Muzička škola „Stevan Mokranjac“ - od Gračanice do velikih pozornica
Od prvih časova u jednoj učionici do nastupa u Narodnoj skupštini i nagrada na međunarodnim takmičenjima, Muzička škola „Stevan Mokranjac“ iz Gračanice izgradila je prepoznatljiv put. Njeni učenici danas su najbolja potvrda da se talenat, uz stručnost profesora, upornost i ljubav prema muzici, može razvijati i u sredini u kojoj put do velikih pozornica često zahteva dodatni trud.
Muzička škola „Stevan Mokranjac“ iz Gračanice danas je jedno od prepoznatljivih mesta muzičkog obrazovanja na centralnom Kosovu, potvrđujući da se i u otežanim uslovima stvaraju uspešni mladi umetnici. Njeni učenici redovno se vraćaju sa takmičenja sa najvišim priznanjima, a posebno se izdvajaju rezultati na republičkim i međunarodnim smotrama.
Osnovana 1949. godine u Prištini, ova obrazovna ustanova prošla je kroz brojne promene, ali nije prekinula svoju misiju. Nakon 1999. godine, poput mnogih srpskih institucija, izmeštena je iz Prištine, a danas radi sa sedištem u Gračanici i isturenim odeljenjima u Lapljem Selu, Donjoj Gušterici, Sušici i Štrpcu.
Od Prištine do Gračanice – tradicija duga više od sedam decenija
Direktor škole Andrija Jović podseća da je ustanova počela sa radom kao Gradska niža muzička škola, dok je 1962. godine otvoreno i prvo odeljenje srednje muzičke škole, što predstavlja početak njenog daljeg razvoja.
„Već od 1962. godine počinje sa radom i prvo odeljenje srednje muzičke škole, tako da to smatramo počecima škole. Kasnije se u toku narednih godina razvijala, prošla razne etape u svom radu. Sedište škole bilo je u Prištini, međutim od 2000. godine škola biva izmeštena u Gračanicu i danas, evo, ovde u Lapljem Selu, u matičnoj zgradi u kojoj smo danas“, navodi Jović za Kosovo onlajn.
Danas osnovnu i srednju muzičku školu pohađa ukupno 205 učenika. Nastava je organizovana kroz različite odseke, a škola, pored tradicionalnih instrumenata, nastoji da učenicima ponudi i širi izbor muzičkog usmerenja.
„Imamo četiri odeljenja srednje muzičke škole. Škola ima kvote za upis od osam učenika po odeljenju za srednju školu, što znači da ukupno srednja škola ima 25 učenika, ostalo su sve učenici osnovne muzičke škole. Trenutno imamo odseke za klavir i harmoniku, međutim od ove školske godine imamo na raspolaganju i odseke za gitaru, violinu, flautu, tradicionalno pevanje i solo pevanje, međutim to je ostavljeno zasad za ovu školsku godinu po strani“, objašnjava Jović.
Talenat je iskra, a rad put do uspeha
Jedno od pitanja sa kojima se zaposleni često susreću jeste koliko je talenat važan za uspeh u muzici. Iako je neophodan da bi se prepoznao potencijal deteta na prijemnom ispitu, iskustvo direktora i njegovih kolega pokazuje da bez upornog rada nema vrhunskih rezultata.
„Neki su mišljenja da je talenat presudan, neki da je rad. Međutim, ispostavilo se, obzirom na godine rada moje i mojih kolega sa kojima radim već 25 godina u ovoj školi – došli smo do toga da je ipak rad presudan. Talenat jeste bitan na samom upisu u osnovnu ili srednju muzičku školu, međutim nije presudan za dalji napredak, da učenik dođe do onih rezultata koji se očekuju, da bude dobar pijanista ili harmonikaš ili uopšte izvođač na instrumentu. Ipak je rad presudan. Talenat je tu ona inicijalna kapisla, da kolege mogu da prepoznaju na prijemnom ispitu da učenik ima talenat, međutim sve ostalo je rad“, ističe Jović.
Upravo se rezultati učenika najbolje ogledaju na brojnim takmičenjima na kojima škola učestvuje, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Konkurencija je velika, ali se mladi muzičari iz Gračanice, uprkos udaljenosti i organizacionim izazovima, redovno nalaze među najbolje rangiranima.
„Učestvovali smo na velikom broju takmičenja, što domaćih, što međunarodnih. Zajedno sa svim ostalim školama, to je otprilike šezdeset i nešto muzičkih škola u centralnoj Srbiji, tako da smo na tom polju aktivni. Prethodnih godina smo imali izuzetno dobre rezultate. Uglavnom su to najviša mesta u rangiranju. Znači, tu se rangiraju takmičari po broju bodova, tako da ima više prvih, više drugih i više trećih mesta. Uglavnom smo na svim takmičenjima do sada bili među prva tri mesta. To je visoko mesto za našu školu, s obzirom na uslove u kojima radimo“, kaže direktor.
