Patrijarh Porfirije: Sutra počinje Veliki post, nije najvažnije da se brinemo o spoljašnjim pravilima

patrijarh Porfirije
Izvor: SPC

Patrijarh srpski Porfirije poručio je povodom početka Velikog posta, da postom „čistimo njivu naše duše, da bi iz nje iznikla zasejana semena vrline dobra, ljubavi, milosrđa i čovekoljublja“, te da - iako spoljašnji post i njegova pravila jesu važna, jer nas to čini sposobnima da „lovimo sve ono što je negativno u nama, zlo i greh“, važno je da vodimo računa o onome što je za nas najvažnije i za šta će nam srce biti vezano, jer „tamo gde je blago naše, ono što nam je važno i što proglasimo da nam je važno, to će biti i prostor na kojem će počivati i naše srce, to jest, mi“.

„Sutra počinje Velika Četrdesetnica. Počinje Veliki post koji je priprema za najveći, najvažniji i suštinski praznik, praznik koji otkriva smisao naše vere, praznik Vaskrsenja Gospodnjeg“, je danas patrijarh Porfirije, koji je predvodio svetu liturgiju u Hramu Svetog Save na Vračaru, a saopštila SPC.

Naglasio je da pročitani odlomak iz Jevanđelja po Mateju, deo Besede na gori, ukazuje da najbolja molitva, molitva koja sadrži sve ono što treba da bude naša reč upućena Bogu, jeste molitva Oče naš,

„To je molitva koju govori svako od nas pojedinačno, ali i molitva u kojoj, ikako se Bogu obraćamo pojedinačno, govorimo da je On Otac naš. Sa jedne strane, mi pokazujemo da hoćemo zajednicu sa Bogom, ali u isto vreme govorimo i da je Bog ne samo moj Otac, nego i Otac naš. Time pokazujemo i da smo među sobom zajednica“, poručio je patrijarh Porfirije.

Istakao je da molitva Oče naš treba da bude uputstvo za ono što je važno da se zna tokom posta, koji jeste podvig, ali koji podrazumeva i molitvu i pokajanje, a pokajanje u sebi uključuje i praštanje.

„Ako mi budemo praštali sagrešenja drugih, Gospod će nama oprostiti i već je oprostio. Međutim, ako mi ne budemo bili spremni da praštamo drugima, mi nećemo biti sposobni da prepoznamo milosrđe Božje, da usvojimo i primimo Njegov oproštaj, jer će u našim dušama biti gorčina, led, mržnja, mraz i hladnoća. To je ono što treba da imamo na umu, braćo i sestre, tokom čitavog ovog posta“, rekao je patrijarh.

Post, dodao je, vodi ka jednom i jedinstvenom cilju – zajednici sa Bogom i zajednici ljubavi sa drugim ljudima.

„Nije najvažnije tokom posta da se brinemo o spoljašnjim pravilima posta, iako je post predviđen čovekoljubivim umom Crkve da ga praktikujemo onako kako opisuju crkvena pravila, iskustvo Crkve i iskustvo svetih. Zaista postoje uputstva i pravila koja treba da znamo i treba da koliko god možemo koristimo i ispunjavamo ta pravila kao pomoćna sredstva i kao smernice, ali znajući da pravila nisu cilj. Pravila su pomoćna sredstva i oruđa, kao i čitav post koji nas vodi jednom i jedinstvenom cilju, a to je zajednica sa Bogom i zajednica ljubavi sa drugim ljudima“, poručio je patrijarh.

Podsetio je da ne bi trebalo da postimo, kako nas podseća Jevanđelje, kao licemeri, da bi nas drugi ljudi videli.

„Ne treba da postimo zbog toga da bismo imali posebne počasti i slavoljublja, nego treba krišom - u dubini svoje duše, u pokajanju i iskanju oproštaja od Boga, u praštanju drugima“, rekao je patrijarh Porfirije.

Istakao je da post ne treba da nam bude samo telesna disciplina, samo dijeta, nego „treba da se borimo protiv svake zle pomisli, protiv svake ružne emocije, protiv svega onoga što je suprotno Božjoj volji i što je suprotno našoj prirodi“.

„Spoljašnji post svakako jeste važan i držanje pravila spoljašnjeg posta jesu važna zato što nas to priprema, vežba i čini sposobnima da možemo da lovimo sve ono što je negativno u nama, zlo i greh, da odsecamo sve to i očistimo našu njivu, njivu naše duše, da iz nje mogu da izniknu zasejana semena vrline dobra, ljubavi, milosrđa i čovekoljublja. I naravno, sve to da bude prožeto pokajanjem. Zato je važno, kako kaže na kraju ovo Jevanđelje, da vodimo računa o onome što je za nas najvažnije, za šta će nam srce biti vezano, jer tamo gde je blago naše, ono što nam je važno, ono što proglasimo da nam je važno, to će biti i prostor na kojem će počivati i naše srce, tj. mi“, naznačio je poglavar SPC.

To se, dodao je, ne tiče samo spoljašnjih dobara, jer ako su slavoljublje, srebroljublje, gordoumlje, vlastoljublje, kao čežnja unutrašnja, ono što nas izražava, onda će i srce biti vezano za to što nas vezuje za ovaj svet, a ne za Boga.

 „Naše srce treba da bude vezano za Gospoda, a to onda znači da ćemo biti trezvenoumni i smirenoumni, da ćemo moći da razlikujemo dobro od zla, da ćemo moći uvek, putujući tokom ovog posta da putujemo ka vaskrslom Gospodu“, zaključio je patrijarh Porfirije.