutim, svima je dobro poznato postojanje 'Žute kuće’ u Albaniji tako da su naše sumnje takođe okrenute u tom smeru. Sumnje su da, potovo oni koji su bili mladi, zdravi i jaki, da su na kraju završili u 'Žutoj kući'. To su naše sumnje“, kaže Marinković za Kosovo onlajn.
Do sada se dovoljno načekala kako bi saznala istinu ne samo o sudbini svog muža, već i mnogih drugih Srba sa Kosova.
„Meni je suprug nestao 19. juna 1999. godine na putu Priština -Gnjilane, u mestu Labljane. I od tog dana mi nemamo nikakve informacije o njemu, sem nezvanično što smo dobijali informacije o nekim postojećim logorima. To je bilo do 2004. godine. Od 2004. godine gubi mu se svaki trag“, priča Marinković.
Objašnjava da je to samo jedan iz niza nerazjašnjenih zločina.
Ipak, nije optimista da će Zajednička komisija za nestale dati rezutat.
„Nažalost, i moje, i mišljenje ostalih porodica je da ovim nismo dobili neku veliku nadu da će se ovo pitanje rešiti. Ono što je najbitnije u rešavanju ovog problema je politička volja. Međutim, za rešavanje pitanja nestalih te političke volje nema“, kaže Marinković za Kosovo onlajn.
Naglašava da je u procesu rešavanja sudbine nestalih ključno otvaranje arhiva, ali da za sada nema mehanizma kojim bi se to omogućilo.
„Dok je radila Radna grupa bilo je naznaka da će se sve arhive otvoriti, ali do sada se to nije dogodilo. Znamo dobro i da su do sada više puta postizani neki dogovori kroz proces dijaloga, međutim ni jedan od tih dogovora do sada nije ispoštovan. Zato naše nade nisu velike“, smatra Marinković.
Smatra da je u dosadašnjem toku razrešenja ovog humanitarnog pitanja Priština bila ta koja je kočila proces.
„Nijedan dogovor do sada nije ispoštovan. Da je Priština želela da Radna grupa nastavi sa radom ne bi prekinula njen rad. Tako da i sada ne verujem u nastavak rada“, ističe Marinković.
0 komentara