Danas je najradosniji hrišćanski praznik: Mir Božji, Hristos se rodi - Vaistinu se rodi!

Božić
Izvor: SPC

Pravoslavni vernici u 13 država koji poštuju julijanski kalendar danas proslavljaju najradosniji hrišćanski praznik Božić – rođenje Gospoda Isusa Hrista.

Božić je jedan od tri najznačajnija hrišćanska praznika, a prethodio mu je Badnji dan kojim se završava 40-dnevni post u kome se odricalo ne samo od mrsne hrane, već i od loših misli i dela.

Božić se 7. januara slavi još i u Jerusalimu, Svetoj Gori, Rusiji, Ukrajini, ali i u Etiopiji, Eritreji i Egiptu.

U svim srpskim sredinama na Kosovu paljenjem badnjaka i porukama mira i ljubavi svečano je obeležen Badnji dan i Badnje veče.

Proslavu Božića uveličalo je i prisustvo patrijarha srpskog Porfirija koji će svečanu božićnu liturgiju danas služiti u Pećkoj Patrijaršiji.

Patrijarh je u božićnoj Poslanici pozvao vernike da se mole za mir svuda u svetu, a posebno da se usrdno mole za decu koju, kako je naveo, odrasli ubijaju u ratovima bez griže savesti.

"Primera je mnogo - u Americi, u Evropi i drugde - ali, nažalost, i usred Beograda: škola 'Vladislav Ribnikar' dovoljno o tome govori", naveo je patrijarh Porfirije u poslanici.

Zato je sve pozvao na usrdnu, pokajničku i očišćujuću molitvu za decu i za sve ljude u srpskom narodu, ovde i u rasejanju.

"Osobito za napaćeni, ali uspravni, verni i hrabri srpski narod na Kosovu i u Metohiji, kao i za sve ljude i narode na zemlji", naglasio je Porfirije.

Hrišćanske crkve na Božić slave dolazak Spasitelja, koji je došao među ljude da im ukaže na vrednosti vere u ljubav, da ih izmiri sa Bogom koga su se odrekli počinivši prvi greh.

Kao datum Hristovog rođenja, 25. decembar, uveden je u četvrtom veku, u vreme cara Arkadija.

Taj datum se i danas poštuje, ali zbog primene različitih kalendara, istočne pravoslavne crkve taj dan slave 7. januara.

Do podele je došlo u 16. veku kada su zapadne hrišćanske crkve odlučile da pređu na “novi kalendar” koji je poznatiji kao Gregorijanski i nosi naziv po papi Grguru XIII koji je dekret o prelasku na novo računanje vremena potpisao 24. februara 1582. godine.

Za razliku od zapadnih hrišćanskih crkava, one “istočne” u koje spada i Srpska pravoslavna crkva i dalje koriste “stari kalendar”, odnosno vreme računaju po Julijanskom kalendaru koji je uveden 46. godine pre Hrista na nivou tadašnjeg Rimskog carstva.

Prema jevanđelju, Isus Hristos je rođen tačno u ponoć, kada se najsjajnija zvezda koja se kretala od istoka prema zapadu zaustavila iznad pećine kraj Vitlejema.

U pećini u Vitlejemu Marija je u slamu povila novorođenog Spasitelja i poklonila mu se kao Bogu.

"U isto vreme, nad zemljom izraelskom pojavi se velika sjajna zvezda koja beše neobična stoga što se nije kretala od istoka ka zapadu već se kretala prema jugu, a ne beše na visini kao sve zvezde već u visini ptičjeg leta", piše u jevanđelju.

Zvezdu su četrdeset dana pratila trojica mudraca, Gašpar, Baltazar i Melkior. Stigavši u Jerusalim, u vitlejemskoj pećini, nad kojom se zaustavila zvezda, poklonili su se detetu "kao caru nad carevima i darivali ga zlatom, a potom tamjanom kao Boga i smirnom kao prvosveštenika i učitelja".