Iako je škola, kako ističe, dobro opremljena nastavnim sredstvima, instrumentima i stručnim kadrom, put do takmičarskih pozornica često predstavlja dodatni napor. Udaljenost od mesta održavanja smotri zahteva više vremena, organizacije i angažovanja, ali se sve prepreke lakše zaboravljaju kada se učenici vrate sa nagradama.
„Mogu da kažem da jesu dobri, škola jeste opremljena svim nastavnim sredstvima, i instrumentima, i kadrom, i sa svim što je potrebno. Međutim, mesto na kome se nalazimo i udaljenost do tih mesta u kojima se organizuju takmičenja i sva ta dešavanja predstavljaju veliku razdaljinu i zahtevaju puno više angažovanja da samo odemo do tamo. A kad se vratimo sa dobrim rezultatima, onda jednostavno zaboravimo na ta dodatna angažovanja i sve te muke koje imamo dok sve to realizujemo“, navodi Jović.
Učenici su biseri škole
Da iza uspeha škole stoji i predan rad nastavnika, potvrđuje profesor stručnih predmeta Nemanja Đorđević, koji svoje učenike opisuje kao najveće bogatstvo ove ustanove.
Rezultati njegove klase posebno su impresivni, a nagrada je više od 50.
„Veoma sam zadovoljan što se tiče svojih učenika. Oni su zaista naši biseri. Imali smo mnogo takmičenja iza nas, što republičkih, što međunarodnih. Uglavnom se radi o prvim i eventualno drugim nagradama. Primera radi, učenica Lena Josifović je nedavno osvojila nagradu za najperspektivnijeg mladog pijanistu u Srbiji. To zaista mnogo govori o tome koliko su nam učenici talentovani. Samo prošle godine su ovi naši učenici ukupno doneli pet prvih nagrada sa međunarodnog takmičenja u Sremskoj Mitrovici. I zaista, oni su nam na neki način i stimulans za rad“, navodi Đorđević.
Ipak, ni profesor ne odvaja talenat od svakodnevnog rada. Posebno kada je reč o klaviru, instrumentu koji zahteva disciplinu, kontinuitet i sate vežbanja, bez obzira na obaveze i svakodnevne izazove.
„Talenat je svakako neophodan, ali pored talenta potreban je i ogroman rad, jer prosto instrument je takav da ne prašta nijedan dan nevežbanja. Ali kada zavolite instrument, onda se prosto ne odvajate od njega“, ističe Đorđević.
Od nekadašnjeg učenika do profesora
Ljubav prema klaviru kod ovog profesora razvila se još u detinjstvu, pod uticajem članova porodice koji su se takođe bavili muzikom. Prvi instrument koji je svirao bila je harmonika, ali je kasnije klavir postao njegov glavni izbor.
„Moja braća su ranije svirala – brat od tetke Aleksandar, zatim Dragan. Slušajući njih, zavoleo sam zaista muziku i najpre sam svirao harmoniku, međutim kasnije sam počeo da sviram klavir i uvideo sve čari tog instrumenta“, priseća se on.
Posebnu simboliku njegovom radu daje činjenica da danas predaje u školi u kojoj je i sam napravio prve muzičke korake. Nekadašnji učenik, koji je znanje sticao upravo uz pomoć sadašnjeg direktora Andrije Jovića, danas svoje iskustvo prenosi novim generacijama.
„Čini mi se da je ovo jedanaesta godina već kako radim. Svakako sam ponikao u ovoj školi. Moj mentor je bio profesor Andrija Jović, sadašnji direktor, i mi smo i u to vreme zaista počeli da pohađamo takmičenja, da radimo na sebi. Mada tada nije bilo sve dostupno kao sada, što se tiče i notnog materijala i kompozicija koje možete da čujete. Prosto, svako vreme nosi svoje breme. Sada je vreme interneta i drugih mreža, tako da, ako ih pametno koristite, možete itekako da napredujete“, navodi Đorđević.
Uslovi u kojima je nekada pohađao nastavu bili su znatno skromniji. Ipak, nedostatak prostora i mogućnosti nije predstavljao prepreku za napredovanje, što je iskustvo koje danas prenosi i svojim učenicima.
„Mi smo radili u jednoj učionici u Gračanici, prosto je bilo otežano odvijanje nastave, ali to nas svakako nije omelo da napredujemo i da radimo na sebi“, kaže on.
