Đinović: Handke u samo jednoj rečenici iskazao svu bol Metohijaca

Ranko Đinović i Peter Handke
Izvor: Politika

Najnovijom "zbirkom jecaja", kako je nazvao svoju poslednju zbirku pesama "Tamo gde se ljubav rađa", Ranko Đinović, pesnik, poeta, a ponajpre rodoljub, ponovo je dao lirsku eksploziju emocije i zvuka sa Kosova i Metohije, piše Politika.

Izgnanik s Kosova, koji je juna 1999. godine sa porodicom jedva izvukao živu glavu iz Đakovice, u 23 pesme je uspeo da uz pomoć glumca Raše Bukvića i gitariste Uroša Dojčinovića, ponovo otvori "žive rane" Srba koji su za sobom ostavili prve ljubavi, plahoviti Drim, Bistricu...

Teško je pisati o Đinoviću, koji je objavio mnogo knjiga o rodoljubivoj, religioznoj i ljubavnoj poeziji, ekonomisti iz Metohije, rođenom u velikoj familiji Đinovića u selu Ratkovcu, u kući u kojoj je nedavno porušene zidove ljubio.

Bili su jedina srpska kuća u okruženju 16 albanskih sela. Odrastao je u Đakovici, u koju sad povremeno ode. Deset godina je vodio akciju "Kulturom protiv terora", od 2000. do 2010. godine.

"Obilazili smo svetinje Orahovca, Velike Hoče, Visokih Dečana, Arhangela, Deviča. Kako je zabeležio moj prijatelj, fotoreporter, u Metohiju je dovedeno 11 hiljada ljudi iz sveta kulture. Iz Srbije i inostranstva. Stalno je dolazio nobelovac Peter Handke. Handkea sam još 1995. godine upoznao u Prištini, tek deceniju kasnije sam doveo na Kosovo i Metohiju", rekao je Ranko Đinović, raseljenik sa prebivalištem u Beogradu, a srcem u Metohiji.

Priča kako je Handkea odveo u Retimlje, u selo gde je ubijeno 14 Kostića, u Opterušu gde su stradali Božići.

"Mirno, a s tugom u očima je Handke posmatrao lelek i plač srpskih majki, očeva, braće... tu na preoranom srpskom groblju koje su Albanci zalivadili. Nasumice smo palili sveće, po sećanju tražili grobove. Ćuteći, Handke je zapalio sveću, a onda smo nastaviuli put porušenih kuća Kostića, s teškom tugom ostavljajući za sobom spaljene i porušene domove obrasle u vrzine. Stigli smo do Zočišta, manastira u ruševinama, gde je Handke u samo jednoj rečenici iskazao svu bol Metohijaca: 'Ovo što sam video je univerzum bola. Ja, kao treće lice, mogu samo da ćutim'",  kazuje Đinović, kojem je austrijski nobelovac, sada "persona non grata" odlukom prištinskih privremenih vlasti, trećinu knjige "Kukavice od Velike Hoče", posvetio njemu.

Druženje su nastavili i kasnije je Handke proveo nekoliko dana u Velikoj Hoči, selu gde je svaki kamen srpski Hilandar, srpski Jerusalim.

"U eseju 'Kukavice od Velike Hoče', u jednostavnim i bez velike patetike rečenicama, opisao je život Srba pod žicama. Poseban utisak na njega su ostavile ptice kukavice, koje su, kako se priča, pobegle iz ostataka sveta i našle smiraj u Velikoj Hoči. Nisam mogao da verujem da je trećina knjige posvećena meni. Jesmo pričali o meni, mojoj porodici, mojoj Đakovici, Metohiji... on je sve to mirno slušao, a onda grafitnom olovkom, kako inače i piše, sve pretočio u reči",  kazuje Ranko, koji je nastavio prijateljstvo sa nobelovcem, koji mu "neprestano govori da mu piše pisma, a ne da razgovaraju telefonom".

"Kad god dođe u Beograd, nekoliko sati odvoji za mene. Uvek traži da ne bude medija, da neprimetan budem", govori Đinović.

Podseća Đinović da je Handke međunarodnu novčanu nagradu od 50.000 evra poklonio Srbima Orahovačke Župe. Srbima koji žive u getu Orahovca, Velike Hoče, monasima Zočišta, svugde gde ijedne srpske duša u Župi Orahovačkoj ima.

Prošao je Ranko, poeta prevođen na više svetskih jezika, član Udruženja književnnika Srbije, Književnog društva Kosova i Metohije, Udruženja pisaca Republike Srpske, dobitnik više prestižnih srpskih nagrada, kao i najvećeg episkopskog priznanja ERP ‒ Povelju za odanost veri i pravoslavlju, svu golgotu kosmetskog ratišta. Bio je učesnik 72. elitne jedinice "Sokolovi".

Rodoljub, poeta koji piše stihove pune nežnosti, kojem srce živi u rodnoj Metohiji, kućni je prijatelj sa Matijom Bećkovićem. Napisao mu je šest recenzija za knjige koje je objavio uz pomoć Kancelarije za Kosovo i Metohiju, Vlade Republike Srbije i NIP "Panorama" ‒ Jedinstvo iz Prištine.

Pisac bola i stradanja sliku o Kosovu i Metohiji kroz reč i sliku šalje u svet, a njegovi "Metoh u plamenu", "Moleban", "Priznaj da si nevin", "Krstopolje",  "Dečanski bruj", dokumentarci "Univerzum bola" i "Metoh i ja" , kako kaže, osim porodice i prijatelja, još jedino ga čine srećnim u Beogradu.