Đorđević: Studenica Hvostanska je vrh srpske Golgote

Istoričar umetnosti Zoran Đorđević govorio je za Kosovo onlajn o Studenici Hvostanskoj, koja je 90-ih služila i kao "pasište za stoku" i od čijeg su materijala pravljene kuće, pa čak i džamija, ali se prisetio i priče da su se hvostanska zvona čula sve do Prizrena. On poručuje da je ograđivanje crkve "sramota" i da se jedna kultura ne može poništavati "dekretima".
Govoreći o Studenici Hvostanskoj, on objašnjava da se ona nalazi u blizini sela Male Studenice i da je bila ustoličena kao prva episkopija posle Žiče 1219. godine u vreme Svetog Save, a da je kasnije bila i mitropolija. On navodi da postoji mnogo podataka o istoriji crkve, pa su poznati i prvi episkopi "od Jovana, Jefronija, do Prohora, kasnije Maksima i Viktora" i ističe da je reč o srpskom crkvenom sedištu sa bogatom istorijom.
"O tome svedoče mnogi zapisi, natpisi, ktitorski itd. Šta sve tamo nije pronađeno i šta se sve tamo nije dešavalo u vreme ukidanja Pećke Patrijaršije, pa Velike seobe jedne i druge, koja su to sve bila stradanja, sve postoji u istorijskim udžbenicima, kao što postoji i turski popis koji je tu pravljen i gde su tu zapisana srpska sela i srpski kaluđeri koji su tamo bili imenom i prezimenom. Prva istraživanja koja su tu bila radio je 30-ih godina prošlog veka Velimir Jojić, profesor Gimnazije u Peći i tu se začelo neko iskopavanje na tom veličanstvenom platou, odakle su se po priči čula hvostanska zvona do Prizrena", navodi Đorđević.
Kako ističe, kada je Varnava Nastić posećivao 30-ih godina prošlog veka taj plato, "to moćno, usamljeno svetilište, taj vrh srpske Golgote", on je tada rekao da se tu napravi neka kapelica.
Đorđević ističe da je od 1966. do 1970. godine profesor istorije arhitekture Voja Korać vršio velika istraživanja i konzervaciju celokupnog kompleksa. Korać im je, kao tadašnjim studentima, pričao da je na desetine kuća, česmi, kapija i drugih građevina u selu urađeno sa klesanim materijalom sa Studenice Hvostanske.
"E sad, to je jedan interesantan podatak, voleo bih da ga istaknem. Kad su oni primetili da je džamija koja je u selu napravljena mahom od tog klesanog materijala sa Studenice Hvostanske, da se ne bi videli ktitorski natpisi, pisani ćirilicom i tako dalje, i sa raznim ukrasima arabeskama koje nisu bile sa nekim pisanim slovima, oni su u toku jedne jedine noći premalterisali ovu džamiju. Ako je to njihovo, šta ima da se krije", pita se naš sagovornik.
On ponavlja reči profesora Koraća da mnogi u selu čuvaju slavske ikone, iako nisu pravoslavci.
"A ja sam se sreo sa tim ljudima, neću sad navoditi nikome imena, koji su govorili profesoru Koraću da imaju slavske ikone u kućama, neki iz tog sela Studenice, kažu da ih čuvaju kao relikvije od predaka, a slavske ikone zna se da imaju samo Srbi i da slave kao pravoslavni narod, da imaju svoje slave. Da su ih oni držali, znači posle naših tragedija, lomova, jedne i druge seobe, dosta je ljudi ostalo tamo koji su primili islam i onda se sećaju svoje stare vere", kaže Đorđević.
Kada je 1993. godine tamo organizovan pesnički sabor, mesto gde se nalazila Studenica Hvostanska je služilo kao pasište za stoku.
"Tamo su bili magarci, krave, koze, šta sve ne i to je sve bilo u jednom jadnom stanju. Onda je opština Istok to tada ogradila i što se tiče samih Albanaca koji su tamo živeli oni nisu oko toga pravili nikakav problem", ističe.
Kada se tih godina sreo sa profesorom Koraćem u Beogradu, zamolio ga je da potraži jednu mermernu ploču iz Bogorodice Hvostanske.
"Profesor Korać mi je rekao tada kad smo se sreli negde 1993-4. godine u Beogradu da je ostala jedna ploča, koja je bila visine oko 1.80 sa 60/70, ne znam tačno te podatke, koja je bila od mermera, prelepo ukrašena i kaže 'mi smo je našli tamo i ostavili je kod osnovne škole u Vrelima i kaže 'vidi potraži tu ploču, vidi šta je bilo sa njom'. A ta je ploča ogromna, ona je teška oko pola tone, tek 11 ljudi je podiglo. Šta se desilo sa pločom? Tražili smo je tu kod direktora škole i kod ljudi, kaže 'nemamo pojma'. Međutim, posle je procurio neki podatak da je ta prelepa ploča bačena u neku rupu gde je gašen kreč, na nekih 3-4 metra dubine i onda je ta ploča vađena i bacali su preko nje đubre u školi", priseća se Đorđević.
Ploča je posle pronađena, izvađena, oprana i odneta "sa dosta muke" u Dom kulture u Istoku.
"Ja sam išao u Dom kulture u Istok avgusta 2003. tragajući za tom pločom, da vidim da l je uništena, da l je slomljena i tamo sam je našao gde smo je mi ostavili, ali je bila u jadnom stanju. Po njoj su gašeni neki pikavci, tu su se peli po njoj, ali u suštini bila je tada 2003. godine u Domu kulture u Istoku na postolju koje smo joj mi ostavili", kaže Đorđević.
On kaže da je poslednji slučaj ograđivanja Sudenice Hvostanske "sramota i prisvajanje tuđe kulture".
"To su oni planirali još 1981. godine, da što sruše - sruše, a ono što ne sruše bar da stave kao neke muzejske celine gde će naplaćivati ulaznice. Da li su oni ogradili Studenicu Hvostansku da bi sprečili da naši hodočasnici dolaze, ili su hteli da naprave neku kapijicu pa da naplaćuju ulaznice onima koji dolaze?", pita se naš sagovornik.
Prema njegovim rečima, bilo bi u redu da se to ogradilo da se zaštiti.
"Da je sreća kao što nije, oni da su to ogradili da se ne raznosi kamenje, klesani kamen i tragovi tog veličanstvenog kulturnog spomenika, to bi bilo u redu. Ali oni ograđuju kao što sada vidimo da bi prisvojili, da bi jednostavno uništili. Glupo je reći, ali neki upozoravaju da oni imaju nameru da - jednu trećinu spomenika ne mogu da unište - ali da ako mogu ove druge dve trećine unište i prisvoje, onda da jednostavo ponište srpsku istoriju", upozorava.
On poručuje da se jedna kultura ne može poništavati "nekim dekretima, nekim odlukama"
"Na falsifaktima se ne živi", zaključuje Đorđević.
0 komentara