Mladim muzičarima savetuje da prepoznati talenat ne shvataju olako, već da ga razvijaju i iskoriste na najbolji način, jer muzika, kako kaže, zaslužuje posebno mesto u njihovom životu.
„Muzika je, što se mene tiče, najlepša umetnost i svakako svim talentovanim učenicima treba da bude na primarnom mestu“, poručuje Đorđević.
Za učenike i nastavnike ove škole svako takmičenje predstavlja priliku da pokažu stečeno znanje, ali i da se uporede sa vršnjacima i kolegama iz drugih sredina. Među događajima koji se posebno izdvajaju su republički i međunarodni festivali, dok su koncertni nastupi prilika da mladi muzičari svoj rad predstave i široj publici.
„Što se tiče nastupa, mi smo prošle godine imali nastup u Narodnoj skupštini Republike Srbije, gde su naši učenici zaista briljirali. Svi prisutni su bili oduševljeni. U pitanju je bio koncert sa još dve muzičke škole iz Beograda i, eto, prosto smo pokazali da je naš obrazovni sistem ovde vitalan, da imamo odlične učenike. Nama svakako predstoje novi nastupi. Imaćemo nastup u sedištu Patrijaršije, zatim opet u Skupštini, čini mi se na proleće, imaćemo novogodišnji koncert, Republički festival i mi se već aktivno pripremamo za sva ta dešavanja“, navodi Đorđević.
Mladi pijanisti – nagrade kao podstrek za nove uspehe
Među učenicima koji svojim rezultatima potvrđuju kvalitet rada škole je i Lena Josifović iz Gračanice, učenica petog razreda muzičke škole. Iako je još na početku muzičkog obrazovanja, iza nje je već šest takmičenja, sa kojih se vratila sa tri prve i tri druge nagrade. Posebno priznanje za najperspektivnijeg mladog pijanistu u Srbiji dodatno je obeležilo njen dosadašnji put.
Lena kaže da je ljubav prema muzici prisutna od najranijeg detinjstva, a da je klavir od prvih časova postao njen omiljeni instrument.
„Oduvek sam volela muziku, pogotovo volim klavir, a sviđa mi se i violina. Kada sam upisala prvi razred, nastavnik mi je prvo pokazao kako da sviram C-dur lestvicu i neke osnovne kompozicije i to mi se stvarno svidelo. Učestvovala sam na šest takmičenja. Imala sam tri prve i tri druge nagrade. Te nagrade su za mene stvarno bitne“, navela je Lena.
Da put do muzičkog uspeha ne mora uvek da počne ličnim uverenjem u sopstveni talenat, pokazuje i primer njenog vršnjaka Andreja Stolića iz Gračanice. On kaže da su njegov potencijal prvi prepoznali nastavnici, dok je ljubav prema klaviru rasla sa svakim novim časom i naučenom kompozicijom.
„Meni je sviranje oduvek bio san, još odmalena, i jednostavno sam zavoleo klavir od prvih dana, otkako sam počeo. Pa, ja i nisam neki talenat osetio, ali nastavnici su mi govorili da sam veoma dobar u tome“, rekao je Andrej.
Za njega su, osim takmičarskih priznanja, posebno važni koncertni nastupi, tokom kojih ima priliku da pred publikom pokaže ono što je dugo i posvećeno uvežbavao. Iako je u početku imao tremu, vremenom je naučio da je savlada.
„Lep je osećaj. Ponekad sam ranije imao tremu, ali sada više i ne toliko. Čovek se navikne na stvari“, kaže mladi muzičar.
Među mladim pijanistima je i trinaestogodišnji Pavle Đorđević iz Crkvene Vodice, koji je ljubav prema ovom instrumentu otkrio relativno kasno, ali je ubrzo odlučio da joj posveti svoje vreme. Prva nagrada osvojena na takmičenju u Sremskoj Mitrovici za njega je jedno od najznačajnijih dosadašnjih iskustava.
„Sa 13 godina sam zavoleo da sviram klavir i odlučio sam da se bavim time i upisao sam muzičku školu. Učestvovao sam na takmičenju u Sremskoj Mitrovici i osvojio prvu nagradu. Osećaj je stvarno dobar i ta nagrada mi mnogo znači“, kaže Pavle.
Za Muzičku školu „Stevan Mokranjac“ svaka nagrada je potvrda dosadašnjeg rada, ali i podstrek za nove uspehe.
A, sudeći po talentu i posvećenosti njenih učenika i profesora, pred mladim muzičarima iz Gračanice tek su nove pozornice i nova priznanja.






0 komentara